Na novoj Zemlji, na kojoj će prebivati pravednici, Bog će osigurati večni dom za spašene i savršenu životnu sredinu za večni život, ljubav, radost i poučavanje u Njegovoj prisutnosti. Ovde će sam Bog prebivati sa svojim narodom, a patnje i smrt će nestati. Velika borba biće okončana i greha više neće biti. Sve što je živo i neživo objavljivaće da je Bog ljubav; i On će vladati večno. Amin. (Osnovna verovanja, 28)
Nakon ozdravljenja, a bio je na rubu smrti, neki je dječak rekao: “Moj je dom na Nebu, ali ja ne čeznem za domom.” Kao i on, mnogi misle da je prilikom smrti Nebo bolja alternativa od “drugog mjesta”, ali je to jadna zamjena za stvarnost i slab poticaj za sadašnji život. Ako bi gledišta koja mnogi imaju o tome što se događa poslije bila istinita, ovakvo bi mišljenje bilo opravdano. Ali opisi i nagovještaji što ih daje Sveto pismo o tome što Bog priprema za život spašenih, toliko svojim sjajem nadmašuju život kojim živimo sada da će biti malo onih koji će oklijevati da se za novi svijet odreknu ovoga svijeta.
Priroda nove Zemlje
Opipljiva stvarnost. Prva dva biblijska poglavlja govore o Božjem stvaranju savršenog svijeta kao doma za ljudska bića što ih je stvorio. Dva posljednja poglavlja u Svetom pismu također govore o Božjem stvaranju savršenog svijeta za ljudski rod, o obnovi Zemlje od opustošenja što ga je grijeh donio.
Biblija često izjavljuje da će ovaj vječni dom spašenih biti stvarno mjesto, mjesto koje će stvarni ljudi s tijelom i umom moći vidjeti, čuti, opipati, okusiti, mirisati, izmjeriti, slikati, kušati i u cijelosti doživjeti. Na novoj Zemlji Bog će smjestiti ovo stvarno Nebo.
Druga Petrova poslanica 3. poglavlje jasno sažima biblijsku poleđinu ovog pojma. Apostol Petar govori o pretpotopnom svijetu kao “ondašnji svijet, potopljen vodom, uništen”. Drugi svijet je “sadašnja zemlja”, svijet koji će biti očišćen vatrom da bi se pripremio put za treći svijet, za “nova nebesa i novu zemlju, gdje prebiva pravednost” (rr. 6.7.13.) Treći će svijet biti isto tako stvaran kao što su bila prva dva.
Povezanost i razlika. Izraz “nova zemlja” otkriva povezanost sa sadašnjom Zemljom i razliku spram nje. Apostoli Petar i Ivan promatraju staru Zemlju očišćenu vatrom od svake nečistoće, a zatim obnovljenu (2 Pt 3,10-13; Otk 21,1). Prema tome nova Zemlja je prvenstveno ova Zemlja, a ne neko strano mjesto. Premda obnovljena, ona će ostati poznata – dobro poznat dom. To je dobro! Ona je, međutim, nova u smislu da će Bog sa Zemlje ukloniti svaku mrlju koju je grijeh prouzročio.
Novi Jeruzalem
Novi Jeruzalem je glavni grad ove nove Zemlje. Na hebrejskom jeziku Jeruzalem znači ‘grad mira’. Zemaljski Jeruzalem rijetko je živio u skladu sa svojim imenom, ali naziv Novi Jeruzalem točno će odražavati stvarnost.
Povezujuća karika. U stanovitom smislu Grad povezuje Nebo s novom Zemljom. Riječ nebo prvenstveno označuje nebesa. Sveto pismo ga upotrebljuje kao oznaku za (1) atmosfersko nebo (Post 1,20), (2) zvjezdano nebo (Post 1,14-17) i (3) “treće nebo” gdje je smješten raj (2 Kor 12,2-4). Od ove povezanosti “neba” i raja, nebo je postalo sinonim za raj, mjesto gdje se nalazi Božje prijestolje i obitavalište. Otuda, Sveto pismo proširuje ovaj izraz i naziva Božju vladavinu i vladanje, kao i narod koji voljno prihvaća Njegovu vladavinu, “kraljevstvom nebeskim”.
Bog nadasve uslišuje molbu iz Očenaša: “Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji”, onda kad Novi Jeruzalem premiješta na planet Zemlju (Otk 21,1.2). On Zemlji neće samo povratiti raniji sjaj već će je i uzvisiti. Nadilazeći njeno stanje prije pada u grijeh, ona će postati prijestolnicom svemira.
Fizički opis. Apostol Ivan upotrebljuje romantične izraze da bi opisao ljepotu Novog Jeruzalema: Grad je poput “zaručnice koja je nakićena za svoga muža”. (Otk 21,2). Njegov opis fizičkih svojstava grada daje nam sliku njegove stvarnosti.
1. Njegova svjetlost. Prvo posebno svojstvo što ga je apostol Ivan zamijetio dok je promatrao “zaručnicu ženu Janjetovu” bilo je “Njegov sjaj” (Otk 21,9.11). Božja slava osvjetljavala je grad čineći nepotrebnom svjetlost Sunca i Mjeseca. (Otk 21,23.24). Nikakve tamne ulice neće kvariti izgled Novog Jeruzalema, jer će zidovi i ulice biti prozračni i ondje “neće biti noći”. (Otk 21,25). “Neće trebati ni svjetla od svjetiljke, ni svjetla od sunca, jer će nad njima svijetliti Gospodin, Bog.” (Otk 22,5).
2. Njegova konstrukcija. Bog je upotrebljavao samo najfiniji materijal prilikom zidanja grada. Zidovi su od jaspisa “kao dragi kamen” (Otk 21,11.18). Temelji su ukrašeni s dvanaest različnih dragih kamenova: jaspisom, safirom, kalcedonom, smaragdom, sardoniksom, sardom, hrizolitom, berilom, topazom, hrizoprazom, hijacintom i ametistom (Otk 21,19.20).
Ovo drago kamenje nije, međutim, osnovni građevinski materijal, jer veći dio grada – njegove zgrade i ulice Bog je načinio od zlata (Otk 21,18.21), upotrebljujući ovaj dragocjeni materijal tako kao što danas ljudi upotrebljuju beton. Ovo zlato je finije od bilo kog zlata koje sada poznajemo, jer ga apostol Ivan naziva “zlato, kao čisto staklo”. (Otk 21,18).
Dvanaest vrata, svaka načinjena od jednog zrna bisera, omogućuju pristup gradu. “Biser je proizvod patnje: sićušno zrno podražujuće tvari uđe u školjku kamenicu i, dok pati, mali stvor pretvara tu podražujuću tvar u sjajan dragulj. Vrata su od bisera. Vaš ulaz, moj ulaz, Bog je osigurao po cijeni beskrajne osobne patnje kada je u Kristu pomirio sve sa sobom.”
Zašto je danas pored popisa materijala koji je upotrijebljen za izgradnju grada, tako značajna i činjenica da je anđeo koji je pokazivao Ivanu grad mjerio njegove zidove? To što su se one mogle izmjeriti, što imaju visinu, dužinu i širinu priopćuje suvremenom čovjeku, okrenutom mentalitetu podataka, stvarnost toga grada.
3. Opskrba hranom i vodom. Od Božjeg prijestolja u središtu grada teče rijeka “života” (Otk 22,1). I kao sveto drvo banjan s više stabala, i stablo života raste “s obiju strana rijeke”. Njegovih dvanaest plodova sadrže životni element, bez koga je ostao ljudski rod otkako su Adam i Eva morali napustiti Eden – lijek protiv starenja, izgaranja i jednostavnog umora (Otk 22,2; Post 3,22). Oni koji jedu plod s ovog stabla neće imati potrebu za noćnim odmorom (usporedi: Otk 21,25), jer se na novoj Zemlji nikada neće osjećati umorni.
Naš vječni dom
Biblija ističe da će spašeni zauvijek naslijediti ovu Zemlju (Mt 5,5; Ps 37,9. 29; 115,16). Isus je obećao da će za svoje sljedbenike “pripremiti mjesto, jer u kući Oca moga ima mnogo stanova” (Iv 14,1-3). Kao što smo zamijetili, Sveto pismo postavlja Očevo prijestolje i nebesku glavnu upravu u Novi Jeruzalem koji će sići na ovu Zemlju (Otk 21,2.3.5).
Dom u gradu. Novi Jeruzalem je grad koji je čekao Abraham (Heb 11,10). U tom prostranom gradu Isus priprema “stanove” (Iv 14,2), ili kao što izvorna riječ kaže “obitavalište” – stvarne domove.
Domovi u prirodi. Međutim, otkupljeni neće biti ograničeni zidovima Novog Jeruzalema. Oni će naslijediti Zemlju. Iz svojih gradskih domova, spašeni će izaći u prirodu da načine planove i zidaju svoje kuće snova, da uzgajaju biljke, beru ih i jedu (Iz 65,21).
U domu s Bogom i Kristom. Obećanje što ga je Isus dao svojim učenicima, na novoj Zemlji dobit će svoje vječno ispunjenje: “Da vi budete gdje sam ja.” (Iv 14,3). Svrha utjelovljenja “s nama Bog” napokon će postići svoj cilj. “Evo stana Božjeg među ljudima! On će stanovati s njima: oni će biti njegov narod, i on sam, Bog bit će s njima.” (Otk 21,3). Ovdje spašeni imaju prednost da žive u prisutnosti Oca i Sina i da se s njima udruže.
Život na novoj Zemlji
Kakav će biti život na novoj Zemlji?
Vladanje s Bogom i Kristom. Bog će uključiti spašene u poslove svog kraljevstva. “Prijestolje Božje i Janjetovo bit će u gradu. Sluge Božje klanjat će se Bogu… i oni će kraljevati u vijeke vjekova.” (Otk 22,3-5; usporedi: 5,10).
Mi ne znamo obujam njihove vladavine. Međutim, sa sigurnošću možemo pretpostaviti da će kao važan dio njihove uloge u Kraljevstvu, otkupljeni služiti kao Kristovi predstavnici u svemiru, svjedočeći o svojim iskustvima Božje ljubavi. Njihova najveća sreća bit će slavljenje Boga.
Tjelesne aktivnosti na novoj Zemlji. Život će na novoj Zemlji biti izazov za vječnost. Letimičan pogled na vrste aktivnosti koje tamo stoje na raspolaganju spašenima potiču naše želje, ali to nije čak ni početak mogućnosti.
Već smo zamijetili obećanja iz Svetoga pisma da će spašeni “graditi kuće i stanovat u njima”. (vidi: Iz 65,21). Gradnja obuhvaća nacrt, konstrukciju, opremu i mogućnost ponovnog oblikovanja ili ponovne gradnje. A iz citata “saditi vinograde” možemo izvesti zaključak o čitavom nizu aktivnosti u vezi sa svakodnevnim životom.
Motiv koji se nalazi u temelju cjelokupnog postojanja na novoj Zemlji je obnova onoga što je Bog planirao za svoje prvotno stvaranje. Bog je u Edenu prvom ljudskom biću dao vrt “da ga obrađuje i čuva” (Post 2,15). Ako, kako Izaija kaže, na Novoj Zemlji budu sadili vinograde, zašto onda ne i voćnjake i njive sa žitaricama? Ako, kako kazuje Otkrivenje, budu svirali na harfama, zašto ne i na trubama i drugim instrumentima? Napokon, Bog je taj koji je stvaralački nagon usadio čovjeku i otvorio mu svijet neograničenih mogućnosti (Post 1,28-31).
Društveni život na novoj Zemlji. To neće biti samo djelić radosti koju ćemo ostvariti u zajedničkim odnosima u vječnosti.
1. Prijatelji i obitelj. Hoćemo li prepoznati svoje prijatelje i obitelj kad budemo proslavljeni, promijenjeni u Isusov lik? Nakon Kristovog uskrsnuća Njegovi učenici nisu imali nikakvih teškoća da Ga prepoznaju. Marija je prepoznala Njegov glas (Iv 20,11-16). Toma je prepoznao Njegov fizički izgled (Iv 20,27.28), a učenici iz Emausa osobitost Njegova ponašanja (Lk 24,30.31.35). U nebeskom kraljevstvu Abraham, Izak i Jakov još će nositi svoja imena i identitet (Mt 8,11). Mi možemo pouzdano pretpostaviti da ćemo na novoj Zemlji produžiti svoje odnose s onima koje sada poznajemo i volimo.
Ustvari, međusobni odnos bit će ono u čemu ćemo ondje uživati – i to ne samo odnos s onima iz obitelji i stalnim prijateljima – što će Nebo učiniti našom nadom. Njegova mnogobrojna materijalna dobra “činit će se ništavnima u usporedbi s vječnim vrijednostima odnosa s Bogom Ocem; s našim Spasiteljem; sa Svetim Duhom; s anđelima; sa svetima iz svakog plemena, naroda, jezika, koljena; i s našom obitelji… Više neće biti poremećenih ličnosti, raspalih obitelji ili prekinutog zajedništva. Savršenost i zdravlje bit će sveopće. Tjelesna i umna integracija naći će na nebu i u vječnosti savršeno ispunjenje.”
“Osjećaji ljubavi i sućuti, što ih je sam Bog usadio u dušu, naći će tamo najbolju i najljepšu primjenu. Čista veza sa svetim bićima, skladan društveni život s uzvišenim anđelima i s vjernima iz svih vremena… – sve to pridonosi sreći iskupljenih.”
2. Brak? Neki Kristovi suvremenici iznijeli su slučaj neke žene koja je stalno ostajala udovica i koja je imala ukupno sedam muževa. Upitali su Ga čija će ona biti žena poslije uskrsnuća. Treba samo malo mašte da bi se sagledale beskrajne komplikacije koje bi nastale ako bi se bračne veze na ovoj Zemlji obnovile i na Nebu. Kristov odgovor otkriva božansku mudrost: “O uskrsnuću niti će se ženiti niti udavati, nego će biti kao nebeski anđeli.” (Mt 22,29.30)
Zar će tada otkupljeni biti lišeni dobara sada prisutnih u braku? Na novoj Zemlji spašeni neće biti lišeni nijednog dobra. Bog je obećao: “Ne uskraćuje Jahve dobara onima koji idu u nedužnosti”. (Ps 84,12). Ako je to točno u ovom životu, koliko će tek biti istinitije u vječnom?
Bit braka je ljubav. Sažet prikaz radosti nalazi se u izraženoj ljubavi. Sveto pismo kaže: “Bog je ljubav” i “puninu radosti pred licem svojim”. (1 Iv 4,8; Ps 16,11). Na novoj Zemlji nikome neće nedostajati ni ljubavi ni radosti ili zadovoljstva. Nitko se ondje neće osjećati osamljenim, ispraznim ili nevoljenim.
Mi možemo imati povjerenja da će Tvorac, koji je pun ljubavi i koji je ustanovio brak da bi stvorio radost u sadašnjem svijetu, imati nešto čak i bolje u vječnom životu – nešto što će biti uzvišenije od braka, kao što je i Njegov novi svijet uzvišeniji od ovoga u kome živimo.
Intelektualni život na novoj Zemlji
Obnova uma. “Lišće od stabla (života) služi za lijek poganima.” (Otk 22,2). Iscjeljenje o kome govori Otkrivenje znači više od ‘izlječenja’ – ono znači ‘obnovu’ jer tamo nitko više neće biti bolestan (Iz 33,24.20). Dok budu jeli s drveta života, spašeni će se razviti iz tjelesne i umne zakržljalosti koju su izazvala stoljeća grijeha. Oni će biti obnovljeni u Božje obličje.
Neograničene mogućnosti. Vječnost otvara neograničene vidike ljudskom umu. Na novoj Zemlji “besmrtni će umovi s neumornim oduševljenjem proučavati čudesa stvaralačke moći i tajne ljubavi koja spašava. Tamo neće biti svirepog i lukavog neprijatelja da nekog zavede kako bi zaboravio na Boga. Svaka sposobnost će se razvijati, svaki dar povećavati. Stjecanje znanja neće umarati um niti iscrpljivati životnu snagu. Tamo se najveći pothvati mogu izvršiti, najuzvišenije težnje ostvariti, najviše želje ispuniti, i još će uvijek postojati novi ciljevi da se postignu, nova čuda koja će biti predmet divljenja, nove istine da se shvate, novi predmeti da pokrenu snage razuma, duše i tijela na razvijanje.”
Duhovne težnje na novoj Zemlji. Bez Krista vječni život ne bi imao nikakav smisao. Kroz cijelu vječnost otkupljeni će stalno biti gladni i žedni veće spoznaje o Isusu – većeg razumijevanja Njegovog života i rada, većeg zajedništva s Njim, više vremena za svjedočenje svjetovima koji nisu pali o Njegovoj neusporedivoj ljubavi, karakteru koji Ga mnogo vjernije odzrcaljuje. Otkupljeni će živjeti za Krista i s Kristom. Oni će potpuno zadovoljni, u Njemu vječno počivati!
Sam Krist je živio da služi (Mt 20,28) i On je pozvao svoje sljedbenike u isti život. Raditi sada s Njim isplati se samo po sebi. Odnos koji se time stvara nudi veći blagoslov i prednost u radu s Njim na novoj Zemlji. Tamo s velikom radošću i zadovoljstvom “sluge Božje klanjat će se Bogu”. (Otk 22,3).
Premda će otkupljeni imati prilike da istražuju Božju riznicu prirode, najomiljeniji će nauk biti nauk o križu. S obnovljenim umom do izoštrenosti kakvu je Bog želio da imaju i s otklonjenom sljepoćom od grijeha, oni će biti kadri proniknuti u duhovnu istinu na način za kojim su samo mogli čeznuti. Oni će predmet spasenja – predmet koji sadrži dubinu, visinu i širinu koja nadilazi svaku maštu – učiniti predmetom svog proučavanja i veličanja u pjesmama kroz cijelu vječnost. Ovim proučavanjem otkupljeni će sve više širiti vidike onako kako je to otkriveno u Isusu.
Iz tjedan u tjedan spašeni će dolaziti na subotnje bogoslužje: “Od subote do subote, dolazit će svi ljudi da se poklone pred licem mojim – govori Jahve.” (Iz 66,23).
Neće biti više…
Iskorijenit će se svako zlo. Jedno od najradosnijih obećanja o novoj Zemlji bavi se onim čega tamo neće biti. “Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe.” (Otk 21,4).
Sva će ova zla zauvijek nestati, jer će Bog iskorijeniti svaki oblik grijeha – uzrok svih zala. Sveto pismo spominje stablo života kao dio nove Zemlje, ali nijedanput ono ne spominje i stablo spoznaje dobra i zla ili neki drugi izvor kušnje. U toj se dobroj zemlji kršćani više nikada neće morati boriti sa svijetom, tijelom ili Sotonom.
Jamstvo da će nova Zemlja ostati “novom” unatoč dolasku doseljenika s grijehom uprljanog starog planeta Zemlje jest činjenica da će Bog uskratiti mjesto “za kukavice, otpadnike, odurna stvorenja, ubojice, bludnike, vračare, idolopoklonike i sve koji ljube i govore laž.” (Otk 21,8; 22,15). On to mora – jer gdje god se pojavi, grijeh sve kvari.
“Uklonjen je svaki trag prokletstva. … Ostaje samo jedan spomenik: naš Otkupitelj će uvijek nositi ožiljke svoga raspeća: na njegovoj nekad ranjenoj glavi, na njegovim rebrima, rukama i nogama nalaze se jedini tragovi svirepog djela što ga je prouzročio grijeh. Prorok kaže gledajući Krista u njegovoj slavi: “Zrake sijevaju iz njegovih ruku, ondje mu se krije sila.” (Hab 3,4). … Kroz svu će vječnost rane s Golgote isticati njegovu veličinu i objavljivati njegovu moć.”
Prijašnje se više neće spominjati. Na novoj Zemlji kaže prorok Izaija, “Prijašnje se više neće spominjati, niti će vam na um dolaziti.” (Iz 65,17). Iz konteksta je očito da će spašeni zaboraviti nevolje iz starog života (vidi: Iz 65,16). Oni neće zaboraviti dobra koja je Bog učinio, obilnu milost kojom ih je spasio, jer bi sva ova borba s grijehom bila uzaludna. Osobno iskustvo svetih Kristove spasiteljske milosti bit je njihovog svjedočenja kroz svu vječnost.
Uz to, povijest grijeha čini jedan važan element čvrstog obećanja da “nevolja se neće dva puta podići.” (Nah 1,9). Misli o žalosnim posljedicama što ih je grijeh prouzročio služit će kao vječno sredstvo zastrašivanja svakome tko bi ikada pokušao ponovno izabrati tu samoubilačku stazu. Međutim, dok događaji iz prošlosti služe tom važnom cilju, nebesko će ozračje odagnati te strašne uspomene na njihovu patnju. Obećanje glasi da uspomene u spašenima neće izazvati grižnju savjesti, žaljenje, razočaranje, bol ili potištenost.
Vrijednost vjerovanja u novo stvaranje
Vjerovanje u nauk o novoj Zemlji donosi kršćaninu čitav niz veoma praktičnih koristi.
Ono ga hrabri da izdrži. Sam Krist “namjesto određene mu radosti podnese križ ne mareći za sramotu”. (Heb 12,2) Apostol Pavao je obnavljao svoju hrabrost promatrajući buduću slavu. “Zato ne malaksavamo. Uistinu, naša nam sadašnja ali kratkotrajna i mala nevolja donosi izvanredno veliku i vječnu slavu.” (2 Kor 4,16.17).
Ona donosi radost i pouzdanost nagrade. Sam Krist je rekao: “Radujte se i kličite od veselja, jer vas čeka velika nagrada na nebesima.” (Mt 5,12). Apostol Pavao opet ponavlja: “Onaj kome ostane što je nadozidao primit će nagradu.” (1 Kor 3,14).
Ono daje snagu protiv kušnje. Mojsije je bio osposobljen da napusti “grešno uživanje” i “blago egipatsko” jer je “gledao na nagradu.” (Heb 11,25.26).
Ono stvara predukus Neba. Kršćaninova nagrada nije samo budućnost (Ef 1,14). Krist kaže: “Ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu.” (Otk 3,20). “A kada Krist dođe, On uvijek sa sobom donosi Nebo.” Blisko druženje s Njim “jest nebo u srcu; početak slave i spasenje unaprijed doživljeno.”
Ono povećava djelotvornost. Neki misle da kršćani toliko razmišljaju o Nebu da ne prepoznaju nikakvih vrijednosti na Zemlji. Međutim, baš to samo vjerovanje u budućnost daje kršćanima čvrstu osnovu s koje pokreću svijet. Kao što je C. S. Lewis zamijetio: “Ako čitate povijest, onda ćete utvrditi da su kršćani koji su mnogo učinili za sadanji svijet zapravo bili upravo oni koji su mnogo razmišljali o budućemu. Upravo stoga što su u velikoj mjeri prestali razmišljati o drugom svijetu, kršćani su postali tako nedjelotvorni. Težite k nebu i Zemlju ćete ‘osvojiti’; težite k Zemlji, i nećete stići nikamo.”
“Mudar čovjek obratit će veću pozornost klesanju nekog kipa u mramoru nego pravljenju Snjegovića.” Kršćanin koji planira vječno živjeti ustrojit će, dakako, svoj život s više brižljivosti (i tako imati znatno konstruktivniji utjecaj na društvo) nego osoba koja misli da je predodređena, rođena samo da bi bila odbačena.
“Bavljenje nebeskim temama što ih potiče Sveti Duh sadrži moćnu asimilirajuću snagu. S pomoću nje duša se uzdiže i oplemenjuje. Njeno polje i vidokrug se proširuju, a relativne mjere i vrijednost stvari, i vidljivih i nevidljivih, mnogo se jasnije procjenjuju.”
Ono otkriva Božji karakter. Svijet kakav sada vidimo uvelike daje pogrešnu predodžbu o Božjem karakteru i Njegovom prvotnom planu za ovaj planet. Grijeh je tako oštetio Zemljin fizički ekosustav da mnogi jedva mogu zamisliti neku vezu između ovog svijeta i raja prikazanog u Knjizi Postanka 1. i 2. poglavlju. Život se sada odlikuje stalnom borbom za opstanak. Čak i život vjernika koji mora voditi borbu s ovim svijetom, tijelom i Sotonom ne pokazuje točno Božji prvotni plan. U onome što je Bog planirao za otkupljene – svijet netaknut Sotoninim utjecajem, svijet u kome vladaju samo Božji ciljevi – imamo najistinitiju predodžbu Njegova karaktera.
Ono nas privlači Bogu. Napokon, Biblija opisuje novu Zemlju da bi nevjernog čovjeka privukla Kristu. Jedna osoba, slušajući da “Zemlja, obnovljena tako da njena ljepota bude kao Eden, isto tako stvarna kao što je Zemlja sada, treba biti dom svetih”, u kojemu će svi biti “bez boli, tuge i smrti i gdje će se poznavati i gledati licem k licu”, bila je veoma protiv toga.
“Pa”, rekla je, “to ne može biti: to će biti upravo ono što odgovara svijetu; to je upravo ono što bi željeli zli.”
Mnogi “čini se misle da vjera sa … svojom vječnom nagradom mora biti nešto što svijet uopće ne bi poželio: otuda, kad se spominje bilo koje stanje sreće za kojim čovječje srce u svom palom stanju doista teži, oni smatraju da to ne može biti dijelom prave vjere.” Kako je to daleko od istine!
Prava Božja namjera u objavi onoga što je pripremio za one koji Ga ljube je da odvoji pojedince od njihovih preokupacija u ovom svijetu – da im pomogne da prepoznaju vrijednosti budućeg i bace brz pogled na ljepote što ih je pripremilo Očevo srce ljubavi.
Zauvijek novo
Na ovoj staroj Zemlji često se kaže da “sve što je dobro ima svoj kraj”. Najbolja od svih dobrih vijesti koje se tiču nove Zemlje jest da ona nema kraja. Tada će se zbiti ono lirsko pjevanje iz “zbora Aleluja”: “Nad svijetom je pripala kraljevska vlast našemu Gospodinu i njegovu Pomazaniku, i on će vladati u vijeke vjekova.” (vidi: Otk 11,15; usporedi: Dn 2,44;7,27). Sveto pismo kaže da će se svako biće priključiti hvalospjevu: “Onomu koji sjedi na prijestolju, i Janjetu: hvala, čast, slava i vlast u vijeke vjekova!” (Otk 5,13).
“Velika borba je završena. Grijeha i grješnika više nema. Cijeli svemir je čist. Posvemašnji sklad i radost vladaju u cijelom neizmjernom svemiru. Od onoga koji je sve stvorio teče život, svjetlost i radost kroz sve svjetove beskrajnog prostranstva. Od najmanjeg atoma do najvećeg svijeta, sve stvari, i živa i neživa priroda, u svojoj nepomućenoj ljepoti i savršenoj radosti govore da je Bog ljubav.”
(301)