|
||||||
Čitate knjigu: AKO POSTOJI BOG, ZAŠTO POSTOJE ATEISTI |
Čitate poglavlje: ATEIZAM I AGNOSTICIZAM |
|||||
Ateizam. U tehničkom
smislu, ateizam nije tako teško definisati, kao što je to slučaj sa
raznim varijantama teizma. Pod ateizmom se podrazumeva negiranje bilo
koje forme teizma. Da bi neko bio ateista potrebno je da ne poštuje bilo
kakvo verovanje u boga ili bogove. Međutim, u praksi, ovaj termin se
često koristio u značenju negiranja ili nepoštovanja nekog konkretnog
boga ili grupe bogova. Na primer, rani hrišćani su često nazivani
ateistima pošto su negirali tadašnja opšteprihvaćena rimska božanstva.
Slično tome, termin ateizam su koristili mnogi hrišćanski mislioci kad
bi imali posla sa ostalim religijama. Religije koje su u opoziciji sa
hrišćanstvom su nazivane ateističkim pošto je smatrano da služe lažnim
bogovima. Ovakav pristup, bez obzira da li dolazi od strane hrišćana ili
muslimana ili nekog trećeg izvora, se obično bazira na pretpostavci da
služba "lažnom" bogu ne predstavlja nikakvo bogosluženje.Klasičan primer
korišćenja termina ateista u tom smislu se može naći u sačuvanom
izveštaju sa suđenja ostarelom episkopu Polikarpu, kada je stajao u
rimskoj areni (drugi vek nove ere). I kada je konačno bio uhvaćen,
stvorio se veliki metež na vest da je zatvoren. Zato, kad su ga doveli
pred prokonzulom, ovaj ga je pitao da li je on Polikarp. I kad je
posvedošio da jeste, prokonzul je pokušao da ga ubedi da se odrekne
(vere), govoreći: "Imam respekta prema tvojoj sedoj glavi" ‑ i ostalo,
što je po tadašnjim običajima sledilo tome, kao "Zakuni se u slavu
Cezara; promeni svoje mišljenje; kaži 'Van sa
|