|
||||||
Čitate knjigu: AKO POSTOJI BOG, ZAŠTO POSTOJE ATEISTI |
Čitate poglavlje: LJUDSKA REAKCIJA NA HRISTOVU SVETOST |
|||||
Odgovor učenika na Isusovo ponašanje u epizodi umirivanja mora nije atipično. Narednu ilustraciju zastrašujućeg Isusovog karaktera nalazimo u inicdentu u koji je bio uključen Petar.I vide dva čamca kraj obale; ribari su izišli iz njih i ispirali mreže.Ušavši u jedan od tih čamaca, koji je bio Simonov, zamoli ga da malo odmakne od kopna. Potom sede i učaše narod iz čamca.A kad presta da govori, reče Simonu: navezi na dubinu i bacite svoje mreže za lov. Simon mu odgovori i reče: učitelju, svu noć smo se trudili i nismo uhvatili ništa; ali na tvoju reč baciću mreže.kad to učiniše, uhvatiše mnoštvo riba; mreže im se čak cepale.I namagnuše drugovima u drugom čamcu da dođu i da im pomognu. I dođoše i napuniše oba čamca tako da su tonuli.Videvši pak Simon Petar, pripade Isusovim kolenima i reče: idi od mene, Gospode, jer sam grešan čovek.Zaprepašćenje, naime, obuze njega i sve koji su bili s njim zbog ulova, riba što uloviše. (Luka 5, 2‑9)Petrova reakcija na Isusovu moć nad prirodom je zapanjujuća. Mi možemo nekako razumeti njegovo zaprepaštenje zbog dela koje je Isus učinio, ali šta je to što ga je nagnalo da moli Isusa da ga napusti? Odjedanput, Isus nije više bio dobrodošao za Petra. Zašto? Neko bi mogao pomisliti da je Petar tako reagovao da bi privolio Isusa da postane stalni član Petrove posade. Međutim, Petar je tražio od njega da ode. On je rekao: "idi od mene Gospode, jer sam grešan čovek!" Petar je uočio nešto više od same sile u Isusovom postupku. Petar je prepoznao svetost u Hristu, pa je nametanje "drugog lica" Svetog učinilo da se Petar oseća neprijatno. Poput Isaije, pre njega, Petar je video sebe u kontrastu sa Isusom, pa mu nije bilo milo ono što je video.Verovatno nijedan čovek u istoriji sveta nije primio više hvale i poštovanja od ljudi od Isusa iz Nazareta. Čak i mnogi koji negiraju njegovo božanstvo govore dobro o njemu. Džon Gerstner (John Gerstner) je uočio:Prva reakcija, pa i sve naredne reakcije sveta prema Isusu Hristu se svode da on predstavlja idealnog, perfektnog čoveka, moralni uzor čovečanstva. Ne želim da umanjim činjenicu da se nijesu baš apsolutno svi složili sa ovom izjavom. Znam da je Džordž Bernard Šo govorio o vremenu u Hristovom životu kada, kako on kaže, Isus nije bio hrišćanin. Znam da mnogi misle da je Sokrat završio plemenitije od Isusa: da drugi smatraju da je On moralno prevaziđen. Ali sveobuhvatno svedočanstvo sveta se svodi na perfekciju, neuporedivo savršenstvo Isusa Nazarećanina. Za ono malo izuzetaka se može pokazati da počivaju na pogrešnom razumevanju nekih stvari koje je Isus rekao ili učinio; i šta više, većina onih koji čine taj izuzetak obično smatra, poput Bernara Šoa, da neka navodna greška predstavlja dokaz Hristovog nehrišćanskog ponašanja! Ispostavlja se da oni ne poznaju veći standard za testiranje Hrista od Hrista samog.(13)Ostale svetske religije često govore o Hristovim moralnim vrlinama rečima punim topline, a neke čak pokušavaju da Ga nekako uključe u svoj religiozni sistem. Ipak, i pored sveg tog odobravanja, ostaje činjenica da su Isusa njegovi savremenici ubili (kako gruba riječ, makon svih ovih pohvala, prim. prev.) Njega hvalimo svi na tolikoj vremenskoj distanci, ali Njegovi savremenici nisu mogli da Ga trpe.
|