 |
|
Čitate knjigu:
SAZNAJTE VIŠE O BIBLIJI
Zakonski spisi
 <<Predhodno
poglavlje
|
Sledeće
poglavlje>>Kod zakona imamo
neku vrstu izreka, koje književno najviše sliče mudrosnim. U svakom
slučaju, ova se vrsta spisa nikako ne smije preskočiti pri tumačenju
Biblije, koja se, kao što smo još u početku vidjeli, kod Izraelaca
jednostavno nazivala Zakon. Pri tumačenju ove ključne vrste biblijskih
spisa trebamo primjetiti slijedeće tačke: 
1. Zakonske uredbe su obično paradigmatične.
To znači da nisu dani svi mogući slučajevi, nego obrasci djelovanja. Drugačije rečeno, izjava poput "Ako opaziš magarca onoga koji te mrzi kako je pao pod svojim tovarom, nemoj ga ostaviti: zajedno s njegovim gospodarom moraš mu pomoći da se digne." (2.Mojs. 23,5) ne odnosi se samo na magarce. Štaviše, kada bolje iščitamo tekst, shvatamo kako je opšte načelo ovog teksta da neprijatelju ne trebamo uzvraćati mržnjom, nego mu pomoći u potrebi.
2. U tumačenju uredbi trebamo shvatiti istorijski kontekst.
Nekada je on sam po sebi jasan, a moralne zapovijesti imaju praktično bezvremensko važenje. Katkad, međutim, nismo sasvim upoznati s okolnostima u kojima su dane neke zapovijesti i moramo biti pažljivi pri njihovom razotkrivanju, kako ne bi iskrivili osnovni smisao uredbi. Isto tako, dobro je upoznati i tada važeće zakonike na Bliskom Istoku, kako bi poredeći Stari zavjet i bliskoistočne zakone uvidjeli naprednost Starog zavjeta. Propis iz Levitske knjige 19,19 "Svoga polja ne zasijavaj dvjema vrstama sjemena. Ne stavljaj na se odjeće od dvije vrste tkanine." djeluje vrlo čudnovato, dok ne shvatimo da su dani u kontekstu neznabožačkih običaja "vjenčavanja" sjemena, kako bi se osigurala plodnost. Tako nam ovi propisi prije svega zabranjuju praznovjerje, vračanje i idolopoklonstvo. Poznati lex tallionum ("zakon odmazde") "oko za oko, zub za zub" (2.Mojs. 21,23-25) treba prvo shvatiti u kontekstu tadašnje prakse osvete (1.Mojs. 4,23-24; 34) i uvidjeti kako se ovim propisom suzbija začarani krug osvete i uvodi zakonitost u kažnjavanju. Sam propis treba shvatiti paradigmatično, a ne doslovno. Drugo, promatrajući tadašnje mesopotamske zakonike, npr. Hamurabijev, vidimo kako su klasno obilježeni: kazna bi bila manja ako bi društveni status oštećenika bio niži (§195 i 199 u Hamurabijevu zakoniku). U poređenju s takvim propisima, biblijske odredbe djeluju vrlo savremeno.
3. Treba prepoznati vrste propisa
Načelno razlikujemo dvije vrste propisa: a. Apodiktični - obično započinju s "ne" ("nemoj") ili s pozitivnom naredbom ("poštuj" "drži") i jasno daju opšta načela ponašanja. Najizrazitiji primjer apodiktičnih zakona jesu moralni propisi Dekaloga (2.Mojs. 20,1-11). b. Kazuistični - obično započinju s "ako" i daju nekakav primjer u kojemu se nalaze opšta načela, ne baš toliko jasno određeno. "Lopov mora štetu nadoknaditi. Ako nema ništa, njega za njegovu krađu treba prodati." Ovim se podrazumijeva načelo vraćanja štete, što u određenom slučaju može značiti i prodaju lopova u ropstvo.
4. Svako razumijevanje teološkog značenja starozavjetnog zakona treba započeti s Novim zavjetom.
Nije tako jednostavno odrediti koji
propisi od njih 613 (prema rabinskom brojanju) vrijede i za današnje
hrišćane; stoga se mora dobro savladati učenje Novog zavjeta o Zakonu.
Tek kada se zakonski propisi na ovaj način protumače, hrišćanin može
govoriti kao psalmista: "Ljubim tvoj Zakon" (Ps 119,163).