Čitate knjigu:

SAZNAJTE VIŠE O BIBLIJI

Koji prijevod odabrati?

SADRŽAJ>>

<<Predhodno poglavlje

Sledeće poglavlje>>

Kako nastaje prijevod?

Stvaranje Biblijskog prijevoda spada u najteže prevoditeljske poduhvate. Onaj ko se lati tog posla mora znati izvorne biblijske jezike, zatim latinski i grčki, onda barem jedan svjetski jezik i, svakako, jezik na koji prevodi Bibliju; takođe mora imati dobro poznavanje Biblije i teologije. Budući da je teško naći čovjeka koji objedinjuje sve ove kvalitete, obično se radi o grupi stručnjaka.

Ova grupa prvo određuje šta se želi postići prijevodom – je li on namijenjen teolozima ili običnom narodima; treba li se čitati na liturgiji ili tokom putovanja; hoće li se odbraniti neki doktrinarni pogled ili objektivno iznijeti izvorno biblijsko učenje; itd. Zatim se određuje stav prema ranijim prijevodima – želimo li samo osavremeniti neki klasični prijevod (kao što je to učinjeno s New King James Version) ili stvaramo potpuno novi prijevod. Potom se počinje s prevođenjem, u čemu se koriste kritička izdanja Starog i Novog zavjeta, zatim Vulgata i Septuaginta, i neki od ranijih prijevoda (a to može biti i neki inostrani prijevod koji nam služi kao uzor). Nakon toga, prijevod ide na stilističko dotjerivanje i ujednačavanje, što znači barem još godinu dana mukotrpnog posla. Posljednju riječ imaju teolozi koji vrše reviziju prijevoda u skladu s načelima tumačenja teksta. Konačna revizija teksta čisti ga od slovnih grešaka, kojih u Bibliji ne bi smjelo nikako biti. I tek tada, nakon više godina (u slučaju francuskog teologa i prevoditelja Chouraquia sveukupno četrdeset), prijevod je spreman za štampu (što opet podrazumijeva mjesece rada i nadziranja).

Kriterijumi procjene prijevoda

Procjenjivanje prijevoda zahtijeva visok stupanj stručnosti, ali postoje kriterijumi kojima se i običan laik može koristiti kada želi odrediti kojim će se prijevodom koristiti.

I. Vrsta prijevoda

Postoje (ne samo kada se radi o Bibliji) dvije osnovne vrste prijevoda:

^adoslovni- koji se trudi za svaku riječ u originalu naći odgovarajuću riječ na jeziku prijevoda.

Svakako da to nije uvijek moguće napraviti, imajući u vidu jezgrovitost biblijskih jezika. Tako, na primjer, frazi “izvršiti djeversku dužnost” iz 1. Mojs. 38,8 odgovara jedna riječ u originalu (javem). No doslovni je prijevod onaj koji takva parafraziranja pravi samo onda kada nema drugog rješenja.

^bdinamički – koji se trudi biti što čitljivijim i često parafraziranjem objašnjava tekst. Ovakvi prijevodi znaju biti zanimljivi, ali treba biti svjestan da parafraziranjem najčešće znači tumačenje, koje ponekad može biti krivo.

Jedini pravi dinamički prijevod na našem jeziku jeste Knjiga o Hristu (Duhovna stvarnost, 1981.). U njemu imamo primjer “objašnjavanja” koja ustvari nameću određeno tumačenje. Na primjer, Kološanima 2,16: “Zato neka vas niko ne osuđuje zbog vašeg jela ili pića, ili zato što ne svetkujete razne jevrejske praznike, proslave mladine i subote.”. Izvorno, tekst glasi “Prema tome, neka vas nitko ne sudi zbog jela ili pića, ili zbog godišnjih praznika, ili mladina, ili subotâ.” Možemo primijetiti sljedeće dodatke u dinamičkom prijevodu: ¹“jevrejske” – vrlo čest dodatak u ovom prijevodu, previđa univerzalnost Starog zavjeta; ²“zato što ne svetkujete” – nameće se stav da su Kološani osuđeni od strane jeretičnih učitelja zato što ne svetkuju ove praznike. Međutim, čitanjem originala vidimo i mogućnost da su Kološani osuđeni zbog načina svetkovanja ovih praznika, a ne zbog nesvetkovanja.

S druge strane, treba biti svjestan da i neki doslovni prijevodi znaju ponekad bespotrebno parafrazirati. Jedan od primjera nalazimo u prijevodu Kršćanske sadašnjosti – Rim. 3,20b. Izvorno, tekst glasi: “Jer kroz Zakon – spoznaja grijeha”, dok Rupčić prevodi: “Zakon, uistinu, služi samo točnoj spoznaji grijeha.” Pavle ne kaže da Zakon služi samo tačnoj spoznaji grijeha. Ovo nije jedini primjer Rupčićevih parafraza, posebno u slučaju apostola Pavla.

II. Noviji ili stariji prijevod

Prijevodi poput King James Version bili su bezpogovorni autoritet naraštajima hrišćana. Stoga je ponekad teško objasniti ljudima da se tokom vijekova uznapredovalo u prevođenju Biblije i da su novi prijevodi po pravilu tačniji od starih. Novi prijevodi imaju sledeće prednosti nad starim:

¹savremena kritička izdanja Biblije na jevrejskom i grčkom mnogo su tačnija od nekadašnjih

S tim što treba imati u vidu da brojni stari prijevodi uopšte nisu ni koristili grčke ili hebrejske originale, što ih je činilo prijevodima prijevoda.

Erazmovo izdanje grčkog Novog zavjeta (koje je bilo osnova Luterovog prijevoda) temeljilo se na samo četiri manje vrijedna rukopisa; savremeno Aland-Metzgerovo izdanje temelji se na hiljadama vrijednih rukopisa. Tako u starim prijevodima, poput Rešetarove redakcije prijevoda Daničić-Karadžić i dalje imamo tekstove poput Djela 8,37, 1jovanova 5,7b, Matej 6,13b (“Jer je tvoje carstvo, sila i slava u vijek. Amin”), za koje danas pouzdano znamo da nisu spadali u originalni tekst.

 ²danas mnogo bolje poznajemo biblijske jezike nego prije nekoliko vijekova

Grčki jezik Novog zavjeta nije današnji grčki; kao što ni današnji hebrejski nije istovjetan sa starozavjetnim hebrejskim. Postoje biblijske riječi kojima je vremenom zaboravljeno značenje (nekima od njih nisu znali značenja čak ni antički prevodioci Septuaginte), tako da je potrebno puno jezičko-istorijsko-arheoloških istraživanja kako bi otkrili zaboravljeni smisao.

Jedna od takvih riječi svojevremeno je bila i hebrejska riječ pim, koja se nalazi samo u tekstu 1. Samuilove 13,21. Daničićev prijevod na tom mjestu nagađa: “Bijahu se zatupili raonici i motike i vile troroge i sjekire, i same ostane trebaše naoštriti.” Arheolozi su međutim razriješili ovu tajnovitu riječ – ona je ustvari bila mjera za težinu, otprilike 2/3 šekela. Stoga i Kršćanska sadašnjost donosi pravilno čitanje: “A cijena je bila dvije trećine šekela za raonike i motike, jedna trećina za oštrenje sjekire i nasađivanje ostana.”

³savremeni su prijevodi razumljiviji savremenim čitaocima.

Za ovo ne trebaju dalja objašnjenja. Dovoljno je samo susresti se s brojnim imperfektima i aoristima Daničić-Karadžićevog prijevoda, te brojnim arhaičnim konstrukcijama rečenica i izrazima, pa da pošteno priznamo kako je jednom prosječnom čitaocu prilično teško razumjeti ovako prevedene tekstove.

III. Pojedinac ili grupa

Vidjeli smo da je posao prevođenja preobiman da bi ga sasvim korektno u svemu obavio jedan čovjek. Stoga ćemo dati prednost prijevodu koji je proizvod grupe raznih biblijskih i jezičnih stručnjaka..

Dodatne napomene

Ovi iznijeti kriterijumi olakšaće savremenom čitaocu da izabere između više različitih prijevoda, ali treba imati u vidu da su sve ovo opšta pravila. Nipošto ne treba misliti da su savremeni prijevodi u svemu bolji od starijih. Naprotiv, i oni znaju imati određenih slabosti.

1. indoktriniranost
2. Prijevod je indoktriniran onda kada nam umjesto objektivnog prijevoda daje subjektivno tumačenje.

Dobar primjer nalazimo u Rupčićevom prijevodu Mateja 12,32: “…ali tko rekne što protiv Duha Svetoga, ne može mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni na drugome.” Riječ drugome (svijetu) implicira doktrinu o odlasku duše na drugi svijet nakon smrti. U originalu, nalazimo riječ budućem (ili onom koji će doći), što upućuje na Kristov dolazak, a ne na odlazak duše.

Ponekad, međutim, imamo slučajeva da stari prijevod tačnije prevodi određeni tekst. Na primjer, Filibljanima 2,6-7a Vuk prevodi: “Koji (Isus), ako je i bio u obličju Božijemu, nije se otimao da se isporedi s Bogom, nego je ponizio sam sebe…” dok Rupčić, braneći trinitarnu teologiju na pogrešnom mjestu, isti tekst prevodi: “On, božanske naravi, nije se ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje lišio…”

3. neujednačenost kakvoće stila

Prijevod Kršćanske sadašnjosti nije uspio ujednačiti stil i popraviti mjesta koja nisu detaljno obrađena. Stil Psalama je detaljno izbrušen, dok u Petoknjižju KS znatno zaostaje za Daničićem, čije su rečenice zaokruženije i dotjeranije.

Zaključak

Na kraju treba reći da jednom laiku nije moguće razumjeti sve nijanse kvaliteta prijevoda, što mu zapravo nije niti potrebno. Svi prijevodi Biblije, uz sve razlike, ipak nam donose jednaku i nepromijenjenu biblijsku poruku. Pravi čitalac Biblije proučiće dobro sve dostupne prijevode, i u svakom od njih naći određene vrijednosti.

<<Predhodno poglavlje

Sledeće poglavlje>>