Svetlost Istine>>
"A ko istinu čini ide k videlu" (Jovan 3:21) - Isus Hristos    

Čitate knjigu:

AKO POSTOJI BOG, ZAŠTO POSTOJE ATEISTI

Čitate poglavlje:

PSIHOLOŠKE PREDRASUDE

SADRŽAJ>>

 

<<Predhodno poglavlje 

Sledeće poglavlje>>

 

Ova četvrta kategorija mogućeg uzroka greške se konstantno pomalja kao pretnja validnim zaključcima. Ako je nečiji epistemološki sistem regularan, deduktivno razmišljanje bez mane, pa i njegova induktivna procedura besprekorna, sve to još uvek ne garantuje ispravne zaključke. Zbog emocionalne naklonosti može se desiti da se ne prihvate očigledni zaključci istraživanja. Klasični aforizam naše kulture glasi: "Čovek nabeđen protiv svoje volje, ostaje pri svome i dalje". Ova tendencija da se ostane na nekom stavu mimo svih činjenica je slikovito ilustrovana anegdotom koja se pripisuje luteranskom teologu Džonu Montgomeriju (John Warwick Montgomery).Jednom davno beše neki čovek (uočiti očiglednu aluziju na bajke) koji je umislio da je mrtav. Njegova zabrinuta žena i prijatelji su ga poslali do obližnjeg psihijatra. Psihijatar je odlučio da ga izleči tako što će ga ubediti u jednu činjenicu koja će protivrečiti njegovom verovanju da je mrtav. Argument za koji se odlučio psihijatar je bila jednostavna istina da mrtvi ljudi ne krvare. Tako je svom pacijentu dao da čita medicinske tekstove koji su vezani za autopsiju i sl. Nakon nekoliko sedmica ubeđivanja pacijent je konačno uzviknuo: "U redu, u redu! Ubedili ste me. Mrtvaci ne krvare." Tada ga psihijatar ubode iglom u ruku, i naravno poteče krv. Kad to vide, čovek preblede, lice mu se iskrivi i vrisnu:  "Gospode! Pa mrtvaci ipak krvare!"(5)Emocionalne predrasude se ne igraničavaju samo na maloumne, nepismene i malo obrazovane ljude. Čak i za najbriljantnije umove je ekstremno teško da se oslobode svojih emotivnih naklonosti. Ni filozofi ni teolozi nisu operisani od ličnih interesa i psiholoških predrasuda koje iskrivljuju razmišljanje.Navedni pregled faktora mogućih grešaka nije imao za cilj da izaziva očajanje ili prepuštanje skepticizmu kod čitalaca. Mada je put ka znanju prepun raznoraznih opasnosti da se napravi greška, to je jedini put kojim se može ići ako želimo da mislimo uopšte. Svesnost mogućnosti za predrasude ili čak njihove jasne egzistencije nije rešenje za oslobađanje od njih, ali ta svesnost je preduslov za njihovo eliminisanje.Pitanje Božje egzistencije je pitanje koje izaziva duboke emotivne i psihološke predrasude. U areni teološko‑filozofske debate pozicije su preopterećene nedvosmislenim interesima. I upravo ti psihološki interesi su često bili glavna pokretačka sila za većinu spekulacija u vezi porekla religioznog verovanja.

<<Predhodno poglavlje 

Sledeće poglavlje>>