Čitate knjigu:

SAZNAJTE VIŠE O BIBLIJI

Vrijeme nastanka Biblije

SADRŽAJ>>

<<Predhodno poglavlje

Sledeće poglavlje>>

Ovo je svakako jedno od spornih pitanja u vezi s Biblijom. Vijekovima je vladalo tradicionalno uvjerenje da je pisanje Biblije započelo s Mojsijem u 15. v. pr. Hr. a završeno s apostolom Jovanom krajem 1. v.n.e . Naučnici XIX. i XX. v. osporavaju ovakvo shvatanje, te Mojsijeve spise pomjeraju vijekovima unaprijed, dok su Jovanove spise neki smještali čak na kraj II. v.n.e.

Koji kriterijumi vode naučnike u određivanju vremena nastanka? Nabrojićemo one najglavnije i vidjeti koliko su oni pouzdani:

1. – starost rukopisa.

Ovo je najmanje pouzdan kriterijum. Nije potrebna velika mudrost zaključiti da ako imamo neki rukopis iz 300. g. n.e. da knjiga nije mogla nastati sto godina kasnije. Ali kada je ona nastala? Rukopisi su uvijek prijepisi knjiga, a ne njihovi originali (autografi). Oni mogu biti stoljećima mlađi od originala - kao što u slučaju Platonovih ili Aristotelovih djela ta razlika iznosi više od hiljadu godina. U istraživanju Biblije ova je metoda pomogla u utvrđivanju datuma Jovanovog evanđelja - budući da je pronađen rukopis iz oko 125. g. n.e. postalo je jasno da nisu ispravne teze o nastanku ovog djela krajem drugog vijeka. Sada je utvrđeno da je ono nastalo još u prvom vijeku.

2. – jezički kriterijum.

Svaki se jezik razvija i mi već jasno razlikujemo u našem jeziku potiče li neki spis iz ovog vijeka ili iz vremena Ivana Crnojevića. Međutim, u proučavanju Biblije taj je kriterijum prilično "klimav". Hebrejski jezik Starog zavjeta nije trpio tako značajne promjene tokom deset vijekova razvoja biblijskog teksta. Još se manje mijenjao jezik Novoga zavjeta tokom kojih pedesetak godina pisanja. Svako naučno dokazivanje da je hebrejski jezik ovoga teksta mlađi od nekog drugog teksta prilično je problematično.

3. – istorijski kriterijum.

Na osnovu toga kriterijuma pokušava se vidjeti postoje li neki istorijski zapisi u drugim izvorima o određenim biblijskim knjigama. Tako ćemo u knjizi proroka Jezekilja (14,14) iz 6. v. p.n.e imati spominjanje Jova, junaka istoimene knjige, što znači da je ona starija od  knjige. Ali koliko starija - to je pitanje na koje nauka ne može dati pouzdan odgovor.

Postoji i druga vrsta ovog istorijskog kriterijuma. Prema njemu možemo na osnovu dostupnih arheoloških i istorijskih činjenica doći do spoznaje poznaje li autor knjige razdoblje u kojemu je tradicionalno smještena knjiga ili u kojemu autor tvrdi da se nalazi (kao što na primjer Danilo sebe smješta u VI. v.).

Svakako da i tu preciznost varira: za Knjigu Isusa Navina znamo da gradovi koje ona spominje postoje prije 10. v. p.n.e.  što nam sugerira da je i spis iz vremena prije 10. v. Kod Jovanovog jevanđelja taj datum je znatno precizniji. Budući da su trijemovi ribnjaka Bethezde nestali padom Jerusalima 70. g. sigurno je da je autor živio u vremenu prije 70. g. i da je spis nastao najkasnije krajem 1. vijeka.

Ipak pošteno je priznati da nam određene biblijske knjige ne daju gotovo nikakvu istorijsku pozadinu (brojni psalmi, neki mali proroci) i da je nemoguće tačno ih smjestiti u istorijsko razdoblje.

Neka će pitanja zasigurno i dalje ostati otvorena, no uglavnom se može s priličnom izvjesnosti potvrditi hronološka tablica Biblije:

Stari zavjet - 15. - 4. v. p. n. e.

Novi zavjet - oko 50. do oko 95. g. n. e.

Neki Knjigu ponovljenog zakona (Peta Mojsijeva), smještaju u vrijeme vjerske obnove Isusa Navina (640-609), tumačeći da događaj opisan u 2. Carevima 22,8-10 upućuje na stvaranje, a ne na pronalaženje spisa. Činjenica je međutim da se još tokom vladavine Manasije (796-781), i to na samome početku vladanja, spominje citat iz Ponovljenog zakona (vidi 2. Carevima 14,6), što nedvosmisleno pokazuje da je posljednja knjiga Petoknjižja autoritet i prije osmog vijeka. Time otpada i teorija da je Ponovoljeni zakon knjiga starije predaje koju donose ostaci prognanih Izraelaca negdje nakon 722. g. (kada su Asirci osvojili Samariju).

Sigurno je da su prvi spisi Staroga zavjeta Mojsijeve knjige, a da posljednjima nastaju knjige proroka Zaharije, Ageja i Malahije. Što se Novog zavjeta tiče, još nije sasvim jasno je li prvi nastali spis poslanica Galatima ili Prva Solunjanima, kao ni je li posljednji nastali spis Jovanovo Otkrivenje ili Jevanđelje po Jovanu. No to može dovesti samo do manjih pomjeranja (od po par godina) u prihvaćenoj hronologiji.

<<Predhodno poglavlje

Sledeće poglavlje>>