< 5. Poglevlje Sadržaj 7.Poglavlje >

 

6. VEŠTINE RATOVANJA MOLITVOM

Prva ratna veština — oblačenje Božje ratne opreme
Druga ratna veština — biranje vremena i mesta
Treća ratna veština — priprema za molitvu
Četvrta ratna veština — planiranje i evidentiranje molitava
Peta ratna veština — uverenost u svoje pravo i ovlašćenje
Šesta ratna veština — molitvom upućivati Božje reči natrag Bogu
Sedma ratna veština — upućivati molitve “višeg stepena”
Moj lični plan vojevanja

 

 

U prihvatanju poziva, izazova upućenog svakom ratniku molitve, najveća prepreka s kojom se susreću savremeni hrišćani je poimanje, shvatanje realnosti postojanja sukoba između Boga i sotone. Iako je lako prihvatiti nekadašnje bitke koje su se vodile u istoriji Božjeg naroda, retko ćemo naići na stvarno ubeđenje da se te bitke i danas vode u životu svakog čoveka, pa čak i u životu ozbiljnih vernika. Veoma je veliki broj hrišćana koji propadaju zato što su …

neinformisani …

              nespremni …

                        neuključeni, po strani.

U svim svojim poslanicama apostol Pavle govori o stvarnosti postojanja tih duhovnih bitaka. On koristi žive prikaze: rvanje, boks, lični rat, sveopštu bitku koju posmatraju nebeski svedoci. Koristeći te žive prikaze, Pavle nas poziva …

“Bori se u dobroj borbi.” 1. Timotiju 6,12.

    Budi “dobar vojnik Isusa Hrista.” 2. Timotiju 2,3.

              “Obucite se u sve oružje.” Efescima 6,11.13.

Pobeda u toj realnoj bici postiže se na kolenima, u duhovnim rovovima i zaklonima naših “kleti”. Mi u molitvi opštimo s Izvorom naše pobede — Gospodom Isusom. Upravo stoga mi ratnike molitve pozivamo — da osvajaju sadašnje i buduće pobede. Moramo imati na umu ovu presudno važnu činjenicu: Naš Vojskovođa nikada od nas neće tražiti da u bitku pođemo bez ratne opreme ili neobučeni ratnim veštinama.

Prva ratna veština — oblačenje Božje ratne opreme

*

Sveti Duh nas, u Efescima 6,11-18, savetuje  u pogledu oklopa za ratnike molitve. Ta zadivljujuća ratna oprema nije ljudska, nego “oružje Božje”, ratna oprema koju nam daje sâm Bog. Bogu su toliko dragoceni duhovna sigurnost i obučenost za bitku Njegovih ratnika da svakome od njih daje kompletan oklop i zapoveda mu da ga “obuče”. Mudri ratnici molitve stavljaju na sebe taj oklop svakoga jutra kako bi se zaštitili za taj dan. Kada proučimo tekst, vidimo da on tu ratnu opremu navodi pojedinačno, deo po deo — ratnu opremu koja je bila poznata novozavetnim hrišćanima. Oni su je svakodnevno viđali na rimskim vojnicima. Pavle tu opremu, potom, upoređuje s njenim duhovnim pandanima:

1.    Šlem — spasenje

2.    Naprsnik (oklop) — pravda

3.    Opasač (od pupka do kolena) — istina

4.    Obuća — jevanđelje mira

5.    Mač Duha — Božja Reč

6.    Štit — vera

Ratnicima molitve koji ozbiljno shvataju svoj zadatak naći će se za korisno da detaljno prouče tu ratnu opremu. Potrebno je naročito imati na umu da se svaki deo te ratne opreme nalazi u Isusu Hristu lično. “Oblačenje” te ratne opreme nije samo preporučljivo, nego je zapovest!

Tu opremu nosimo na dva načina: defanzivno i ofanzivno. Oprema nam je neophodna da nas štiti od “raspaljenih” strela koje sotona odapinje u svojim napadima na nas. Ipak, naše ratovanje je više od same pasivnosti i defanzive. Bitku treba da prenesemo na neprijateljev teren i da mu se aktivno suprotstavimo (Jakov 4,7).

Mi ofanzivno nosimo oružje našeg vojevanja — mač Duha, koji je Reč Božja: “I kacigu spasenja uzmite, i mač duhovni koji je reč Božja”. Umesto mača, upotrebite ono što vam Duh daje — reči koje dolaze od Boga (Efescima 6,17). Svakom prilikom kada se uzdamo u Njegovu reč ili verom izgovaramo Njegova obećanja, mi sotoni zadajemo udarac mačem (vidi 12. glava: “Mač i štit”).

Svakog jutra, kad se oblačim, uviđam koliko je korisno da kao ratnik molitve zamišljam “oblačenje” Božje ratne opreme. Ja je oblačim uz pomoć molitve — razgovarajući s Bogom o svojim potrebama za taj dan. Kada si suočen s ratom, oblačiš se za rat. A onda, pod punom opremom, dolazi naređenje “Spreman za borbu.” I, kako se borimo? “I svakom molitvom i moljenjem molite se Bogu Duhom bez prestanka, i uz to stražite sa svakim trpljenjem i molitvom za sve svete” [Molite se u Duhu u svim prilikama, svim vrstama molitve i traženja. Imajući to na umu, budite potpuno spremni, ne prestajući da se molite za sve svete – prema NIV] (Efescima 6,18). Duhovni rat se vodi na ratištu molitve.  Upravo tu se i postižu pobede.

Sotona razjareno napada. Sotona drži vlast nad celim porodicama, kvartovima, gradovima, pokrajinama i državama. Stoga je hitno potrebno da se ratnici molitve bore molitvom, tražeći od Boga da im povrati teritorije — da im ponovo vrati porodice, crkve, gradove i narode. Kao što vidite, hrišćanin nije samo pozvan da se suprotstavi zlu nego i da se bori za dobro. To je razlog što je šesti deo opreme — mač — jedini deo predviđen za napad i jedino je taj deo i potreban. Drugih pet elemenata opreme predviđeni su za odbranu, ali mi bitke ne dobijamo defanzivom. Mi moramo uzeti mač i poći u ofanzivu. Sotonu moramo napasti upravo na njegovim uporištima. Posrednička molitva nikada nije bila potrebna kao što je to danas. Zauzmite čvrst položaj s mačem u rukama. Sotona već dobija preveliki broj bitaka. Pobeda za Božju stvar je moguća i zato vas [kao bojnim pokličem] pozivam da stavite ratnu opremu i postanete ratnici molitve.

Druga ratna veština — biranje vremena i mesta

*

Vreme i mesto za molitvu od presudnog je značaja. Svakako, ti i ja se možemo moliti bilo gde i bilo kada; međutim, takve “molitve u hodu” su vapaji za naročitu pomoć, zaštitu i vođenje. Vreme za molitvu, s dubokim predavanjem Bogu, u kleti, sami s Bogom, smatra se stvarnim izvorom sile za ceo dan. Koje ćeš vreme i koje mesto izabrati, zavisi od tvog celokupnog programa i ličnog energetskog ciklusa. Zajedno s mnogim drugim hrišćanima, lično smatram da su rani jutarnji sati najbolje vreme za molitvu. Telo je odmorno, a um izbistren. Umanjena je mogućnost da me ometaju članovi najuže porodice, pa mogu da provedem u zajednici s Bogom ono vreme koje mi je potrebno i da se napajam na izvoru snage i vođstva za taj dan. Međutim, ako si “noćni čovek”, to kod tebe možda neće “funkcionisati”. Ako tvoja energija raste tokom dana i dostiže vrhunac uveče, onda je tvoje vreme molitve kasno večerom, pre spavanja. Izbor mesta je podjednako važan:

1.   Ono treba da bude izdvojeno, gde možeš biti potpuno sâm. Duboka zajednica s Bogom je teško izvodiva ako su oko tebe prisutni ostali, koji su obuzeti svojim aktivnostima.

2.    Mesto mora biti pošteđeno elemenata odvraćanja: To je često teško, ali neophodno. Drugi moraju znati da tebe niko ne sme da uznemirava. Neka drugi odgovaraju na telefonske pozive — ili neka ih ignorišu. Vodi računa o kasetofonu, radiju ili TV-prijemniku. Ne sme se dozvoliti da se oni “umešaju”. Osim nedostatka koncentracije, neučtivo je prema Bogu, ako se period ugovorenog sastanka s Njime redovno nečim prekida. Jedna majka u malom stanu sa nekoliko dece nije mogla da nađe čak ni “špajzić” u kojem bi se molila Bogu. Problem je rešila na kreativan način. Prebacila je kecelju preko glave i to je postala njena soba za molitvu. Svoju decu je naučila da u tom periodu budu vrlo tiha, zato što “mama priča sa Bogom”.

3.   To mora biti obuhvaćeno rasporedom i redovno: Naš neprijatelj ima načina da naše vreme molitve prekida neodložnim situacijama i drugim zahtevima života. Ako ne načinimo precizan plan u koji će biti upisano tačno vreme i ako sami sebe ne “ukrotimo”, da bismo se svakoga dana sastajali s Bogom baš u to vreme, tada će biti lako zanemariti životno važno vreme molitve i biće lako naći se u situaciji bez ratne opreme, bez snage, bez vođstva. Ne znam kako je to s vama, ali ja ne uspevam ništa sâm, bez okruženosti stalnom Božjom prisutnošću. U svakom slučaju, važno je da imaš na umu i ovo: ako bi se dogodilo nešto neodložno što bi ti oduzelo deo vremena za molitvu, nemoj se zbog toga predavati osećaju stida i krivice. To je jedna od sotoninih omiljenih zaseda: on izaziva vanrednu situaciju, a onda ti “tovari” osećaj osude nakon što propustiš svoje vreme za molitvu. Rešenje je u tome što ćeš, jednostavno, “ugovoriti” drugi termin s Bogom toga dana, ili rano ujutru sledećeg dana, da bi tada ušao u zajednicu molitve i obnavljanje svoje duhovne snage.

Treća ratna veština — priprema za molitvu

*

Božja vojska nije kao ljudske vojske, u kojima si ili dobrovoljac ili regrutovan, pa nemaš drugog izbora nego da se povinuješ obuci i da slušaš naređenja. Božja vojska je nešto drugo. U njoj treba da budeš dobrovoljac. Ali kad si to jednom učinio, potrebno je da svakog novog dana obnavljaš svoju posvećenost službi za svog Vojskovođu. Pošto su molitva i svakodnevni život tvoja ratišta, za ratovanje se moraš brižljivo pripremiti. Mnogi hrišćani žurno, navrat-nanos srljaju u svakodnevne bitke, “zbrze” neku lakonsko kratku molitvu u opštem pravcu prema nebu, a onda — juriš na posao. Jedna “nacionalna” anketa, sa uzorcima odgovora uzetih iz svih hrišćanskih denominacija, beleži podatak da se prosečni hrišćanin moli jedan minut dnevno, dok se prosečni propovednik moli pet minuta. Tako i nije čudo što je savremeno hrišćanstvo opterećeno s toliko mnogo problema — tako mnogo duhovne hladnoće.

Očigledno, prvi korak u pripremi za molitvene bitke je uklanjanje svih prepreka nastalih posle tvog poslednjeg perioda molitve, na osnovu stresova života ili spoticanja i pada u greh. Jedno bi već ovog trenutka trebalo da raščistimo: nije potrebno da čekaš do svog “privatnog”, tihog vremena za molitvu da bi se pomirio s Bogom. Dovoljan je i trenutak da ispustiš strelu molitve prema nebu — da se suočiš sa svojim grehom, da zatražiš i primiš oproštenje. Ono što iznosiš Bogu neka uvek bude kratko i aktuelno. Bićeš zapanjen dobijanjem dodatne snage na takav način.

Ustanovio sam da je priprema za molitvu, koju redovno primenjujem, za mene najdelotvornija. Sebi obično postavljam pet pitanja:

1.   Ima li neki greh koji treba da priznam? Ako ima, suoči se s njim direktno. Iznesi ga pred Boga, priznaj ga i primi od Njega oproštenje.

2.   Ima li obećanja na koje mogu da se pozovem? Neka te Bog povede ka takvom obećanju. Uhvati se za njega i stavi ga u svoje srce. Radosno ga primi za sebe lično, upisujući svoje ime u tekst obećanja. Ispiši ga na maloj kartici koju ćeš nositi sa sobom tokom dana. Ponavljaj ga uvek iznova. Svakom prilikom kada ga ponoviš, oslobađa se njegova snaga. Kada te napadnu misli straha, sumnje, razočaranja i stresa, odbaci ih ponavljanjem obećanja.

3.   Postoji li stav koji bi trebalo da menjam? Postoji li neka negativna emocija ili osećanje o sebi, svojim bližnjima ili Bogu, koje se stalno postavlja na put tvog duhovnog rastenja? Smesta utvrdi šta je to i hrabro se suoči s tim. Ako možeš, pronađi odakle je to došlo — a onda sve prinesi Bogu, prepuštajući to Njemu. Odluči pred Njim da hoćeš da ga On ukloni iz tvog života. Utvrdi koja je pozitivna crta suprotnost tom osećanju. Traži od Boga da ti tu pozitivnu crtu, stav ili emociju podari kao dar milosti. Potom učini sve što možeš, kako bi primenio tu pozitivnu crtu. Budi posebno svestan takvih negativnih stavova, kao što su strah, sumnja, nepraštanje, mržnja, gorčina, oholost i samopravednost.

4.   Postoji li zapovest koju treba da ispoštujem? Slušamo li vrlo pažljivo, Božji Duh će nas podsećati na Isusove zapovesti — ne samo na Deset zapovesti, nego i na one pozitivne zapovesti koje je Isus izložio u Jevanđeljima (Jovan 14,26). Odluči da ih poštuješ u svom životu. Lično saopšti Bogu taj svoj izbor i u zajednici s Njim nastoj da poštuješ te zapovesti. Nemoj dozvoliti da budeš sputan svojim neuspesima, propustima. Priznaj ih Bogu i primi od Njega oproštenje i očišćenje. Sa zahvalnošću i veličajući Boga razmišljaj o svojim uspesima i pobedama.

5.   Postoji li primer koji treba da sledim? Provedi određeno vreme s Biblijom, bilo da iz nje čitaš ili da duboko razmišljaš o njenim rečima tokom dana. Podesi “mehanizam” svog uma da teži Bogu i Njegovoj Reči u svakom trenutku kada nisi zauzet. Posebno provodi vreme u izveštajima Jevanđelja i dozvoli da te oni natope Isusovim životom. U svom privatnom vremenu molitve obnovi ono što si proučavao i tada otvori srce Božjem vođenju. Kada ti na um dođu snažni primeri biblijskih događaja, rezimiraj stav ili postupanje koji ti nedostaju u životu i iznesi ih pred Boga. Zahvali mu za pomoć što će ih On ugraditi u tvoj duhovni život.

Četvrta ratna veština — planiranje i evidentiranje molitava

*

Iza uspešnih poslova uvek stoje okvirni, opšti plan i vođenje preciznih zapisa o poslovnim transakcijama. Zar molitva nije posao tvog Oca? Neki od najuspešnijih ratnika molitve za koje znam vode pedantne zapisnike ili dnevnike molitve. Prvo sačinjavaju spiskove ljudi za koje se mole, pored sopstvenih potreba, a potom prave trostubačni molitveni izveštaj:

1.    stubac — dan u koji su počeli da se mole ili ponovili molitvu za određenu osobu ili potrebu.

2.    stubac — problem ili osoba/osobe za koje su se molili.

3.    stubac — kada i kako je odgovoreno na molitvu.

Nekim ljudima taj metod možda neće biti privlačan. Svesrdno bih ti preporučio da ga isprobaš u periodu od tri meseca. Potom se vrati i pregledaj svoj molitveni raspored i izveštaje. Bićeš zadivljen, gledajući šta je sve Bog učinio.

Peta ratna veština — uverenost u svoje pravo i ovlašćenje

*

Jedan od najvažnijih metoda kojima se sotona koristi da parališe molitvu jeste ispunjavanje ratnika molitve sveprožimajućim osećanjem sopstvene nedostojnosti. U borbi da još više “uzrastemo” prema obličju Gospoda Isusa, mi pronalazimo slaba mesta u svom karakteru, stare “obrasce” koji se neprekidno ponavljaju, područja s kojima se uvek iznova borimo. Sotona ih koristi i u periodima iscrpljenosti i bolesti preplavljuje nas osećanjem samoosude. Neprijatelj šapuće:

“Kako se usuđuješ da zamišljaš da će ti Bog uslišiti molitvu, kada neprekidno [radiš] …?”

“Niko ko ima ovakve slabosti i propuste kao ti nije dostojan da se moli.”

“Kako može bilo ko ovako slab kao ti da se nada da će savladati sotoninu silu?” Ta i druge sotonske poruke mogu da obore tvoj duh molitve i iscede tvoju duhovnu snagu.

U ovim vremenima razočaranja, moramo imati na umu da naše pravo i ovlašćenje da se molimo ne zavise od nas. Pravo na molitvu je dar milosti — dar koji dobijamo zbog onoga ko je Isus, a ne zbog onoga što smo mi. Tvoje pravo da deluješ kao ratnik molitve dobio si kada si Isusa prihvatio kao svog Spasitelja i Gospoda:

Ako veruješ u Njega i uzdaš se u Njegovu smrt na krstu, u Njegovo vaskrsenje, u Njegovo delo kao tvog posrednika – Prvosveštenika na nebu, na tvoj račun se upisuju sva Njegova čistota i sila (2. Korinćanima 5,21).

Postao si građanin Božjeg carstva (Jovan 17,14-16), član Božje porodice (Rimljanima 8,14-16; 1. Jovanova 3,1-13), sveštenik (1. Petrova 2,5.9), opunomoćeni predstavnik Isusa Hrista (Matej 28,18-20).

Postao si deo Njegovog Tela, crkve (Efescima 1,16-23).

Sveti Duh je postao tvoj lični Partner u molitvi (Rimljanima 8,26.27). Isus ti je dao lično pravo da koristiš Njegovo ime kao ovlašćenje za iznošenje svojih molbi pred Božji presto (Jovan 16,23).

Nijedno od tih prava i izvora punomoći ne zavise od tvoje pravde i zasluga, nezavisno od Hrista. Tvoji gresi i slabosti mogu da prekinu tvoju zajednicu i druženje s Bogom. Oni mogu da podignu prepreke koje umanjuju tvoju delotvornost u ulozi kanala za doticanje, izlivanje Božje ljubavi. Ali, “i ako ko sagreši, imamo zastupnika kod Oca” (1. Jovanova 2,2). Bog je u potpunosti obezbedio da ti bude oprošteno i da budeš očišćen. Prema tome, ako nastaviš da tražiš Njegovo oproštenje, tvoje greške ne mogu ukloniti tvoja prava i punomoć u pogledu molitvi — pošto je to u potpunosti izvedeno iz Isusovih darova.

U takvim periodima malodušnosti zbog osećanja sopstvene slabosti i nedostojnosti, otvori upravo pomenute tekstove i uveri se u svoja prava pred Bogom. Priznaj svoje grehe i primi za njih oproštenje, ali overi svoju punomoć i pravo molitve na temelju Golgote i vaskrsenja. Čvrsto se drži činjenice da si deo, “ud” Hristovog tela, onog kojem je On Glava. Pristupi Bogu “okružen” Isusom, “uronjen” u Njemu, “natopljen”, prožet Njim i budi spokojan da onda kada se moliš za sebe ili svoje bližnje, govoriš s punim pravom i punomoći, zato što je Hristos “u vama, nada slave” (Kološanima 1,27). Primenjuj ovo u trenucima razočaranja, pa posmatraj šta se događa.

Šesta ratna veština — molitvom upućivati Božje reči natrag Bogu

*

I oni najiskusniji ratnici molitve dolaze u situacije u kojima molitva kao da nema nikakvog efekta ili reči za molitvu jednostavno nikako ne dolaze. U takvim prilikama vežbaj veštinu upućivanja Božjih reči natrag Bogu u molitvi. Otvori 23. psalam i počni već s prvim delom 1. stiha. Zahvali Bogu što je On tvoj Pastir. Priznaj mu da si ponekad tvrdoglav kao ovca i da ti je potrebna pastirska pomoć. Zahvalnim rečima potvrdi svoje uverenje da ti, kada On zadovoljava potrebe, ništa neće nedostajati. Moli se, onako kako te vodi Sveti Duh, da u tom stihu možeš videti sopstveno iskustvo. Primeni zatim sledeće stihove, deo po deo i uključi ih u molitvu, jedan po jedan  i svakom prilikom reči primeni na sebe lično, na nekog iz svoje najuže porodice ili na nešto za šta se u poslednje vreme intenzivno moliš. Videćeš tada kako se odazivaju tvoje srce i duhovna priroda i kako tvoja vera raste.

Kada se moliš na takav način, imaš pred sobom celu Božju Reč. Pokušaj s 1. psalmom; tekstovima u Jovanu 14,1-3; Jovanu, 3, 10. ili 17. glavom; Otkrivenjem, 22. glavom. Izdvoj posebne stihove iz Isaije, Jevanđelja ili Pavlovih spisa. Kada si ostao bez sopstvene sile molitve, osloni se na silu Božje Reči. On je obećao da mu se Njegova Reč neće vratiti prazna, nego da će izvršiti posao na koji ju je poslao (Isaija 55,8-11). Drži Boga za reč i nauči veštinu upućivanja Božjih Reči natrag Bogu u molitvi.

Sedma ratna veština — upućivati molitve “višeg stepena”

*

Većina ratnika molitve poznaju molitvu “iskanja”, traženja — vrstu molitve u kojoj se pred Boga iznosi određeni problem i traži od Boga zadovoljenje neke potrebe ili rešavanje nekog problema. Bog nas zaista poziva da mu iznosimo svoje potrebe (Filibljanima 4,6). Međutim, mnogi hrišćani su pomalo zbunjeni kada u molitvi traže rešenje nekog problema ili odgovor na nedoumicu, koji ne dolaze odmah, pa moraju za to neprestano da se mole Bogu. Neki taj problem pokušavaju da reše tako što se samo jednom mole Bogu za ono što im je potrebno, a onda to ostavljaju po strani, uzdajući se da je Bog čuo i da će na molitvu odgovoriti u svoje vreme i na svoj način.

Međutim, postoji i drugi način — veština u upućivanju molitve koja prvobitnu molbu podiže na jedan radosniji i viši nivo zajednice — nivo zahvaljivanja i veličanja. U jednom periodu zajednice s Bogom u molitvi iznesi pred Njega svoju potrebu — reči koje izražavaju problem ili potrebu. Slobodno mu iznesi kakvo rešenje bi po tvom mišljenju bilo idealno, a onda prepusti ceo problem ili potrebu Njegovoj mudrosti i utvrđivanju pravog vremena, smireno uveren da On “može još izobilnije sve činiti što ištemo ili mislimo” (Efescima 3,20). Potom, u svim periodima zajednice s Bogom u molitvi, zahvaljuj mu za odgovor koji je našao i koji je u postupku ostvarivanja. Zahvaljuj mu za sve što je za tebe učinio u prošlosti — kao i za tvoje bližnje i za ljude iz biblijskih vremena. U molitvi Bogu iznesi sve, i najsitnije pojedinosti o tome, a onda otpočni veličanje Boga zato što je problem unapred uočio i obezbedio rešenje, bez obzira da li ga razumeš ili da li ga vidiš. Ukratko pomeni područje svoje potrebe i počni da veličaš Boga za uslišenje molitve.

Tako ćeš primiti neverovatne nagrade. Sotona mrzi veličanje i zahvaljivanje i jednostavno ne može da ostane u prisutnosti osobe koja je “uronila” u veličanje Boga. Veličanje je jezik neba. To možeš proveriti na sledeći način: svakom prilikom kada u Otkrivenju naiđeš na prestonu dvoranu na nebu videćeš da su tamo prisutni anđeli i ljudi koji veličaju Boga. Zar ne bi bilo uputno već sada vežbati jezik neba? Što je situacija mračnija i kriza nepodnošljivija, imaš veću prednost, razlog da izražavaš zahvalnost i veličanje Boga, jer ćeš svojim prijateljima i onima koji su ti bliski ubrzo moći da govoriš o silnim iskustvima koja si stekao.

Ovo su bile neke od veština molitve koje može da savlada ratnik molitve. Kako budeš izgrađivao sposobnost primene tih veština, bićeš u prilici da otkriješ i neke druge. Otvori beležnicu za upisivanje veština molitve i zapisuj u nju svaku novootkrivenu veštinu i izvežbaj se u njenoj primeni u borbi. Nikada nemoj prestajati da izoštravaš i proširuješ svoje ratne veštine. Bog čeka ratnike molitve koji će proširiti svoju sposobnost izvršavanja još jačih uloga u Njegovoj zemaljskoj vojsci. I ti možeš biti jedan od takvih ratnika molitve.

 

 

Moj lični plan vojevanja

*

1.    Uporedi svaki deo Božje ratne opreme s njenim duhovnim značenjem (Efescima 6,11-18):

a.     šlem:

 

b.    naprsnik:

 

c.     opasač:

 

d.    obuća:

 

e.     mač Duha

 

f.       štit:

 

2.    Načini pregled svojih ličnih perioda molitve u zajednici s Bogom, kao i mesta molitve, koristeći sledeći kontrolni spisak (zaokruži svoj izbor):

a.     Moje vreme molitve je posebno i izdvojeno od drugih:

 

DA                      NE

b.    Moje vreme molitve nije izloženo elementima odvraćanja:

 

DA                      NE

c.     Moje vreme molitve događa se u unapred predviđeno vreme:

 

DA                      NE

d.    Redovno koristim svoje vreme molitve:

 

DA                      NE

3.    U slučaju svakog negativnog odgovora iz 2. pitanja, reci šta bi mogao učiniti da tvoje vreme molitve bude delotvornije.

 

 

4.    Reci koji je od pet koraka pripreme za molitvu za tebe lično najznačajniji — i zašto je on za tebe značajan.


 

SLEDEĆE POGLAVLJE *