< Uvod Sadržaj 2. Poglavlje >

 

1. RATNA ZONA

Ulice–ubice
Činjenice o danu “D”
Tajna pobede
Moj lični plan vojevanja

Ulice – ubice

. *..

 

Kao dete, živeo sam u jednoj ratnoj zoni. Svaki kraj je bio teritorija obračunavanja neke od uličnih bandi: Mau Maus … Sablje … Aždaje … Stanovnici pakla … Skitnice sa plaže. Svako dete je živelo u senci “ulica-ubica”. Svaki kraj je živeo u strahu od smrti na ulicama. Rat je bio stvaran — stvaran i samoj deci. Nesreće su se nizale; nasilja je bilo svuda: narko-šefovi … vođe bandi … silovatelji … ubice.

Ulice-ubice. Čitaćete o njima u dnevnoj štampi — videćete ih na televiziji. Televizijske reportaže su, zbog nasilja koje prikazuju, dopuštene za decu mlađu od 17 godina samo ako su u društvu odraslih.

Ulice-ubice. Dva tinejdžera polivaju drugog tinejdžera benzinom i prave od njega vatrenu buktinju.

Ulice-ubice. Trista hiljada novorođenčadi ima prenatalna oštećenja zbog droga i alkohola. Nedužno dete muče, a onda i ubijaju.

Ulice-ubice. Bomba sa više od jedne tone eksploziva eksplodira u javnoj zgradi u Oklahoma-Sitiju. Umire ili je ranjeno preko pet stotina ljudi, mnogi od njih su deca iz vrtića.

Te činjenice su deo naše svakodnevice. Ljudi vrte glavom i pitaju: “Šta se to događa s ovom našom zemljom?” Na medijima o ovim problemima beskrajne razgovore vode političari, istoričari, sociolozi i naučnici. Svako od njih ima objašnjenje i rešenje, a ipak, kao da niko ne može da dotakne koren krize i pronađe konačno rešenje.

Nakon što sam postao hrišćanin, pronašao sam stvarni uzrok i objašnjenje za sve što se oko nas događa. Otkrio sam jednu drugu ratnu zonu, podjednako stvarnu kakve su one koje smo opisali. U našoj zemlji je rat. Naše ulice, krajevi u kojima stanujemo, naselja, gradovi, pokrajine, naša zemlja, naš svet — svi su u kategoriji zone ratovanja! Ne govorim o Bruklinu gde sam odrastao. Ne govorim ni o Čikagu ili Los Anđelesu ili Majamiju ili Oklahoma Sitiju Ta ratna zona je u i tvojoj porodici, tvojoj crkvi, tvom srcu, tvojoj duši. Rat se vodi iza zatvorenih vrata. Posledice toga rata ogledaju se u nasilju i zlostavljanju svih vrsta — pijanstvu, besu, prevarama, mržnji, licemerju, razvratu, perverzijama, pokidanim odnosima, bezosećajnosti.

Bitka je stvarna i u njoj učestvuju svi. Ma gde bacio pogled u fizičkom svetu, svuda besni smrtonosni rat. Ma kako tragični, nasilje i nemiri u društvu nisu pravi rat.

Pravi rat je duhovne prirode — večan i smrtonosan. Stvarni rat je rat iza svih drugih ratova. To je rat između Hrista i Njegovog nepomirljivog neprijatelja, sotone. Reč je o sudbini ne samo ovog sveta nego i svemira.

Ako živiš uz granice Božjeg carstva, rat će biti još žešći. Taj rat može i da te smete. Ako takvu opaku bitku doživljavaš u sopstvenom životu, razmisli o sledećim rečima iz Božje reči: “Ne boj se, malo stado! jer bi volja vašega Oca da vam dâ carstvo” (Luka 12,32), a onda: “Od vremena Jovana Krstitelja dosad carstvo nebesko na silu se uzima, i siledžije dobijaju ga” (Matej 11,12).

Čemu paradoks u ta dva teksta? Čemu prividna protivrečnost? Bog želi da ti dâ carstvo, ali carstvo treba uzeti na nasilan način, zgrabiti ga.

U isto vreme, postoji još “neko” ko hoće da nas spreči da primimo i doživimo ono što nam Bog nudi. Taj neko je u velikom poslu podizanja barijera oko nas i u nama i trudi se da nam različitim zidovima onemogući puno uključenje u Božje carstvo. Te zidove moramo napasti; moramo ih napasti snažno, sa svom raspoloživom duhovnom silom — sa svim moćnim izvorima koji su nam dostupni. Bitka za probijanje kroz prepreke koje je sotona podigao oko nas nije nikakva igra. Ona je deo jednog rata — bitka koja se vodi do kraja.

U očima nekih, bitka je gotovo izgubljena — u očima drugih, gotovo dobijena. Lupež pokušava da nam otme naše s pravom stečeno nasledstvo. “Suparnik” o kojem se govori u 1. Petrovoj 5,8, to je neprijatelj s kojim se sukobljavamo u bici. Ime mu je sotona — suparnik, opadač, proždirač. Carstvo moramo uzeti na silu upravo zbog sotone i njegovih pomoćnika.

Sotona je Božji zakleti neprijatelj. On mrzi i tebe, upravo zato što si Božje dete, zato što postaješ sve sličniji Isusu i zato što imaš pristupa Božjoj sili. Tom neprijatelju je ostalo još samo malo vremena. I on, tako, sve više raspaljuje svoj bes i mržnju i nasilje na ovoj Zemlji. Njegova zločinačka strategija je da nas porazi i uništi. To je razlog što su ratnici molitve potrebniji nego ikada ranije. Sotona čini sve da te uništi, zato što te mrzi.

Imajući ovo na umu, Bog poziva svoj narod da se probudi. Želimo li da budemo pobedonosna crkva, prethodno moramo postati borbena crkva. U ovom poznom času istorije, s neprijateljem se moramo suočiti silom vere; moramo ga podsetiti na činjenicu da je on već pobeđeni neprijatelj — pobedio ga je Isus na Golgoti i prilikom vaskrsenja.

Činjenice o danu “D”

. *.

Većini od vas poznato je da su 6. juna 1944. godine, tokom drugog svetskog rata, saveznici izvršili invaziju na obale Normandije u Francuskoj. Ta invazija je poznata kao dan “D”. Tadašnja bitka bila je početak kraja rata. U praktičnom smislu, rat je bio završen.

Saveznici su toga dana dobili drugi svetski rat, ali Nemačkoj i Japanu trebalo je još godinu dana da potpišu kapitulaciju. Tokom te godine vodila se većina najkrvavijih bitaka i u tom periodu je umrlo više ljudi nego u bilo kojoj drugoj ratnoj godini. Neprijateljske snage znale su da im je preostalo samo malo vremena i da će morati, ukoliko hoće da izvuku bilo šta, delovati brzo i odlučno.

Crkva stoji danas između svog dana “D” i pobede. U tvom i mom životu besni duhovna bitka. Ako ne misliš da je crkva pod opsadom, pođi za mnom na put oko sveta. Slušaj patnju, bol, tugu, žalost. Crkva je u poslednjim trudovima velike borbe. To je rat koji nije započeo Bog, nego sotona. Ipak, Bog je odlučan da ga okonča i odluči njegov ishod — ne samo za sada, nego i za večnost.

Jednu činjenicu moraš imati pred očima: sotona nije samo neki suparnik — nego tvoj suparnik. On nije samo neprijatelj — nego tvoj neprijatelj. On nije samo lažljivac i lupež — nego neko čija laž pogađa tebe  i neko ko pokušava da uništi tebe. On ti neprekidno priča kako je sve u najboljem redu, sve dok mu se ničim ne suprotstavljaš i dok ne činiš ništa što bi moglo da naruši skladno odvijanje njegovih planova. Ali kada to učiniš, on postaje lupež, prikrada se i uvlači u područja tvog života i otima te. Kada se pojavi, njegova konačna namera je da te uništi, i to večno.

Ako hoćemo da preživimo u tom ratu, Isus Hristos mora da nas vodi i vlada našem životu. On mora da vodi i da vlada svakim segmentom našeg života — našim poslovima, našim domovima, našim brakovima i našim porodicama.

Da bi Hristos utvrdio pravdu, mir i radost u nama i oko nas, mi moramo razviti svest o ratu. Moramo negovati “ratni osećaj”. Ti i ja moramo razviti mentalitet ratnika.

Tajna pobede

. *.

Merilo koje Isus Hristos stavlja pred nas ne kaže samo da treba da prođemo, nego da treba da pobedimo!  U jednom od crtanih filmova “Pinat”, Snupi kaže: “Nebitno je da li dobijaš ili gubiš, ako — izgubiš.”

U celom Svetom pismu Isus govori o pobeđivanju. “Ne znate li da oni što trče na trku, svi trče, a jedan dobije dar? Tako trčite da dobijete” (1. Korinćanima 9,24).

U ovoj trci i bici Bog je svakome od nas dao pravo i priliku da pobedimo. Jedino sotona treba da izgubi, zato što se nepomirljivo suprotstavio Bogu. Da bi pobedio, potrebno je pre svega da poznaješ neprijatelja: imaj na umu da je on veliki — ali ne tako veliki kao tvoj Bog. Biblija kaže: “Jer je veći koji je u vama negoli koji je na svetu” (1. Jovanova 4,4). Od kada sam postao član Isusovog tima, postao sam i pobednik.

Slušaj pažljivo, tvoj neprijatelj je sputan ograničenjima. Nije svemoćan, nego je ograničene moći. On može da deluje jedino na teritoriji na koju ga puštaš. Upravo zbog toga apostol nam je rekao: “Ne dajte mesta đavolu” (Efescima 4,27). Drugim rečima, ne daj đavolu prostora za delovanje u tvom životu. To svakako moraš dobro razumeti: tvoje je pravo da sotoni uskratiš dozvolu da deluje u tvom životu! Ako Isus Hristos vlada, upravlja i živi u tvom životu, “veći je koji je u tebi nego koji je na svetu”.

Evo nekoliko činjenica koje sotona ne bi želeo da saznaš:

Prvo: Đavo ne može da probije, savlada prepreku Isusove krvi. Molitva primenjuje Isusovu krv na naš život. Ta krv ima za nas isto dejstvo koje je krv žrtvenog jagnjeta imala za Izrailj noć uoči izlaska iz Egipta, prilikom prve Pashe.

Jer će zaći Gospod da bije Misir, pa kad vidi krv na gornjem pragu i na oba dovratka, proći će Gospod mimo ona vrata, i neće dati krvniku da uđe u kuće vaše da ubija.” — 2. Mojsijeva 12,23.

Krv jagnjeta na dovratnicima držala je neprijatelja — smrt — na distanci od kuće vernika. Krv Božjeg Jagnjeta ima danas isto dejstvo na sotonu.

Drugo: Đavo ne može da probije “oružje Božje”. “Obucite se u sve oružje Božje[1] , da biste se mogli održati protiv lukavstva đavolskoga” (Efescima 6,10.11). Ne ostavljaj svoj dom bez oklopa. Ne izlazi napolje u svet — bez oklopa. Ne uključuj TV-prijemnik — bez oklopa. Ne razgovaraj bez oklopa. Bez oklopa će tvoji postupci, reči i dela biti zli. Tvoje misli, tvoje reči i dela moraju biti u vlasti Isusa Hrista. On suvereno vlada, ali pod uslovom da mu se moliš. Sila molitve stavlja na nas Božje oružje, Božju ratnu opremu.

Treće: Đavo ne može da čita tvoje misli. Bog je ne samo sveprisutan, nego i svemoćan. Međutim, On je ujedno i sveznajući Bog. Đavo je ograničen na ono što zna. On zna šta kažeš, ali ne zna šta ti je na umu. Zbog toga, nemoj prestajati da hvališ Boga svojim ustima, pa će tvoje hvaljenje Boga biti kao okovi za sotonu. Smatram da je to značenje teksta u Jevrejima 13,15, gde stoji: “Da svagda prinosimo Bogu žrtvu hvale, to jest, plod usana koje priznaju ime Njegovo.” ratnici molitve uče da izgovaraju reči hvale Bogu za ono što je učinio, što čini i što obećava da će činiti u našem životu. Kada hrišćani izriču hvalu, neprijatelj beži. Hvalu Bogu uputi najpre u molitvi, a onda i naglas.

Jovan, stari prorok na Patmosu, bio je jednom prilikom uzdignut u veličanstvenoj viziji u kojoj je sagledao završni sukob u svim njegovim đavolskim fazama. Tada je ohrabrio borbenu crkvu da izvojuje pobedu: “I oni ga [sotonu] pobediše krvlju Jagnjetovom i rečju svedočanstva svojega, i ne mariše za život svoj do same smrti” (Otkrivenje 12,11). Pobeda nad sotonom se postiže na tri načina:

Krvlju Jagnjeta.

Svedočanstvom koje imamo.

Ne povlačeći se — čak ni pred smrću.

Mi smo opremljeni silom i svrhom; osigurana nam je pobeda nad zlim neprijateljem.

Naše svedočanstvo je naš borbeni poklič u borbi protiv neprijatelja naših duša. On ne može da porekne niti da pobedi svedočanstvo vernika. Zaključili smo da bi bilo korisno kad bi svaki vernik napisao i naučio napamet svoje svedočanstvo. To svedočanstvo je naš borbeni poklič! Prijatelju, ti si ratnik — ne oklevaj da se uključiš u duhovni sukob. Ti si ratnik — bori se dok se bitka ne završi. Moraš posedovati mentalitet ratnika koji želi da okonča borbu, uzdajući se da će mu Isus dati snagu za potpunu pobedu. Neka to bude tvoj cilj — tvoj prvi prioritet. Napiši to u svome srcu i u svome umu. Neka to postane želja tvoga srca.

I čuh glas veliki na nebu koji govori: sad posta spasenje i sila i carstvo Boga našega, i oblast Hrista Njegova; jer se zbaci opadač braće naše, koji ih opadaše pred Bogom našim dan i noć. … Zato veselite se nebesa i vi koji živite na njima. Teško vama koji živite na Zemlji i moru, jer đavo siđe k vama, i vrlo se rasrdio, znajući da vremena malo ima. — Otkrivenje 12,10.12.

Kako sotonin gnev buja i kako se poplava nasilja, prevare i pokvarenosti sve više izliva na svet, strašljivi vernici u crkvi osećaju porast nespokojstva. Šta može da učini Božji narod protiv te plime duhovne tame koja preplavljuje svet? Odgovor: Bog nije zatečen niti nespreman. Pre mnogo godina On je svoje sledbenike upozorio na krizu poslednjeg vremena. Božanski planovi su pažljivo pripremljeni i kroz njih se upućuje poziv vojsci ratnika molitve da ustanu u borbu protiv zla u samima sebi, u drugima i u svetu.

“Jer će neprijatelj navaliti kao reka, a Duh će Gospodnji podignuti zastavu suprot njemu” (Isaija 59,19).

“Zastava” o kojoj govori Isaija odnosi se na ratnu zastavu koju su u starim vremenima koristile vojske. Ratna zastava je uvek bila uz vojskovođu. Kad je trebalo izvršiti napad na neprijatelja, zastava je polazila napred, a za njom vojska. U ratu koji je pred nama Sveti Duh drži zastavu i pokazuje nam kojim putem Vojvoda vojske Gospodnje jaše u pobedu. Iza njega korača vojska ratnika molitve — vojnika koji su naučeni veštinama rukovanja ratnom opremom i taktici duhovne bitke.

Ti ratnici iz iskustva znaju kako se treba suprotstaviti neprijatelju i postići trajnu pobedu. Zagledaš li se bolje, videćeš ožiljke iz bitaka i možda poneki zavoj od svežih rana. Možda ćeš osetiti umor među vojnicima ranjavanim u borbi, jer su neki od njih mnogo godina koračali i borili se protiv neprijatelja. Ipak, u svakom oku videćeš svetlost vere. Na svakom licu uočićeš obrise Božje prestone dvorane u kojoj se oni, verom, mole i održavaju zajednicu s Bogom. Sotona i njegovi pomoćnici drhte, gledajući ta lica i slušajući pesme veličanja i hvalospeva, u ritmu vojničkog koraka.

Želim da i ti budeš pripadnik te vojske. To je i razlog pisanja ove knjige. Poglavlja koja ćeš ovde čitati temelje se na bitkama u ličnoj molitvi. Saznanja i činjenice o ratnoj opremi i taktičkim potezima u duhovnom ratu oprobani su na mnogim seminarima. Gledao sam kako tokom tih seminara Božji narod ulazi u redove ratnika molitve. Njegovi pripadnici su naučili i primenili u ovoj knjizi izložene principe molitve. Uzbuđeni smo dok slušamo izveštaje o pobedama.

I ti možeš pristupiti njihovim redovima. Možda si već učestvovao u pohodima vojske ratnika molitve i može biti da već dobro poznaješ poprište borbe. Možda će ovo za tebe biti tečaj osveženja ili možda, postdiplomski tečaj. Bez obzira na kvalitet tvog dosadašnjeg iskustva u molitvi, uvereni smo da ćeš napredovati i steći veću silu molitve zahvaljujući principima koji će ovde biti izneti.

Ova knjiga je zamišljena kao priručnik za proučavanje o pobedonosnoj molitvi, kako za pojedince, tako i za grupe. U njoj ćeš naći trinaest poglavlja — po jedno za svaku sedmicu u jednom tromesečju. U tim poglavljima će ti biti upućen lični poziv na borbu, kojim je obuhvaćeno sledeće:

¨      Pribavi informacije o neprijatelju i njegovoj taktici.

¨      Zbliži se još više sa svojim Knezom i Vojskovođom.

¨      Nauči kako se treba opremiti za bitku.

¨      Podvrgni se obuci savladavanja ratnih veština.

¨      Upoznaj bojište na kojem ćeš ratovati.

¨      Posećuj časove molitve koje drži Isus — Uzor ratnika molitve.

¨      Istraži tajnu klet molitve.

¨      Prouči zakone molitve i ratnu taktiku za njihovu primenu.

¨      Vežbaj s mačem i štitom koje ti je Bog dao. Na kraju ćeš čuti bojni poklič i upoznaćeš način organizovanja i učešća u grupi ratnika molitve u svojoj crkvi.

Iz iskustva znamo da su vojske hrišćana voljne i spremne da se uključe u grupu ratnika molitve. Ozbiljno te pozivamo da se uvrstiš među njih. Ne znamo koliko će bitka trajati, ali Bogu neka je hvala, mi smo predodređeni za pobedu. Predodređeni smo za pobedu u Hristu Isusu.

Budi ratnik! Pozivam te, budi ratnik — ratnik molitve za svog Gospoda!

 

 

Moj lični plan vojevanja

. *

.

1.    Sotona je Božji zakleti neprijatelj. Navedi tri primera iz našeg današnjeg sveta i društva, koji će pokazati da sotona mrzi i svet:

a.

 

b.

 

c.

 

2.    Objasni sopstvenim rečima šta tebi kazuju sledeće reči: “U ratu između Boga i sotone nema neboraca."

 

3.    “Božji neprijatelj nije svemoćan.” Šta ti svaki od sledećih tekstova govori o sotoninoj ograničenoj moći u velikoj borbi?

a.     Luka 10,19:’’Evo vam dajem vlast da stajete na zmije i na skorpije i na svaku silu neprijateljsku,i nista vam nece nauditi.’’

 

b.    1. Korinćanima 10,13: ‘’…ali je vjeran Bog koji nas nece pustiti da se iskusate vecma nego sto mozete,nego ce uciniti s iskusenjem i kraj,da mozete podnijeti.’’

 

c.     1. Jovanova 4,4:’’vi ste od Boga,djecice,i nadvladaste ih,jer je veci koji je u vama negoli na svijetu.’’

 

d.    1. Korinćanima 15,57:’’Abogu hvala koji nam dade pobjedu kroz Gospoda nasega Isusa Hrista.’’

 

4.    Objasni kako se, po tvom mišljenju, svaki pojedini deo teksta u Otkrivenju 12,11 može primeniti na tvoj lični život, iz dana u dan:

a.     “Krv Jagnjetova”:

 

b.    “Reč njihovog svedočanstva”:

 

c.     “Ne boje se smrti”:

SLEDEĆE POGLAVLJE *
 


[1] Ratna oprema