< 4. Poglavlje Sadržaj 6. Poglavlje >

 

ŠTA JE NOVO POSLE 1844. GODINE?

            Ako je u istoriji Zemlje ikad postojalo vreme kada je trebalo da razumeš zašto si adventista, onda je to sada.

            U ovo vreme gotovo opšteg otpada, Bog je poslao svog vesnika da objavi njegov zakon u duhu i sili Ilijinoj. Kao i Jovan Krstitelj, koji je pripremajući narod za Hristov prvi dolazak, obraćao njihovu pažnju na deset Božijih zapovesti, tako i mi treba sigurnim glasom da objavljujemo vest: "Bojte se bojte Boga i podajte mu slavu, jer dođe čas suda njegova". Sa ozbiljnošću koja je karakterisala proroka Iliju i Jovana Krstitelja, mi treba da nastojimo da pripremimo put za Hristov drugi dolazak. Posmatrajući vest trećeg Ilije sa željom da razumemo u čemu se sastoji naš zadatak danas, kao naroda Ilije, neminovno smo došli do 14. poglavlja Otkrivenja.

            Vest trećeg anđela je naročito jedinstveno učenje adventističke crkve. Dakle, šta je novo posle 1844. godine? U suštini, nova je vest trojce anđela, koja uključuje istražni sud i stavlja u središte Božju silu koja osposobljava za držanje svih Božijih zapovesti, uključujući i četvrtu.

            Na šta misliš kad je u pitanju vest trojce anđela? Ako zamisliš ova tri anđela na tradicionalni način, videćeš da:

                        1. dolazi sud,

                        2. treba izaći iz Vavilona i

                        3. treba se čuvati zveri.

            Da li je to vest koju smo dobili da objavimo kao završnu vest opomene svetu koji će propasti?

            U knjizi "Sinovi i kćeri Božje" na strani 239. čitamo: "Kraj je blizu! Ľ Jedno interesovanje će prevagnuti, jedan predmet će preovladati svim drugima." Da li znaš koji će to predmet biti? On se zove: "Hristos naša pravda". Gde nalaziš učenje o Hristu kao našoj pravdi u vesti o sudu, Vavilonu i zveri?

            Ima onih koji su na neki način stekli utisak, dok se sve više naglašava predmet o Hristu kao našoj pravdi, da ako hoćeš da budeš u prijateljstvu sa Isusom, treba da budeš u neprijateljstvu sa načelima crkve. To je ohrabrilo druge na zaključak, ako ostaneš veran crkvenim načelima, moraš biti u neprijateljstvu sa predmetom Hristos naša pravda. Nikad nije postojalo nešto tako daleko od istine. Na kraju, kad predmet o Hristu kao našoj pravdi preovlada nad svim drugim predmetima, ovo dvoje će biti zajedno i upravo će njihovo zajedništvo doneti silu kroz moćnog anđela koji će svojom slavom obasjati sav svet.

            Drugi smatraju da učenja i verovanja crkve i nije toliko važno sve dok veruješ u Isusa. Zbog toga neki tako brzo gube svaki osećaj za jedinstveni zadatak koji crkva ima u svetu. Ali moguće je imati sklad i jedinstvo između načela koja našu crkvu čine osobitom, sa Ilijinom vešću koju nosi, i istine o opravdanju kroz Hrista. To ide zajedno.

            Upoznajmo se sada bliže sa vestima trojce anđela po kojima je jedinstven narod Ilije. Počnimo sa prvom, koju nalazimo u Otkrivenju 14,6. "I videh drugoga anđela gde leti posred neba, koji imaše večno evanđelje da objavi onima koji žive na zemlji, i svakome plemenu, i jeziku, i kolenu i narodu". Da li je vest o vremenu Božijeg suda večno evanđelje? Ne. Tek od 1844. godine, ova vest o sudu postala je "sadašnja istina". Ali večno evanđelje je u vesti prvog anđela koja obuhvata i vest o Božjem sudu.

            Mnogo puta smo proučavali proročki i istorijski pristup ovom tekstu. Ali, da li smo isto tako proučili i duhovni pristup? Ovaj pristup ne odbacuje proročki i istorijski: on samo dodaje novu dimenziju - dimenziju koja će možda učiniti da lakše razumemo kako ova vest trojice anđela može biti Ilijina vest - poslednja vest opomene svetu koji propada.

            "I govoraše velikim glasom: bojte se Boga, i podajte mu slavu, jer dođe čas suda njegova; i poklonite se onome koji je stvorio nebo i zemlju, i more i izvore vodene." (stih 7) Kao što se vidi, vest prvog anđela ima tri dela. Ako pokušamo grafički da je predstavimo, bolje ćemo razumeti šta sve ona obuhvata.

            Prvi deo ove vesti je: "Bojte se Boga": šta je subjekat? Subjekat ovde nije zapisan. On se podrazumeva - vi. Zatim predikat, ili glagol, "bojte se": A objekat je Bog. Drugi deo ove složene rečenice kaže: "Podajte mu slavu". šta je subjekat? Opet vi. Glagol je "Podajte" a objekat: "slavu". "Mu" je predlog. U trećem delu ove vesti "Vi" je subjekat, poklonite se je glagol, a Onome "Bogu" objekat.

                        (Vi)            bojte se                    (Boga)

(Vi)            podajte                     (slavu Njemu)

(Vi)            poklonite se             (Onome)

            Kad sam završio grafičko predstavljanje ovih "večnih" delova vesti, rekao sam: gde ovde pripada "jer dođe čas suda njegova?" Zvučalo mi je kao predložna fraza. Zato sam, jednog dana, propovedajući u crkvi rekao da je to "predložna fraza". Ali, neko koji je bio prisutan, zaustavio me na vratima posle bogosluženja, i rekao: "Nije to predložna fraza".

            "Šta je onda? pitao sam.

            "To je kratka priložna rečenica."

            Zahvalio sam mu na ispravci, i sledeći put, kad sam propovedao o ovom predmetu, rekao da je to kratka priložna rečenica. Ali ovaj put, među slušaocima je bio profesor engleskog, koji mi je kasnije prišao i rekao: "Nije to priložna rečenica, to je vezivna fraza". Još kasnije, profesor grčkog, rekao mi je da je to uzročna rečenica. Tako sad govorim da je to predložna, priložna, uzročna i vezivna rečenica! Ali kako god hoćeš da je nazoveš, ona je samo deo vesti prvog anđela. Vest prvog anđela je: "Bojte se Boga, podajte mu slavu, poklonite mu se, naročito u ovo vreme suda. Ako je ikad postojalo vreme kada je trebalo da objavljujemo večno evanđelje ljudima - da se boje Boga, da mu daju slavu, i da mu se poklone - to je sad, dok traje sud.

            Zajednička nit se provlači kroz vesti sve trojce anđela, i mi je vidimo ovde, u vesti prvog anđela, pravilno shvaćenu. To je ista nit koju smo našli u vesti prvog i drugog Ilije - opomena protiv službe sebi i poziv na stvarni život službe i poverenja u Boga.

            Neki pravi pogledi u razumevanju ovih vesti dolaze nam od gospođe koja je napisala toliko mnogo knjiga. Pogledajmo nekoliko od njih: "Veoma je malo ljudi, čak i među onima koji tvrde da veruju, koji razumeju vest trećeg anđela, pa ipak to je vest za ovo vreme". "Ni svi naši propovednici, koji objavljuju vest trećeg anđela, ne razumeju šta je ona u stvari". (5T p. 715) Evo razloga da propovednik ne spava mirno!

            "Mi govorimo o vesti prvog anđela, i o vesti drugog anđela, i mislimo da u izvesnoj meri razumemo i vest trećeg anđela. Ali sve dok se zadovoljavamo ograničenim znanjem, nećemo moći da primimo jasnije razumevanje istine". (Gospel workers, p. 251) "Vest trećeg anđela mora biti iznešena kao jedina nada za spasenje sveta koji propada" (Evangelism, p. 196).

            Na samom kraju prošlog veka, jedna grupa ljudi veoma se zainteresovala za predmet o Isusu i njegovoj pravdi. Izvršili su snažan utisak svojim iznošenjem. Ali, neki sa konzervativnim shvatanjima su se zabrinuli i počeli da pišu pisma. Mnogi su pisali E. Vajt, pitajući je: "šta se ovo događa? Svakome je poznata istina o Isusu i njegovoj pravdi. Zar ćemo biti tako obuzeti da ćemo zanemariti stvarnu vest koju imamo za svet - o suboti, o stanju mrtvih, i o vesti trojce anđela?”

            Toliko je pisama stiglo, da je odgovor objavljen u crkvenom časopisu. U časopisu Rewiev & Herald od 1. aprila 1890. godine, piše :"Pisalo mi je nekoliko osoba, sa pitanjem da li je vest o opravdanju verom vest trećeg anđela. Odgovorila sam, "Da, to je u suštini vest trećeg anđela". Dodajmo ovome tekst iz Odabranih poruka I, strana 360: "Nema ni jednog među stotinom koji razume biblijsku istinu o ovom predmetu (opravdanju verom) koja je od tako velike važnosti za naše sadašnje i večno dobro.” Ako je istina da je opravdanje verom vest trećeg anđela, i ako nijedan među stotinom ne razume opravdanje verom, to onda znači da nijedan od sto ljudi ne razume vest trećeg anđela, zar ne?

            Vratimo se sada na tri dela vesti prvog anđela i pogledajmo gde se u njima nalazi vest o opravdanju verom. Najpre, "bojte se bojte Boga". Na ovome ne treba da se zadržavamo, osim što treba istaći da to ne znači da se Boga treba plašiti. Radi se o strahopoštovanju. Ovaj deo vesti ne kaže da od Boga treba da bežimo ili da se pokrivamo u njegovom prisustvu. Treba da se bojimo da ga razočaramo, da ga ne ožalostimo, jer Ga volimo - kao što ne želimo da razočaramo naše zemaljske roditelje. Bojati se Boga ne znači da treba kolena da nam se tresu kad čujemo da se spominje ime Božje.

            Drugi deo je "podajte mu slavu". U delu evanđelja nema mesta za ljudsku slavu. "šta je opravdanje verom? To je delo koje Bog čini, polažući ljudsku slavu u prašinu izvršavajući za čoveka ono što on u svojoj sili, ne može da učini za sebe." (TM, p. 456) To je veoma značajan deo vesti - nema slave za čoveka. čovek je stvorenje. Ali ljudski je problem težnja za slavom, za dostignućima, za ljudskom moći. Preneseno u hrišćanske okvire, čak i ako shvatimo da nismo u stanju bilo šta da dodamo onome što je na krstu učinjeno za nas, još uvek se čvrsto držimo ideje da možemo učiniti nešto kako bismo pomogli Bogu u poslu koji On želi da obavi u nama. Ali, bilo da je u pitanju ono što je Bog učinio za nas, ili ono što Bog želi da učini u nama, nema slave za čoveka u delu evanđelja, jer jedino što mi možemo da učinimo je da dođemo Isusu i da to činimo neprestano.

            Isus kaže u Jovan 15,5: "Bez mene ne možete činiti ništa". Koliko je to - ništa? Nikoliko. To nije pedeset, ili deset, ili makar jedan odsto. To je nula. U spasenju nema subvencije, u kojoj ti činiš ono što možeš, a Bog dodaje ostalo. čovek apsolutno nema pravde, nikakve. Sva njegova pravda je kao prljava haljina. Ako tekstu u Jovanu 15,5 "Bez mene ne možete činiti ništa", dodamo tekst iz Filibljanima 4,13: "Sve mogu u Isusu Hristu", dobijamo suštinu vesti o opravdanju verom. Ako ne možemo ništa činiti bez Hrista, a sa Njim možemo sve, tada nam jedino preostaje da se udružimo s Njim.

            Ti možda kažeš: "Ali, od čoveka se očekuje da sarađuje s Bogom u življenju hrišćanskog života". Da, ali ne na način na koji to neki od nas shvataju. Naš udeo je u priznanju da svojim naporima ne možemo pobediti greh i biti poslušni Bogu i u bespomoćnom spuštanju pred Hristove noge. Saradnja je u predanju, predajemo svoje napore i svoju samodovoljnost. Saradnja je u shvatanju da bez Njega ne možemo činiti ništa, u dolasku pred Hrista, da bi On preuzeo kontrolu nad našim životom i u poveravanju Njemu, da u nama obavi delovanjem Svetoga Duha ono što mi nikad ne bismo mogli da učinimo sami za sebe. U tome se sastoji saradnja!

            "Ali", reći će neko, "zar nije takva saradnja pasivna? Zar nam se predlaže da samo sedimo u fotelji i posmatramo kako Hristos obavlja sa posao?" Kad god govorimo o hrišćanskom životu, uvek se ponekom na trenutak učini da propovedamo religiju u kojoj ne treba ništa činiti. Ali odmah da kažem da sam protiv ideje o pasivnoj religiji u kojoj se ništa ne čini. Čovek treba da učini svoj deo u saradnji s Bogom, da bi pobedio greh i živeo životom sličnim Hristu. Međutim, važno je znati u kom pravcu treba ulagati trud.

            Pre svega, treba da se trudim da dođem Hristu - da tražim njegovo prisustvo i silu u mom životu. đavo ne brine za mene dok god vidi da se borim sam, činim velike napore da pobedim greh i postignem pravdu. Ali kada vidi da se trudim da uspostavi vezu sa jedinim pravim izvorom sile, on čini sve što može da me obeshrari i odvrati. Zato potreban je veliki napor sa moje strane - jer imam protivnika - da bih stalno tražio Boga. "Sotona stalno nastoji da našu pažnju skrene sa Hrista, da bi prekinuo svaku vezu naše duše s Njim Ľ sotona stalno pokušava svim mogućim obmanama da nas navede da raskinemo ovu vezu, da nas odvoji od Hrista. Zato moramo da bdimo, da se borimo (trudimo!) i da se molimo, da nas ništa ne zavede da izaberemo drugog učitelja." (SC, p. 71.72)

            A zatim, pošto sam došao Hristu i zamolio ga da preuzme vodstvo u mom životu, da li moj trud ovde prestaje? Da li se samo zavalim u fotelju da bih posmatrao kako Hristos čini sve?

            Ovde treba da uočimo razliku između kvekerskog verovanja iz prošlog veka da ljudi treba samo da sede i čekaju da ih Bog pokrene i prave istine o ovom predmetu.

            Bog ne čini i neće činiti svoje delo izvan nas. Zato On nikad ne zaobilazi naše sposobnosti i moći, već svojom moćnom silon On radi u nama i kroz nas. Tako se možemo pridružiti Pavlu u rečima: "A ja više ne živim, nego živi u meni Hristos. A što sad živim u telu, živim verom Sina Božijega, kojemu omiljeh i predade sebe za mene." (Galatima 2,20)

Želim da vam ispričam o mom bratu, koji se zaljubio dok je bio na završnoj godini koledža. Zaručio se s devojkom koju je nameravao da oženi. Bili smo u istoj sobi, a ja sam bio dve godine mlađi. Njegova verenica je bila pozvana da radi te poslednje godine u Glendejlu, koji je udaljen 120 kilometara od našeg mesta. Kad god je bila subota uveče, a moj brat nije mogao da je vidi, to mu je veoma teško padalo.

            Jedne večeri, za vreme jedne od onih strašnih zima u južnoj Kaliforniji, kad se gusta magla spusti na zemlju, moj brat je obukao jaknu i izašao u maglu, hodajući prema Glendejlu, Mi, ostali, svakako bismo rekli da nešto s njim nije u redu. Ali, znali smo od čega pati. Zato smo, u toploj spavaonici internata, znajući za njegovo stanje, klimali glavama i govorili: "da, najprirodnije na svetu što je mogao da učini, bilo je da pođe". Mog brata je konačno spazio jedan vozač, kako sa podignutim palcem stoji u magli, i povezao ga za Glendejl te večeri.

            Međutim, moj brat je uložio veliki napor, on se veoma potrudio. Njegove su noge išle kroz maglu. Njegovo je srce kucalo. Njegova se energija trošila. On se trudio. Ne verujem u religiju u kojoj se ne treba truditi i u hrišćanski život u kome nema napora. Ali verujem da je trud koji se ulaže prirodan i spontan, naravno, ako se sve to čini da bi se odgovorilo na Božju ljubav.

            Pravi dokaz da ne radim dobro je kad prisiljavam sebe na poslušnost. Moj brat bi morao da se muči da ostane kod kuće te večeri. Za njega bi bilo teže da je ostao kod kuće, sa nogama podignutim na sto, čitajući neku knjigu u toploj prostoriji, nego da uloži sav onaj trud da bi stigao do Glendejl. Bio je podstaknut i vođen silom ljubavi prema svojoj verenici - ona je činila da hoće i da uradi tako. Kasnije su se venčali i od tog vremena oni uvek motivišu jedno drugo.

            Dakle, u saradnju sa Bogom uključen je ljudski napor. Ali moj napor nije usmeren u pokušaje da sebe učinim dovoljno dobrim da bih se spasao. Ako još uvek nisam otkrio da se sopstvenim naporima ne mogu spasiti ni od krivice greha, ni od sile greha, ako pokušavam da izdejstvujem svoj ulazak u nebo svojim dobrim delima, svojom poslušnošću, svojim ponašanjem - onda se još uvek mučim da se sam spasem. Ako još nisam otkrio iz ličnog iskustva šta znači odvajati svakodnevno vreme za razgovor sa Bogom, odvajati vreme koje ću nasamo provesti pred Njegovo Rečju, odvajati vreme za tajnu molitvu, onda još pokušavam da se spasim sam, bez obzira u kakva teološka načela verujem. I ako mi se slučajno desi spolja gledano, da uspem u svom trudu, da živim dobrim moralnim životom, kome pripada slava? Pavle kaže u Rimljanima 4,2: "Jer ako se Avram delima opravda, ima hvalu, ali ne u Boga". Ali, Pavle dodaje u dvadesetom stihu: "I za obećanje Božje ne posumnja sa neverovanjem, nego ojača u veri, i dade slavu Bogu." Jedino onaj koji se potpuno oslanja na Isusa u svim vidovima spasenja daje Bogu slavu.

            Osoba koja još uvek pokušava da jedan deo posla učini sama, uvek će dati slavu sebi, iako možda zna da upotrebi prave reči tako da će to zvučati društveno i religiozno prihvatljivo. Ali u delu evanđelja nema slave za čoveka. Ili Bogu pripada sva slava, a čovek je uopšte nema, ili čovek sebi pripisuje slavu, a Bogu je uopšte ne daje. Da li si spreman danas da sva tvoja slava bude srušena u prašinu? Da li si spreman danas da pođeš na kolena, da provedeš jedan deo vremena s Njegovom Rečju na početku svakog dana, da priznaš pred Bogom i pred sobom da ti je potrebno Njegovo vođstvo u životu. Zapovest, zahtev vesti prvog anđela je da slavu damo Bogu.

            Ljudi u Hristovo vreme nisu bili spremni da daju slavu Bogu. Neki su zahtevali da se pred njima duva u trube, a zatim su stajali na uglovima ulica i recitovali duge molitve. Ljudska slava bila im je glavni cilj. Zgražali su se što je jedna majka u Izrailju vekovima ranije dala svom sinu ime Išabod - "Ode slava". Ali "šekina" je napustila njihov hram mnogo ranije. Slava ljudska se svuda isticala.

            Nije čudo da je apostol Pavle, veliki borac za slavu Isusa Hrista, rekao: "Nije dobra hvala vaša. Ne znate li da malo kvasca sve testo ukiseli?" (1. Kor 5,6) Pozivam te danas, da se pridružiš anđelima na vitlejemskim brežuljcima, koji pevaju: "Slava Bogu na visini, a na zemlji mir, među ljudima dobra volja". (Luka 2,14) Pozivam te da se pridružiš apostolu Pavlu koji kaže u Galatima 6,14: "A ja Bože sačuvaj da se čim drugim hvalim osim krstom Gospoda našega, Isusa Hrista".

            Kad se pridružimo Pavlu i posmatramo Isusa na krstu, naša slava pada u prašinu.

            Jeremija nam je dobro poručio pre mnogo vremena: "Mudri da se ne hvali mudrošću svojom, ni jaki da se ne hvali snagom svojom, ni bogati da se ne hvale bogatstvom svojim. Nego ko se hvali, neka se hvali time što razume i poznaje mene, da sam ja Gospod." (Jeremija 9,23.24)

            Poslednji deo vesti prvog anđela kaže: "Poklonite se" Kada je u pitanju kome se poklanjamo, postoje samo dve mogućnosti. čovečanstvo ima u sebi urođenu želju da se nekom pokloni. Ako se ne poklanja Bogu, on se poklanja nekom ljudskom biću. Neko izabere da se poklanja čoveku - heroju, drugi se klanjaju sebi. Ali bez obzira da li neko služi sebi ili nekom drugom čoveku, ako se ne poklanja Bogu, poklanja se stvorenju.

            Pre mnogo vremena, upravo je služba sebi i započela čitav ovaj haos u svemiru. Lucifer je odlučio da služi sebi da živi nezavisno od Boga. Od tada, pa sve do danas, čovečanstvo sledi njegov izbor. Kad činimo ono što nije dobro, kad kršimo deset zapovesti, mi samo žanjemo rezultate onoga što se nalazilo u suštini greha - služba samome sebi.

            Kako da izbegnemo da služimo sebi? Kako da se poklanjamo Bogu? Tim što nećemo biti previše zauzeti da bismo odvojili jedan sat dnevno za razmišljanje o Hristovom životu. Odvajajući vreme da gledamo Isusa, da posmatramo krst, da razgovaramo sa Bogom iz dana u dan. Ali, ako svakog dana idem svojim putem i ne nalazim vremena za druženje sa Isusom, tada služim sebi. Ako kažem Bogu: "Hvala ti, ali meni je sasvim dobro. Ti vodi računa da planete ne udare jedna u drugu i pomozi onom pijancu u jarku, a ja ću se već nekako snaći sam", tada izbiram da služim sebi. Svaki uspeh koji mi godi pripisaću svojoj slavi. I tako se u svom životu neću pokloniti Bogu.

            Svako ko nema ličnu, duboku, zajednicu s Hristom koja se iz dana u dan razvija, služi sebi, jer smatra da je dovoljno da živi na svoj način kradući Bogu dane. Ko nema vremena da traži Božiju silu, njegovu prisutnost i vodstvo u životu, taj služi čoveku.

            "Sve sile su date u Njegove (Isusove) ruke, da bi mogao podeliti bogate darove ljudima, pružajući neprocenjivi dar svoje pravde bespomoćnom ljudskom biću. To je vest koju Bog traži da objavimo svetu. To je vest trećeg anđela koja treba da se objavi velikim glasom i biće propraćena izlivanjem njegovog Duha u velikoj meri. (TM, p. 92)

            Ako si shvatio svoju nemoć, onda si spreman da razumeš vest trojce anđela. Spreman si da prihvatiš Isusovu pravdu umesto sopstvene. Spreman si da Njemu daš slavu za sve što se događa u tvome životu, uključujući i sva dobra dela, uspehe i dostignuća. Spreman si da budeš deo trećeg Ilije, da imaš udela u objavljivanju Ilijine vesti svetu. Spreman si da se pokloniš Bogu i da dovedeš druge da mu služe, jer si odbacio službu sebi.

            Zar ne bi voleo da budeš deo naroda koji će jednoga dana stajati na moru koje izgleda kao staklo i peva pesmu slave i službe Bogu? "Velika su i divna dela tvoja, Gospode Bože svedržitelju, pravedni su i istiniti putevi tvoji, care svetih." (Otkrivenje 15,3)

 

< 4. Poglavlje Sadržaj 6. Poglavlje >