< 3. Poglavlje Sadržaj 5. Poglavlje >

 

TREĆI ILIJA

            "Evo, ja ću vam poslati Iliju proroka prije nego dođe veliki i strašni dan Gospodnji; i on će obratiti srca otaca k sinovima, i srca sinova k ocima njihovim, da ne dođem i zatrem zemlju". (Malahije 4,5.6)

            Iz onoga što smo do sada mogli da zaključimo, prvi Ilija je bio očigledno Ilija Tesvićanin koji se borio za Božju čast u vreme Ahava i Jezavelje. Zatim je došlo delimično ispunjenje proročanstva iz Malahije u vreme Jovana Krstitelja koji je, dakle, bio drugi Ilija. Međutim, mnogi nisu shvatili da je Jovan Krstitielj Ilija. To nam pokazuje Matej 17,12 "Ali vam kažem da je Ilija već došao", rekao je Isus, "I ne poznaše ga; nego učiniše s njime šta hteše." U vreme prvog ispunjenja Malahijinog proročanstva trebalo je da ljudi imaju otvorene duhovne oči, da bi prepoznali to ispunjenje. Ali mnogi ga nisu prepoznali.

            Isus ne samo da je rekao za Jovana Krstitelja da je Ilija, nego se nešto ranije, u Mateju 11,9.10. ovako izjasnio o tom Božjem čoveku: "šta ste izašli da vidite? Proroka? Da, ja vam kažem, i više od proroka. Jer je ovo onaj za koga je pisano: Eto šaljem anđelja svojega pred licem tvojim koji će pripraviti put tvoj pred tobom. "Dakle Jovan Krstitelj je bio više od proroka, vesnik Božji. Molim vas, ovo imajte na umu!

            A sada dolazimo do krajnjeg ispunjenja proročanstva proroka Malahije - da će se Ilija pokazati pre nego dođe veliki i strašni dan Gospodnji (očigledno kraj sveta, drugi Hristov dolazak). Kao što smo ranije proučavali, Ilija se sakrivao od Ahava tri i po godine dok je trajala glad. Isto tako, uočili smo u Danilovim proročanstvima, u Otkrivenju još jedan period od tri i po godine - što je proročki izraz za hiljadu dvesta šezdeset godina. Prema proročkom rasporedu, ovaj period završio se 1798. godine nove ere. Kad ovo znamo, ispunjenje proročanstva o Ilijinom dolasku, u njegovom konačnom smislu treba očekivati posle 1798. godine. Imajući ovo na umu, obratimo pažnju na zanimljive misli iz knjige (Velika borba, str. 356) "Tek posle velikog otpada i dugog vladanja 'čoveka bezakonja' možemo očekivati dolazak našeg Gospoda. 'Čovek bezakonja' nazvan i 'tajna bezakonja', 'sin pogibli' i 'bezakonik', predstavlja religioznu silu, koja će, kako je rečeno u proročanstvu, imati prevlast 1260 godina. Ovo vreme se završilo 1798. godine. Hristov dolazak nije mogao biti pre ove godine. Ľ Vest o Hristovom drugom dolasku trebala se prorovedati tek posle ove godine. Takva vest nije nikad objavljena u prošlosti.

Kao što smo videli, Pavle je nije propovedao; on je svoju braću upućivao na dolazak Gospodnji u dalekoj budućnosti. Reformatori je takođe nisu prorovedali. Martin Luter je očekivao sud otprilike 300 godina posle svoga vremena. Ali, od godine 1798. otpečaćena je Danilova knjiga, razumevanje proročanstva se povećalo i mnogi su objavili svečanu vest o skorom sudu."

            Dakle, Ilijin dolazak trebalo je očekivati posle 1798., a pre drugog Hristovog dolaska i kraja sveta. Deo vesti Jovana Krstitelja bio je da se približilo carstvo nebesko. I vest trećeg Ilije biće da se približilo carstvo nebesko. Jovan Krstitelj je mislio da se njegova vest odnosti na carstvo slave, a u stvari odnosila se na carstvo milosti. Ali, na kraju krajeva carstvo nebesko znači i carstvo milosti i carstvo slave.

            Da li ste već čuli da se Ilija pokazuje u naše vreme? S vremena na vreme, pojavljuju se neki ljudi sa dugim bradama i dugom kosom koji tvrde da su Ilija! Ali, da li ste nekad čuli da neko ovako kaže: "U moj rad uključeno je mnogo više nego što reč 'prorok' označava. Rečeno mi je da sam ja Gospodnji vesnik." Da li ste već čuli da neko pokušava da probudi narod iz duhovnog mrtvila opomenama i ukorima zbog njihovog duhovnog stanja - zbog greha koji čine? Da li ste čuli da neko neprestano poziva na pokajanje da bi se narod vratio Bogu? Da li ste već čitali o tome u knjigama Duha proroštva? Evo jednog takvog odseka: "Neko treba da dođe u duhu i sili Ilijinoj, a kada se pojavi, ljudi će možda reći: 'govoriš prestrogo'. 'Ne tumačiš Pismo na pravilan način. Dozvoli da te naučim kako da objavljuješ svoju vest'. "A zatim autor ovog teksta odgovara: "Ja ću objavljivati istinu onako kako mi je Bog daje." (1SM, p. 412)

            Setimo se da su oni koji su odbacili Jovana Krstitelja i njegovu vest, odbacili i Isusa. Da li je moguće da se proročanstvo o Iliji već ispunilo, a da mnogi to nisu ni znali, upravo kao što je bilo u vreme Jovana Krstitelja? Možda ćete pitati, da li ova osoba za koju predstavljamo da je ispunjenje proročanstva, priznanje da je Ilija? Ne, ali ni Jovan Krstitelj to nije priznavao! Pa ipak je Isus kazao za njega da je Ilija.

Međutim, postoji i dalje ispunjenje proročanstva o dolasku trećeg Ilije. Ne samo u obliku jedne osobe, već kao zajednica ljudi sa naročitom vešću i zadatkom za poslednje vreme. "Jovan je došao u duhu i sili Ilijinoj da objavi prvi Isusov dolazak. Ľ Jovan predstavlja one (one, množina) koji će ići u duhu i sili Ilijinoj da objave dan gnjeva prilikom drugog Isusovog dolaska." (EW, p. 155)

            Da li je deo Ilijine vesti bio da "objavi dan gnjeva"? Da li ste ikad čuli za poslednju vest opomene? Da li je to bilo deo Ilijinog zadatka? Da, svakako. Da li smo mi to propustili, objavljujući našu vest opomene? Ne. Pre potopa, Bog je poslao Noja da opomene svet, kako bi se ljudi pokajali. Kako se Hristov drugi dolazak približava, Gospod šalje svoje sluge sa vešću opomene svetu, da bi se ljudi pripravili za ovaj veliki događaj.

            Ilijina vest je bila vest opomene. To je bila vest ukora. Vest koja je trebala da pokrene. Vest koja je trebala da probudi. Tako je i danas. Tlo srca mora da bude preorano, da bi evanđeoska vest "gle Jagnje Božje" mogla naći mesta. Ali sotona se trudi da na sve moguće načine Božji narod izgubi iz vida svoj uzvišeni i sveti zadatak. On se u tome trudi i danas.

            U čemu, se dakle, sastojao zadatak Ilije i Jovana Krstitelja? Do sada smo razumeli da je taj zadatak imao dvostruki cilj - da pripremi narod (Luka 1,17) i da popravi sve (Matej 1,17). Pogledajmo sada kako je to ostvareno u iskustvu prvog, drugog i trećeg Ilije.

            Vratimo se za kratko na Iliju Tesvićanina. Prema 1. O carevima 18,18. njegova vest imala je tri dela:

1. Vi, narod izrailjski, otišli ste u otpad i zaboravili zapovesti Božje.

2. Idete za Valom.

3. Zaboravili ste da dolazi Jagnje Božje.

Ilija je obnovio oltar koji je bio razoren i prineo žrtvu, da bi podsetio narod na Jagnje koje će se žrtvovati za njih.

            Drugi Ilija imao je sličan zadatak. Njegova vest trebalo je da:

                        1. obrati bezbožnike mudrosti pravednika (Luka 1,17),

                        2. da opomene narod protiv službe Valu (on nikad nije upotrebio te reči i zato ćemo se kasnije vratiti na ovo),

                        3. da pozove narod da gleda Jagnje Božje, koje uze na se grehe sveta (Jovan 1,29)

            Da li je bilo službe Valu u vreme Jovana Krstitelja? Ljudi se nisu klanjali pred Valom, nisu služili rezanim likovima. Da li je, ipak, nešto posejalo? U čemu je suština službe Valu? To je služenje stvorenju umesto Stvoritelju - služenje suncu umesto onome koji je stvorio Sunce. U vreme prvog Ilije, to je imalo oblik službe idolima. Ali u vreme Jovana Krstitelja to je imalo drgukčiji izgled. Ljudi su bili uhvaćeni u drugu zamku.

            "Načelo da se čovek može spasiti sopstvenim delima bilo je temelj svih neznabožačkih religija. Ta ideja, koju je sotona izmislio, uvukla se i u jevrejsku religiju. Gde god se ta ideja prihvati, ruši se brana koja zadržava greh." (DA, p. 35.36)

            Služba Valu u vreme Jovana Krstitelja imala je oblik klanjanja samome sebi umesto Suncu. Ima li razlike? Ne velike. Oni su ipak služili stvorenju umesto Stvoritelju. Već smo razumeli da je postojala velika sličnost između Božjeg naroda u vreme Isusovog prvog dolaska i Božjeg naroda u vreme drugog dolaska. Dakle, služba Valu je jedna od najvećih opasnosti kojima smo izloženi. Sve što treba da učiniš, da bi služio Valu je da se na neki način trudiš da se sam spaseš, umesto da se potpuno osloniš na Jagnje Božje.

            Kakva je vest trećeg Ilije? To je vest o narodu koji "drži zapovesti Božje" (Otkrivenje 14,12). Ovo je izjava u pozitivnom smislu, govori o narodu koji živi pred sam Isusov dolazak i drži zapovesti. Isto tako, ovaj narod ima "veru Isusovu". Opet pozitivna strana, kao odgovor na službu Valu. Taj narod ne služi sebi, već služi Isusu. To se zove vera "Isusova", jer je Isus najveći primer onoga koji se potpuno oslanja na jednu višu silu umesto na sopstvenu. Taj narod gleda na "Jagnje Božje, koje uze na se grehe sveta" - što je veoma važna činjenica koju ćemo kasnije razmotriti u više detalja, proučavajući ono što mi zovemo vest trećeg anđela.

            Već smo spomenuli da Jovan Krstitelj nije u potpunosti razumeo sopstvenu vest. Bio je vrlo poznat po rečima: "Pokajte se, pokajte se, pokajte se". Ali kada je, nadahnut Svetim Duhom, posle Isusovog krštenja, ukazao na Hrista i rekao: "Gle, Jagnje Božje!" možda se sam pitao: "Šta sam to upravo rekao"? I zatim počinje da proučava. Postepeno, stvari u njegovom umu počinju da bivaju jasne. Još uvek nisu potpuno jasne naročito ono o carstvu milosti i carstvu slave. U stvari, do same svoje smrti, Jovan to nije u potpunosti razumeo.

            Uprkos činjenici da Jovan Krstitelj nije u potpunosti razumeo vest koju je primio od Boga, sama vest bila je potpuno istinita. To što Jovan nije sve vreme ispravno shvatao vest ne menja činjenicu da je vest bila istinita. Tako je i u iskustvu trečeg Ilije. Razumevanje istine može biti progresivno i to ne negira Božje vodstvo u prošlosti. što je veća svetlost, to se može videti više detalja koji već postoje. Ali, veća svetlost ne menja istinu. Ako uđeš u mračnu prostoriju, možda nećeš moći da vidiš šta se u njoj nalazi. To što ćeš upaliti svetlo, ne dodaje onome što je već unutra ništa novo - već to samo pomaže da možeš videti. Isto je i sa istinom. Veća svetlost samo pomaže da se istina bolje razume - ona ne menja samu istinu.

            U iskustvu trećeg Ilije postojale su neke stvari koje nisu bile shvaćene - i kad je u pitanju ličnost, i kad je u pitanju narod. Zato smo neko vreme propovedali zakon dok nismo postali suvi kao gore Gelvujske. Do velikog razočarenja 1844. godine došlo je zato što nešto nije shvaćeno. Skeptici danas omalovažavaju vest iz 1844. godine i sve to ismejavaju. Treba i očekivati da će sotona pokušati da sruši ono što je tako važno. Ljudi su mislili da će Gospod doći 22. oktobra 1844. godine, a kad nije došao veoma su se razočarali. Posle razočarenja, mnogi su jednostavno od svega digli ruke.

            Međutim, neki se nisu predavali. Bili su isuviše sigurni da ih je Gospod do tada vodio. Zato su nastavili da proučavaju, kako bi razumeli šta to nisu ispravno razumeli. I počelo je da im biva jasno. Primali su sve veću svetlost, tako da su sve jasnije mogli da vide istinu. Umesto Isusovog dolaska na oblacima, gledali su kako Isus prelazi u drugu fazu svoje službe na nebu. Proučavajući istine o svetinji, i prelazeći sa Hristom u drugu fazu njegove službe, otkrili su kovčeg u kome je zakon Božji - sa četvrtom zapovešću i tako su počeli da shvataju istine koje ranije nisu prepoznavali.

            Međutim, opet je bilo onih koji su postali nestrpljivi i stvarali prepreke. Oni koji su napredovali u razumevanju, uskoro su došli do vesti trećeg anđela iz Otkrivenja 14. poglavlja. Ali oni koji su stvarali prepreke vratili su se u tamu Vavilona i za njima su se vrata zatvorila.

            Mada se delo trećeg Ilije već delimično ostvarilo, želim da naglasim da se mi još uvek borimo, a naše razumevanje vesti i zadatka koji imamo još uvek nije savršeno. Zanimljivo je primetiti da je Jovan Krstitelj, ispunjavajući svoj zadatak, neprestano ukazivao na Isusa i govorio da će Isus krstiti Svetim Duhom i ognjem. Ovo proročanstvo nalazimo u sva četiri evanđelja. Drugim rečima, pošto svetlost raste, ona će moći da se vidi konačno u svoj svojoj slavi. I dok nastavlja da biva sve sjajnija, na kraju će u sili i slavi moćnog anđela čija prisutnost ispunjava celu zemlju - pozni dažd i glasna vika dovesti do konačnog ispunjenja proročanstva o trećem Iliji.

            U čemu se sastoji potrebno delo pripreme, koje smo videli u vesti prvog, drugog i trećeg Ilije? U vreme prvog Ilije, narodu je bila potrebna velika priprema jer su bili u otpadu. Išli su za Jezaveljom. U vreme Jovana Krstitelja, ljudi su bili veoma religiozni, ali ipak u otpadu.

            Ali kakva je priprema bila potrebna ljudima 1844. godine? Izgledalo je da su shvatili potrebu Božje prisutnosti. Zajedno su se molili, u privatnim kućama, u šumama, u stajama. Zar je i njima bila potrebna još kakva priprema, ili je bila potrebna samo ostalom svetu, koji još nije prihvatio vest opomene?

            Obratimo pažnju na sledeće reči koje se odnose na to vreme: "Ali narod nije još bio spreman da sretne svoga Gospoda". Zaista? Ali, zar se ne kaže da ako je tvoj odnos sa Bogom ispravan danas, tada si spreman ako bi On već danas došao? Očigledno je da ovde još nešto treba imati na umu: "Ali narod nije još bio spreman da sretne svoga Gospoda. Za njegovu pripremu moralo se izvršiti još jedno delo. Morao je primiti svetlost koja će njegove misli upraviti na Božiji hram na nebu, i ako bude u veri sledio svoga Poglavara svešteničkog u njegovoj službi, tada će mu se otkriti nove dužnosti. Crkvi je trebalo da bude data još jedna vest opomene i pouke". (GC, p. 424.425, kurziv je dodat)

            "Dok se na nebu vrši istražni sud, i dok se gresi pokajanih vernih uklanjaju iz svetinje, u Božjeg naroda na zemlji mora da se obavi naročito delo čišćenja, odstranjivanje greha. Ľ Kad ovo delo bude dovršeno, Hristovi sledbenici biće spremni za njegov dolazak". (GC, p. 425) Kada će Hristovi sledbenici biti spremni? Kad delo čišćenja greha bude dovršeno.

            Ali, zar razbojnik na krstu nije bio spreman? Da, bio je. Očigledno je da se drugačija zrelost očekivala od razbojnika na krstu nego od onih koji žive pred drugi Hristov dolazak.

            "Da bi čovek bio pripravan za sud, potrebno je da drži Božje zapovesti. Ovaj zakon biće merilo karaktera na sudu. Apostol Pavle izjavljuje :'Koji u zakonu sagrešiše, po zakonu će osuditi." (Isto, p. 436). Ali, mi isto tako čitamo da je "vera Ľ potrebna da bi se držao Božji zakon." (Isto.) "Hristos menja čovekov položaj i dovodi ga u milost Božju Ľ U njegovo ime, kroz njegovu milost ljudi mogu biti pobednici, kao što je i Hristos pobedio." (SDG, p. 24) "Hristovi sledbenici treba da budu slični njemu - Božjom milošću treba da izgrade karakter koji će biti u skladu sa načelima njegovog svetog zakona. To je biblijsko posvečenje.

            "Ovo delo može se izvršiti jedino verom u Hrista i silom Božjeg Duha koji prebiva u nama." (GC, p. 469)

            Zadatak trećeg Ilije je da gradi na velikoj istini reformacije u vezi sa delom koje je Hristos izvršio za nas i da nas dalje vodi u delo koje Bog želi da izvrši u našem životu. Ne postoji nijedna druga zajednica ljudi koja je to učinila. Druge zajednice su objavljivale veliku istinu reformacije. Ali mi, kao treći Ilija, napravili smo pogrešku kada smo veliku istinu reformacije uzeli kao gotovu i pokušali da sagradimo zidove od dela koji Bog želi da učini u svom narodu, zapostavljajući naglašavanje osnovnih istina o onome što je Bog učinio za nas. To je bio naš promašaj i zato smo još ovde.

            Ali, na kraju, kad ugledamo svetlost i slavu Božju koja će ispuniti svu zemlju, mi ćemo shvatiti da su i osnov i zidovi važni u Božjem planu za trećeg Iliju. Priprema ljudi za Gospoda još uvek je najvažniji deo Ilijine vesti. "Da bismo bili spremni za nebo, mi moramo ispunjavati zahteve zakona: 'Ljubi Gospoda Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom, i svom snagom svojom i svom misli svojom.' Ľ Ovo možemo postići samo ako se verom uhvatimo za Hristovu pravdu. Ovde neki zastaju i kažu: "Tačno, Hristos je sve učinio za nas." Ali, nastavimo sa čitanjem: "Gledanjem u Isusa mi primamo živi, širi princip u srce, i Sveti Duh izvršava delo. Vernik napreduje iz slave u slavu, iz sile u silu, iz karaktera u karakter. On postaje sve sličniji Hristu, dok u duhovnom rastu ne dostigne u meru rasta visine Hristove. Tako Hristos čini kraj prokletstvu greha i dušu koja veruje oslobađa njegovog delovanja i uticaja." (1SM, p. 395)

            Oproštenje ima mnogo šire značenje nego što mnogi pretpostavljaju. Božje oproštenje nije samo delo opravdanja kojim nas On oslobađa osude. To nije samo oproštenje greha, već i oslobađanje od greha. To je izliv spasonosne ljubavi koja menja srce. David je imao pravo shvatanje o oproštenju kada se molio: 'Učini mi bože čisto srce i duh prav ponovi u meni'. (MB, p. 114)

            Jedno popularno učenje danas kaže ovako otprilike: "Ne misli da ćeš ikada biti savršen. Nastavićemo da padamo, doživljavamo neuspehe i grešimo sve do Hristovog dolaska. Sve što moraš da učiniš da bi bio spašen je da veruješ. Samo to. Tada si spreman za Isusov dolazak". Ali Ilijina vest ide dalje od toga. Imaj to na umu.

            Ljudski govoreći, kad posmatramo sebe i vidimo kako smo grešni, možda nam je ugodno da razmišljamo kako su naše slabosti i nedostaci sve što se od nas očekuje. Ali, zar nije još ugodnije shvatiti da Bog ima silu koja je u stanju da nas izdigne iznad slabosti naše ljudske prirode i kojom On može da živi svoj život poslušnosti u nama, da bi se njegovo ime moglo proslaviti pred Svemirom?

            Samo kroz svakodnevnu zajednicu sa Bogom, on može to da učini. Kad iz dana u dan nastavljamo da se družimo sa Hristom, da gledamo u Jagnje Božje, tada se menjamo u njegovo obličje.

Nemoj nikada izgubiti iz vida zadatak koji imaš kao deo naroda Ilije. Možda smo neke stvari u prošlosti pogrešno razumeli. I mada smo mogli da ubrzamo Hristov dolazak i već odavno pođemo u svoj nebeski dom, još uvek smo tu. Ali zadatak trećeg Ilije još uvek čeka da ga izvršimo. Još uvek možemo odlučiti da budemo deo naroda koji će spremno dočekati Hrista kada dođe.

 

< 3. Poglavlje Sadržaj 5. Poglavlje >