| < 5. Poglavlje | Sadržaj | 7. Poglavlje > |
"Zato kao što kroz jednoga čovjeka
dođe na svijet grijeh, i kroz grijeh smrt, i tako smrt uđe u sve ljude, jer svi
sagriješiše." (Rimljanima 5,12. [Indžil] )
U prethodnom poglavlju smo utvrdili
porijeklo zla, na osnovu Božijih Objava, i možemo slobodno reći da smo time
utvrdili i porijeklo grijeha. U suštini, i nema razlike između ta dva pojma, jer
tamo gdje je zlo, ondje je i grijeh, i obrnuto. Ipak, mislim da bi bilo dobro da
podrobnije ispitamo i razumijemo što je grijeh u dubini svoje prirode, jer će
nam to pomoći da bolje razumijemo svoje stanje u odnosu na Boga, na druge ljude
i na sebe same.
Tekst kojim smo započeli ovo
poglavlje otkriva nam da je grijeh, na sav ljudski rod, došao posredstvom jednog
čovjeka i da je kroz grijeh, ili zbog grijeha, došla smrt. Naš praotac Adam je
prvi čovjek koji je sagriješio. Na osnovu ovog teksta možemo vidjeti da su kroz
Adama svi njegovi potomci grešni, i to, po prirodi stvari, jer je grešna priroda
nasljeđe naših praroditelja. Posljedica grijeha je
smrt, pa prema tome i smrt je
nasljeđe od Adama.
Da ne bi bilo zabune, a to će i
naknadni tekstovi potvrditi, mi ne nasljeđujemo Adamov grijeh, u smislu onoga
što je on učinio, pa se to prenosi na njegove potomke, već nasljeđujemo grešnu
prirodu, to jest, skolonost ka grijehu; ono što je on postao, odvojivši se od
Boga, izvora života i pravednosti. Kao takav, on može reprodukovati samo ono što
i sam jeste. Vidjećemo da grijeh nije samo čin, već i stanje. Kao što jabuka ne
rađa krušku, tako ni grešni roditelji ne mogu roditi bezgrešnu djecu, već onakvu
kakvi su i oni sami, po svojoj prirodi.
"Jer svi sagriješiše i izgubili su
slavu Božiju." (Rimljanima 3,23. [Indžil] )
Iz ovoga se vidi da je grijeh
najveći čovjekov problem; toliko veliki da kada bi se on uklonio, ni smrti ne bi
bilo, jer je smrt posljedica grijeha. Upravo je zbog toga Bog, u svojoj ljubavi,
koja podrazumijeva milost, ali i pravednost, učinio nešto što je zadivilo, ali i
zaprepastilo čitav svemir, pa i samog čovjeka. Prije nego što o tome bude
riječi, pokušajmo do kraja razotkriti suštinu grijeha.
U starozavjetnim spisima (Tevrat),
upotrebljeno je oko dvanaest različitih jevrejskih riječi, kao i oko pet grčkih
riječi u Novom Zavjetu (Indžil), da bi se definisao grijeh. Sve te riječi mogu
biti sažete u tri osnovna koncepta. U Psalmu
51, stihovi 2-3, sva tri koncepta su prisutna:
"Operi me dobro od BEZAKONJA mojega,
i od grijeha mojega očisti me.
Jer ja znam PRIJESTUPE svoje, i grijeh je moj jednako preda
mnom."
Kur'an se razmatranjem grijeha na
ovakav način i ne bavi, ali ga tretira kao osnovu ljudskog zla i poziva ljude da
se oslobode grijeha i da ne čine grijeh. On polazi od toga da se razumijevanje
suštine i problematike grijeha podrazumijeva, jer je to otkriveno u predhodnim
Objavama, koje potvđuje kao vjerodostojne.
"Onaj ko grijeh uradi – na svoju
štetu ga je uradio. – A Allah sve zna i mudar je. A onaj ko kakav prijestup ili
grijeh počini pa time nedužna čovjeka potvori – natovario je na sebe i kletvu i
grijeh očiti." (Kur’an 4,111-112.)
Razmotrimo sada tri osnovna
koncepta, gore navedenog teksta, koji definiše grijeh:
BEZAKONJE– osnovno značenje ove riječi jeste
"biti savijen"
ili
"pognut". Božija Riječ kroz takav izraz
opisuje naše duhovno i moralno stanje pred Stvoriteljem i ljudima. Izraz
bezakonje se ne odnosi prvenstveno na jedno grešno djelo, nego na stanje
grešnosti. Zbog pada u grijeh čovjek i žena su duhovno "pognuti". Sebičnost je osnovna pokretačka
sila naše grešne prirode. U Božijoj Riječi opisana je kao "Zakon
grijeha i smrti" koja je na djelu u našem životu:
"Ali vidim drugi zakon
u udima svojima, koji se suproti zakonu uma mojega, i zarobljava me
zakonom grehovnijem koji je u udima mojima." (Rimljanima 7,23. [Indžil]
)
To stanje je uzrok našeg griješenja
i čini nas robovima grijeha:
"Jer znamo da je Zakon duhovan; a ja
sam tjelesan, prodan pod grijeh." (Rimljanima 7,14. [Indžil] )
Sljedeći tekstovi takođe opisuju
naše stanje duhovne pognutosti:
"Gle, u bezakonju rodih se, i u grijehu zatrudnje mati moja mnome." (Psalam
51,5. [Tevrat] )
Pošto je David (autor ovog teksta)
bio fizički lijepa osoba, očigledno je da se ovdje radi o njegovom duhovnom
stanju. Ni njegova majka nije bila nemoralna žena, pa je takođe tu riječ o
njenom duhovnom stanju.
"Ali svi bijasmo kao nečisto što, i
sva naša pravda kao nečista haljina; zato opadosmo svi kao list, i bezakonja
naša kao vjetar odnesoše nas." (Isaija 64,6. [ITevrat] )
Zbog činjenice da smo ''začeti u
nepravdi'' (začećem se prenosi grešna priroda roditelja), sva pravednost koju mi
proizvodimo našim vlastitim naporima, pred Bogom je kao nečista haljina, jer je
zaprljana sebičnošću. Sva djela naše vlastite pravednosti, Božiji sud će
proglasiti kao bezakonje, čak i ona
učinjena u Njegovo Ime. Zato je od presudne važnosti da li naša djela potiču od
Boga, i proizilaze motivisana samopožrtvovanom ljubavlju, ili ih mi činimo u
Njegovo Ime, a da Ga zaista ne poznajemo i nismo istinski povezani s Njim.
"Mnogi će reći meni u onaj dan:
Gospode! Gospode! Nijesmo li u ime tvoje prorokovali, i tvojijem imenom đavole
izgonili, i tvojijem imenom čudesa mnoga tvorili? I tada ću im Ja kazati: nikad
vas nijesam znao; idite od Mene koji činite bezakonje." (Matej 7,22-23.
[Indžil] )
„Jer znam da dobro ne živi u meni,
to jest u tijelu mojemu. Jer htjeti imam u sebi, ali učiniti dobro ne nalazim."
(Rimljanima 7,18. [Indžil] )
Kada shvatimo svoje pravo stanje
duše, bićemo gladni i žedni one pravde koja je od Boga, koja nam je besplatno
ponuđena u Jevanđelju kao dar i akt Njegove milosti. To je radosna vijest. U
suprotnom, ako uporno nastavimo da tražimo svoj vlastiti put, ostaćemo u
BEZAKONJU.
GRIJEH – To je drugi izraz koji
Bog koristi da opiše naše stanje. Bukvalno značenje te riječi je "promašiti
cilj." U duhovnom smislu to znači "izgubiti
slavu Božiju" – ne
zadovoljiti Njegov ideal nesebične ljubavi. Pošto smo svi rođeni duhovno pognuti, nije teško vidjeti
zašto "nijednog nema
pravednoga" i zašto
nema "ni jednog koji
čini dobro." (Rimljanima 3,10-12. [Indžil] )
Mi smo rođeni u ropstvu grijehu, i
bez obzira koliko pokušavamo ili koliko hoćemo da činimo dobro, mi ćemo
promašiti cilj koji je Bog postavio.
"Jer iznutra iz srca ljudskoga
izlaze misli zle, preljube, kurvarstva, ubistva, krađe, lakomstva, pakosti,
zloće, lukavstvo, sramote, zlo oko, huljenje na Boga, ponos, bezumlje. Sva ova
zla iznutra izlaze, i pogane čovjeka." (Marko 7,21-23. [Indžil] )
PRIJESTUP– Ta riječ označava
namjerno i svjesno kršenje Zakona. Ona pretpostavlja da znamo što Zakon
zahtijeva. U duhovnom pogledu, prijestup je namjerno kršenje Božijeg moralnog
Zakona, koji je Njegovo sredstvo za mjerenje pravednosti. Poznavanje Božijeg
Zakona pretvara grijeh (promašaj cilja), u prijestup (namjernu neposlušnost).
Grijeh zavarava, i nama je nemoguće da sasvim
shvatimo vlastito stanje u kome se nalazimo, ako nam to Bog ne otkrije. Zato nam
je objavio svoj Zakon.
Mi smo rođeni sebični i naša
sklonost je da želimo da živimo nezavisno od Boga. Cio svijet je pod sotoninom
kontrolom, osim onih koji su sebe istinski predali
Bogu. Sotona je preko palih ljudskih bića
razvio carstvo koje je zasnovano na sebičnosti. Sve što čini sistem ovoga
svijeta: politika, obrazovanje, trgovina, rekreacija, sport, društvene
organizacije, tehnologija, nacionalizam i tako dalje, zasnovano je, ili prožeto,
na sotoninom principu sebičnosti. To se, možda, još jasno ne vidi, ali je, bez
izuzetka, sve zasnovano na požudi ili na principu ljubavi prema samome
sebi.
To stanje čini nemogućim da
postanemo, zaista, pravedni bez Božije intervencije, jer Božiji Zakon zahtijeva
da čak i naši motivi budu čisti i nesebični:
"Čuli ste kako je kazano starima: ne
čini preljube. A ja vam kažem da svaki koji pogleda na ženu sa željom, već je
učinio preljubu u srcu svojemu." (Matej 5,27.28. [Indžil] )
Božija Riječ nam jasno otkriva šta
je grijeh i u kakvom se stanju nalazi čovječanstvo. Saznanje da je grijeh čak
sastavni dio naše prirode, može nas učiniti očajnim, jer postajemo svjesni da se
tog zla ne možemo sami osloboditi. To bi ličilo na vuka koji želi da prestane da
se hrani mesom, što je ustvari, sastavni dio njegove prirode. Ali našem
Stvoritelju nije ništa nemoguće. Zar bi On zahtijevao od nas da se oslobodimo
balasta grijeha, ako je to nemoguće? Pošto On to želi, onda je to i moguće,
štaviše, On je taj koji će to učiniti u nama, ako i mi to želimo i predamo se
Njemu. On je pronašao način, i zbog velike ljubavi prema čovječanstvu, ukazao
nam je milost. Naš Divni Tvorac je obezbijedio rješenje za takav
problem.
U narednim poglavljima, na temelju Božije Riječi, upoznaćemo se s Njegovim planom spasenja, a prije toga, s moralnim načelima Njegovog Zakona ljubavi.
| < 5. Poglavlje | Sadržaj | 7. Poglavlje > |