O ljubavi se mnogo pisalo, pjevalo, govorilo, raspravljalo. Postoje i raznovrsne definicije ljubavi, što je ljubav, kakva je ljubav, koliko traje, koje su njezine veličine.

Međutim, ljubav je tako višeznačna da se ne može jednostavno opisati i definirati riječima. U Bibliji nalazimo najbolji opis ljubavi, a o njoj govore i Isus i Njegovi apostoli. Apostol Pavao nam objašnjava kako se ljubav izražava, koja svojstva ima, ali ne daje definiciju što je ona. To je i razumljivo, “jer je Bog ljubav”, kako kaže apostol Ivan (1 Iv 4,8), a kako ne možemo objasniti Božje božanstvo, tako ne možemo definirati ni ljubav.

Krist daje zapovijed: “Ovo je zapovijed moja: ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas!” (Iv 15,12)

Isus, dakle, kaže: “Ljubite”, a ne: “Tražite ljubav!” To je već odgovor na pitanje što je ljubav. Neka mlada žena upitala je psihijatra: “Zašto nisam našla sreću?” On joj je odgovorio: “Zato što ste je tražili!”

Ako, dakle, muž traži i zahtijeva da mu žena pruži ljubav, ili ako žena zahtijeva od muža da joj pruži ljubav, ni on ni ona je neće dobiti niti naći.

“Ljubav je dragocjeni dar koji primamo od Isusa. Čista i sveta naklonost nije osjećaj, već načelo. Oni koje pokreće prava ljubav nisu ni nerazumni ni slijepi...

Prava ljubav uzvišeno je i sveto načelo, koje se potpuno razlikuje od ljubavi zasnovane na nagonu i koja iznenada umire kad se nađe pred ozbiljnim ispitom.

Ljubav je biljka nebeskog podrijetla, koja se mora njegovati i hraniti. Odana srca, iskrene i ljubazne riječi učinit će obitelji sretnima i pozitivno utjecati na sve one s kojima dolaze u dodir...

Prava ljubav nije jaka i neobuzdana strast. Naprotiv, ona je po prirodi mirna i duboka. Ona se ne zaustavlja na vanjštini, već je privlače unutarnje osobine. Ona je puna mudrosti i ra-suđivanja, i njezina odanost je stvarna i trajna.” (TSD, 41—42)

Američki časnik se vratio s Dalekog istoka sa svojom ženom. Stigli su u Sjedinjene Američke Države, u domovinu. U zemljama Dalekog istoka bili su u misiji svoje zemlje.

Njihov brod je stigao u njujoršku luku. Putnici su prošli carinski pregled, a slijedila je zdravstvena kontrola.

Liječnik je pregledao časnika i sve je bilo u redu. I njegova je žena bila zdrava te ih je liječnik ljubazno ispratio do izlaza iz ambulante. Međutim, kad je prihvatio ruku časnikove žene da se pozdravi s njom, spustio je pogled na njezinu ruku i rekao:

Pogledao je bolje bijelu točku na ženinoj ruci, uzeo povećalo i rekao gospođi:

— Gospođo, vrlo mi je žao, ali morate ostati u karanteni neko vrijeme. Ova bijela točka mi se čini kao da je guba.

Časnik i njegova žena bili su zaprepašteni. Već su bili na izlazu. Ondje ih je čekala rodbina. Žena je počela uvjeravati liječnika da je ništa ne boli, da je to samo ubod kukca, ali je liječnik bio neumoljiv.

Nakon nekoliko dana pregleda u karanteni liječnikova se prognoza obistinila. Žena je bila zaražena gubom a da to nije znala. Na Istoku je to čest slučaj. Sada je morala u bolnicu za gubavce, potpuno odvojena od muža i obitelji, izolirana od cijelog svijeta.

Oboje su bili očajni. Uzalud ih je liječnik uvjeravao da će se ondje uspješno liječiti, premda je znao da je guba neizlječiva bolest, za koju tada još nije bilo nikakvog lijeka osim izolacije. Pri njezinom odlasku u bolnicu muž joj je, sav u suzama, doviknuo:

Bolnica za gubavce bila je ograđena visokim zidom, a posjeti bolesnicima nisu bili dopušteni. Međutim, muž se dosjetio kako će ipak moći češće viđati svoju suprugu. Unajmio je sobu u susjednoj kući čiji su prozori gledali upravo u bolničko dvorište. Svaki put kad su bolesnici mogli šetati tim dvorištem, on bi s prozora pozdravljao svoju ženu i dovikivao joj:

Nakon nekoliko mjeseci liječnik je pozvao časnika. Sav ozaren osmijehom, rekao mu je još na vratima:

— Gospodine, vaša je supruga ozdravila! Dogodilo se pravo čudo! Našao se jedini lijek koji se mogao primijeniti u njezinom slučaju. Možete je odvesti kući!

— Pa kakav je to bio lijek? — upitao je sretni muž. — Nisam dosad čuo za njega.

— Gospodine, to je onaj lijek koji ste joj vi davali svakog dana s onog prozora. Vaša je ljubav za nju bila najjači lijek —

ona stoga nije očajavala. Vaša ljubav jačala joj je životne snage koje su pobijedile bolest. Evo je, dolazi sretna i zdrava!

Što je još ljubav?

Ljubav je najviše poštovanje drugog i sadrži najtanahniji osjećaj tuđih potreba i želja. Takva ljubav ne pada iz vedra neba, već se mora učiti, željeti, vježbati, razraditi.

Ljubav je spremnost na žrtvu. Ako nema spremnosti ni želje činiti nešto drugome, odreći se nečega u korist drugoga, tu nema ljubavi.

A postoji li takva spremnost, mora se utvrditi prije braka. Ako volja za žrtvom nedostaje, nedostaje i prava ljubav, a bez ljubavi nema sreće u braku.

Brak obično ne propada zato što se njih dvoje ne slažu, nego zato što jedno ili drugo nije spremno činiti najbolje što može za drugog, nečeg se odreći u korist drugoga.

Ljubav je samoodricanje. Tko se nerado, teško ili nikako ne želi odreći neke svoje loše zamisli, hobija, navike, osobne želje ili pogrešnog mišljenja — taj ne ljubi!

Onaj tko doista ljubi, ne zahtijeva da bude sretan, već nastoji da drugog učini sretnim.

Ljubav bez osjećaja. Jedna od najvećih laži našeg vremena je tvrdnja da osjećaji daju informacije izvan stvarnosti. Tko u to povjeruje, doći će u svojim međuljudskim odnosima do slijepe ulice.

Ljubav nije osjećaj, već stav koji se djelotvorno izražava. Do te djelotvornosti čovjek dolazi svojevoljnim odlukama, a ne osjećajima. Osjećaji dolaze nakon tih djelotvornosti. Tko se rukovodi samo osjećajima, sve će više ovisiti o njima i robovat će im. Potreban nam je izvor snage za spomenutu djelotvornost, a on se nalazi u Isusu Kristu. Tko ima povjerenja u tu ljubav, ne mora se oslanjati ili prepuštati svojim snagama. On crpi snagu iz tog neiscrpnog izvora Božje ljubavi.

Trodimenzionalna ljubav

Apostol Pavao govori o ljudskom biću čije se tijelo, duh i duša “trebaju sačuvati bez krivnje” (1 Sol 5,23) ili besprijekorno za dolazak Isusa Krista. Ljubav obuhvaća sva ta područja jer se proteže na tijelo, um i osjećaje ljudskog bića.

Na duševnom se području ta ljubav zove eros, što znači radost u tjelesnim i duševnim osobinama bračnog druga.

Na duhovnom području naziva se agape, što znači težnju da muškarac ili žena nesebično i požrtvovno rade na sreći drugoga.

Na tjelesnom području ljubav je seks. Ona povezuje tjelesnu želju muža i žene u njihovoj bračnoj zajednici.

Jednostavno rečeno, ljubav u braku sjedinjuje sva spomenuta područja, jer je produhovljena, pod kontrolom razuma, volje i srca. Za razliku od životinja, samo čovjek može produhovljenom spolnošću vladati svojom voljom.

Cilj prave ljubavi

Pravu ljubav je Bog usadio u srce muškarca i žene, a prepoznaje se po tome što oboje osjećaju unutarnju potrebu da tu ljubav izraze i ostvare odlukom i voljom u trajnoj zajedničkoj životnoj zajednici, u braku. Kad dvoje mladih osjećaju takvu ljubav jedno prema drugom, mogu je ispitati i provjeriti njezinu vjerodostojnost jednostavnim testom: je li jedno i drugo spremno stupiti u neraskidivu bračnu zajednicu.

Ako kod jednog ili drugog ima nekih uvjeta, rezerviranosti, suzdržanosti od jasnog izražavanja, nejasnoće u vezi s bra-kom, onda je nužna obostrana odluka uspostavljanja granice koja se ne može prelaziti.

Samo u braku se može izraziti prava ljubav između dvoje mladih, a ta se prava ljubav “može prepoznati”, kako piše Karl Barth, “po tome što su dvoje mladih odlučili stupiti u bračnu zajednicu. Ljubav nije samo zbližavanje i spolna privlačnost, nego veza, povezanost. Ljubav ih, takoreći, prisiljava da se zbliže, i to ne samo djelomično ili prolazno, ne u nekoj neobaveznoj vezi, ne u nekom slobodnijem odnosu. Sloboda ljubavi je upravo sloboda odlučivanja koja vodi u brak kao životnu zajednicu.”

Djelo Svetog Duha

Prava ljubav je više od međusobne privlačnosti, koja je inače sastavni dio ljubavi. Ona sadrži načelo duhovnosti, božansku klicu, darivanje sebe samoga drugomu, što znači da svatko od njih više voli drugoga nego samog sebe u svim prilikama života. To je djelo Svetog Duha: “... jer je ljubav Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetom koji nam je dan...” (Rim 5,5)

Dakle, samo u Bogu brak može biti sklopljen u najboljim mogućim uvjetima, kad se ljudska ljubav nadahnjuje božanskom u njezinim najintimnijim izrazima. Duboka ljubav, ona prava i nesebična, proizlazi samo iz srca u kojem vlada Krist.

Tada će ta “produhovljena” ljubav donositi “rodove”, kako kaže apostol Pavao. Ljubav ne zbližuje dvoje samo po tjelesnoj privlačnosti ni samo po osjećajima duše, već i po duhu, po duhovnosti, po duhovnom životu. Plod su Duha: “Ljubav, ra-dost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost.” (Gal 5,22)

Te osobine unose sreću u brak, to su uvjeti zbližavanja dvoje mladih. Ako u njegovom ili njezinom karakteru ili ponašanju nedostaje samo jedan od tih “duhovnih rodova”, nedostajat će i duhovna snaga koja ostaje i kad usahne tjelesna snaga a mladost prođe.

O ljubavi, prema Kim Grove (“Love is ...”)

Došao pjesnik nakladniku i naručio tiskanje knjige pjesama o ljubavi.

Nakladnik ga je upitao:

— Što je ljubav?

Pjesnik je uzdignuo oči prema nebu te, sav u zanosu, počeo opisivati ljubav riječima:

— Ah, ljubav! To je kad dvoje sjede na mjesečini, oko njih cvatu mirisni bijeli cvjetovi, a oni se drže za ruke i uzdišu...

— Dosta! — uzviknu nakladnik. — Ja ću tebi reći što je ljubav! Ljubav je kad muž ustane u dva sata ujutro zgrijati čaj bolesnom i nemirnom djetetu, a ženi kaže: “Samo ti ostani u krevetu, ja ću sve srediti. Ti samo dalje spavaj!” To ti je, dragi pjesniče, prava ljubav!

Kim Grove opisuje dalje: “Ljubav je kad se dvoje dočekuju raširenih ruku. Ljubav je kad zajedno maštate o putu oko svijeta. Ljubav je kad se ne ljutiš dok ti muž priča o kolačima koje je pravila njegova majka. Ljubav je ostaviti njoj ili njemu veći dio kolača. Ljubav je podnijeti hrkanje jedno drugoga. Ljubav je pozorno ga slušati dok priča kako funkcionira motor od osam cilindara. Ljubav je kad žena njeguje muža kao da je teško bolestan, a njega boli samo mali prst na ruci.”

< 5. Poglavlje Sadržaj 7. Poglavlje >