< 6. Poglavlje

Sadržaj

8. Poglavlje >

7. Četiri zvijeri i Sin Čovječji

            Nalazimo se u sredini Knjige proroka Danijela. Komentatori nazivaju sedmo poglavlje srcem te knjige.¹ Ovim poglavljem ulazimo u njezinu drugu polovinu. Od sada pa nadalje promatraćemo događaje u svijetu kroz proročke snove i vizije. Stil pisanja knjige prelazi iz opisa konkretnih, povijesnih događaja u simboličan opis. Sada se počinjemo susretati s neobičnim zvijerima i brojevima kao i s apokaliptičkim stilom pisanja.

            Sedmo poglavlje nas vraća u vrijeme Baltazarove vladavine, u 553. godinu prije nove ere. Iako sedmo poglavlje koristi apokaliptički jezik, tematika pisanja nije sasvim nova.

Sličnosti dragog i sedmog poglavlja

            a) Dvije vizije iz ova dva poglavlja prikazuju nam paralelni razvoj istih događaja.

            b) One obuhvataju isti vremenski period: od Babilonskog carstva pa sve do kraja ljudske povijesti.

            c) Drugo i sedmo poglavlje opisuju carstva koja će dominirati svjetskom pozornicom. To su četiri svjetska carstva, simbolično prikazana s četiri metala u drugom poglavlju, i s četiri zvijeri u sedmom poglavlju.

            Paralelizam u ova dva poglavlja čini ih jednom cjelinom. Sedmo poglavlje moramo čitati u svjetlosti drugog. Iako su vizije u oba poglavlja paralelne, svaka je od njih specifična, i svaka ima karakteristike koje druga nema. U drugom poglavlju san dobija Nabuhodonozor, a u sedmom viziju dobija Danijel.

            7, l - Po završetku vizije Danijel je zapisao sadržaj. On nam želi otkriti ono što je njemu Bog otkrio. Ništa više niti manje. Izvor sadržaja vizije je sam Bog, i stoga trebamo pristupiti proučavanju te vizije s punom ozbiljnošću. Već od samog početka sedmog poglavlja konstatujemo da vizija ima univerzalno značenje.

Vizija u tri scene

            7,2- Četiri vjetra nebeska se sudaraju na velikom moru. Ovo proročanstvo se odnosi na cijeli svijet.

            Izraz vidje dijeli viziju na tri dijela. Svaka scena započinje izrazom "Vidjeh u utvari svojoj noću", (7, 2.7.13) U prvoj sceni gledamo prve tri životinje: lava, medvjeda i risa. U drugoj gledamo četvrtu bezimenu i strašnu životinju. U trećoj promatramo scenu suda i dolazak Sina Čovječjeg ka Drevnome.

            Zvijeri koje susrećemo u ovoj viziji malo liče na zvijeri s kojima su uspoređene.

            • Tako je prva zvijer kao lav, ali nije lav.

            • Druga je zvijer kao medvjed, ali nije medvjed.

            • Treća je zvijer kao ris, ali nije ris.

            Ove zvijeri u viziji nisu uzete iz realnosti prirode. Svi elementi prikazanih životinja su nam ipak poznati. Tako na primjer znamo kako izgleda lav, ali nikad nismo vidjeli lava s orlovim krilima, niti lava koji staje na noge kao čovjek, niti lava kome se daje srce ljudsko. Međutim, u povijesnom kontekstu vremena, svaki detalj ovih životinja ima veliko značenje.

            Prema babilonskoj tradiciji, takve neobične životinje simboliziraju predstojeće povijesne događaje. S druge strane, u biblijskom kontekstu hibridni tipovi životinja narušavaju principe stvaranja po kojima je svaka životinja stvorena u skladu sa svojom vrstom (1. Moj. l).² Levitski zakoni izričito zabranjuju da se jedna vrsta životinja ukršta s drugom vrstom (3. Moj. 19, 19). Stoga ove hibridne, zastrašujuće životinje predstavljaju neprijateljski raspoložene sile zla.

Lav

            Prva životinja koja nam se predstavlja je lav s krilima. Ova životinja ima paralelu s prvim metalom kipa iz drugog poglavlja - sa zlatnom glavom. Lav s krilima i zlatna glava iz drugog poglavlja predstavljaju Babilonsko carstvo.

            Biblijski izvori kao i babilonske skulpture lava nam potvrđuju da je upravo riječ o Babilonu. Babilonska umjetnost često opisuje lavove s krilima, što se može vidjeti na zidovima Babilona koji su se do danas održali, kao i u mnogim muzejima, a naročito u berlinskom. Interesantno je da Biblija predstavlja Nabuhodonozora s likom lava i orla (Jer. 49, 19.22).

            Metafora lava i orla nam personificira dvije nove karakteristike: snagu lava (Priče 30, 30) i brzinu orla (2. Sam. l, 23). Krilati lav nam izgleda nepobjediv. Snažan je i brz. Lav je upravo kao ona zlatna glava: najbolji i najkvalitetniji.

            Međutim, njegova krila odjednom slabe i suše se. Ovo nas podsjeća na iskustvo Nabuhodonozora uspoređenog s visokim, snažnim drvetom čije se grane sijeku, te ostaje samo panj i korijen (4,15).

            Zvijer s krilima se zatim podiže sa zemlje i staje na dvije noge kao čovjek. U Knjizi proroka Danijela ljudske karakteristike ukazuju na religioznu dimenziju. Na kraju teksta se dodaje da mu se daje i ljudsko srce. Nabuhodonozor postaje novi čovjek kad iz prašine svoje bijede potraži Boga nebeskog i doživljuje obraćenje. Onaj koji je gotovo doslovno bio kao životinja postao je čovjek kad se obratio Bogu.

            Lav s dva krila koja su se osušila, koji staje na dvije noge i kome se daje ljudsko srce predstavlja Babilonsko carstvo.

Medvjed

            7,5- Medvjed u Bibliji poznat je po svojoj okrutnosti i srdžbi (2. Sam. 17,8; Priče 28,15; Amos 5,19). Prema drugom poglavlju i tumačenju koje Bog daje preko Danijela znamo da srebrna prsa predstavljaju Medo-perzijsko carstvo.

            Medvjed je prikazan kako ne stoji uspravno, nego je nagnut na jednu stranu. Iz povijesti znamo da Babilonskom carstvu slijedi carstvo udruženih Medijanaca i Perzijanaca s tim što su Perzijanci postali jača strana u tom savezu.

            Povijest potvrđuje proročku sliku. Godine 650. prije nove ere, preko sto godina prije ovog proročanstva, Perzijanci su kao vazali plaćali danak Medijancima. Međutim, 550. godine Kir, sin cara Kambisa I, popeo se na prijesto Perzijanaca. Po majci on je bio unuk mcdijanskog cara Astijaga.³ Uskoro on postaje car ne samo Perzijanaca nego i Medijanaca. Tako se velika politička zvijer nagnula na drugu stranu. Tradicionalni naziv Medija i Perzija prema Esterinoj. knjizi postaje Persija i Medija (Esl. l, 3), što nam potvrđuje prevlast Perzijanaca.

            Ta zvijer drži tri rebra u svojim ustima što je njena druga karakteristika. Očito je da se ova slika odnosi na tri glavna vojna uspjeha Perzije i Medije: to carstvo je pokorilo tri carstva - Lidiju, Babilon i Egipat.

Ris

            7,6- Ris je treće carstvo koje je identično s trećim carstvom (bronzom) iz drugog poglavlja. To carstvo je Grčka imperija. Ris je i bez ikakvih krila brza životinja (Hab. l, 8). Međutim, ovaj ris ima čeitiri krila, što naglašava karakteristiku brzine ove zvijeri. Isto tako njegove četiri glave znače vladavinu u punom smislu. Kao što smo već ranije vidjeli, brojka četiri predstavlja univerzalnost i potpunost.

            Ovo carstvo je karakteristično po brzini osvajanja (krila) i univerzalnoj vladavini (četiri glave}. Dok je lavu dato srce čovjeka, a medvjedu dato meso da jede, risu je data univerzalna vlast.

            U određenoj mjeri svaka zvijer ili carstvo je dobilo određenu vlast: lavu je dato da vlada kao čovjek s ljudskim srcem i da vlada nad prirodom, kao stoje u početku Bog rekao Adamu (l Moj. l, 28). Vlast koju je dobio medvjed bila je vlast nad mesom. Ovo carstvo nije dobilo vlast nad čovjekovim umom. Međutim vlast risa je potpuna i univerzalna.⁴ Vladavina risa nije samo vlast nad određenim geografskim područjem i svim mesom koje se nalazi na toj teritoriji - njegova vladavina je i kulturne prirode. I zaista, grčka misao je zavladala cijelim svijetom i njen uticaj prožima i današnje društvo.

            Vlast nije nešto što prirodno pripada ovim životinjama. To je nešto što im je dato od Boga. Vlast daje Bog. S druge strane Bog nije odgovoran kako se ona koristi. Primajući je, čovjek postaje odgovoran Bogu za one nad kojima vlada.

Bezimena zvijer

            To je druga scena koju vidimo u sedmom poglavlju. U prvoj sceni koja započinje izrazom ”i vidjeh u utvarama noćnim" vidjeli smo tri zvijeri (lava, medvjeda, risa) koje predstavljaju tri carstva - Babilonsko, Mcdo-perzijsko i Grčko. Sada nam se otvara druga scena koja počinje istim izrazom: "I vidjeh u utvarama svojim noću."

            U ovoj sceni koja opisuje samo jednu - četvrtu zvijer, posvećeno je toliko prostora koliko svim prethodnim zvijerima. Prateći paralelno drugo i sedmo poglavlje, utvrdili smo da četvrta zvijer predstavlja Rim.

Tri paralelne karakteristike drugog i sedmog poglavlja

            Tri karakteristike ove zvijeri su identične s karakteristikama željeza kao metala, to jest četvrtog carstva iz dragog poglavlja.

            Prva karakteristika - nasilje:

Druga karakteristika - željezni zubi:

Treća karakteristika: kao što četvrto carstvo nije sačinjeno samo od jednog metala nego je u stopalima pomiješano s glinom, tako je četvrta zvijer drugačija od ostalih zvijeri, jer ima neke ljudske karakteristike (7, 8).

Deset rogova - deset plemena

            Deset rogova predstavljaju carstva koja nastaju iz četvrtog carstva (2. gl). Kao što je prikazano u snu o kipu, četvrto carstvo će biti podijeljeno. Sedmo poglavlje nam daje precizniju sliku podjele. Povijest nam upravo to potvrđuje. U posljednjoj polovini četvrtog stoljeća, barbarska plemena vrše invaziju Rimske imperije i na njenom zgarištu uspostavljaju deset carstava. Većina povjesničara nam daje listu carstava koja nastaju podjelom Imperije. To su:

            Franci. Burgundi, Alemani (Huni), Vandali, Svevi, Istočni Goti, Zapadni Goti, Saksoni, Lombardi i Heruli.

Mali rog

            7, 8 - U konačnoj analizi carstava Danijel je najviše zaokupljen malim rogom iz četvrtog carstva. Mali rog ima lice čovjeka (usta i oči). Tom rogu i mi treba da posvetimo najviše pažnje, jer on pripada i našem vremenu. Mali rog je posljednja i najveća sila. Prorok nam omogućuje da je prepoznamo i detaljno opisuje

            1. lice ove sile,

            2. vrijeme njene vlasti,

            3. prirodu njenih djela

            4. i identitet te sile.

Lice malog roga

            Ljudski elemenat (oči čovječje i usta koja govore) malog roga čini ga različitim od većine ostalih sila i zvijeri iz sedmog poglavlja. Poput malog roga, i lav ima ljudski elemenat: staje na noge kao čovjek i srce ljudsko mu je dato. Tako je životinjskom poretku dodat ljudski element. Isto je tako poretku metala iz drugog poglavlja dodat nemetalni dio. Lončarska glina iz drugog poglavlja koja nije metal, a dio je kipa sastavljenog od različitih metala, simbol je Božjeg oblikovanja čovjeka kao duhovnog bića. U ovom kontekstu glina označava duhovno-religioznu silu malog roga.

            Mali rog, poput ostalih deset rogova koji predstavljaju političku silu, i sam ima takvu moć. S druge strane, ljudske osobine ukazuju na njegovu religioznu dimenziju. Prema tome mali rog ima duplu prirodu - religioznu i političku.

Vrijeme njegove vlasti

            8, 10 - Mali rog se kronološki pojavljuje gotovo u isto vrijeme kad i deset rogova, a zatim prouzrokuje propast tri roga. Povijest nam kaže da su ta tri roga (plemena) bili pristalice arijanskog pravca u kršćanstvu koji je neprestano bio u sukobu sa srednjovjekovnom crkvom. On je stalno ugrožavao njenu dominaciju. Tri plemena koja su prihvatila arijansko kršćanstvo bili su: Heruli, Vandali i Istočni Goti. Katoličke vođe ostalih plemena smatrali su svojom svetom dužnošću da eliminiraju njihov heretički uticaj. Prvi rog (Hcrule) slomio je Tcodorik 493. godine. Klodovik (Clovis), car Franaka, poznat kao 'novi Konstantin' nakon izlaska iz kršteničkog bazena krenuo je u bitku protiv Zapadnih Gota koji su takođe smetali rimskoj crkvi, i porazio ih 508. godine.

            Justinijan, car Isločnog rimskog carstva, proglasio je papu 533. godine "poglavarom svih Božjih svetih svećenika". Odmah potom on objavljuje rat arijancima. Njegove snage su potpuno razbile Vandale (drugi rog) u zapadnoj Africi 534. godine. Zatim je Justinijanov general Narces protjerao Istočne Gote (treći rog) iz Rima 538. godine.⁵

            Tako je italijanski poluotok bio očišćen od arijanaca. Rimokatoličko kršćanstvo je počelo doživljavati procvat na religioznom i političkom području. Proročanstvo o malom rogu kao rcligiozno-političkoj sili koja će porazili iri roga polpuno se ispunilo 538. godine.

Aktivnosti malog roga

            7, 25 - Mali rog usmjerava svoj napad na Boga i Njegov narod.

       A On će govoriti riječi na Višnjega.

   B Potiraće svece Višnjega.

       A' Pokušaće da promijeni vremena i zakone.

   B" Sveci će mu bili predani u ruke za vrijeme, vremena i pola vremena.

            Prvi napad malog roga je usmjeren protiv Boga i verbalne je prirode. "... usta koja govore velike i ponosite riječi." (7, 20). "Govoriće riječi na Višnjega, "(7, 25)

            "Duh Babilona je oličen u ovoj novoj sili, čiji je cilj da preuzme Božji autoritet. Oholost i drskost malog roga se nije ispoljila samo u riječima. On teži da zamijeni Boga na svim nivoima. Danijel kaže da Bog "mijenja vremena i čase". (2, 21) U sedmom poglavlju imamo identičan izraz za vremena koja mijenja mali rog: "... i pomišljaće da promijeni vremena i zakone, "(7, 25)

            Mali rog se okreće protiv svetaca. U Danijelovoj knjizi sveci su oni koji pripadaju nebeskom carstvu: "Ali će sveci Višnjega preuzeli carstvo, i držače carstvo uvijek i dovijeka. "(7, 18) "Dokle dođe Drevni, i dade se sud svecima Višnjega, i prispje vrijeme da sveci preuzmu carstvo. "(7, 22)

            Svetac nije neko s oreoloin nad glavom. Svetac je sinonim za progonjenog. Sveci su progonjeni obožavaoci Boga živoga. "Gledah, i taj rog vojevaše sa svecima i nadvlađivaše ih. " (7. 21) "...i čudesno će pustošiti (mali rog) ... i pogubiće silne i narod sveti." (8. 24)

            Inkvizicija tamnog srednjeg vijeka je dokaz ispunjenja ovog proročanstva.

Vremensko trajanje progonstva

            7, 25 - Vrijeme progonstva nije prikriveno nekom slikom ili simbolom. Tekst koji navodimo određeno kaže. koliko će dugo trajati progonstvo svetaca od strane malog roga. "I govoriće riječi na Višnjega, i potiraće svece Višnjega i pomišljaće da promijeni vremena i zakone: i daće mu se u ruke za vrijeme i za vremena i za pola vremena." Prema tome, period progonstva ima sljedeće trajanje: vrijeme, vremena i pola vremena.

            Mi smo se već susreli s izrazom vrijeme u Danijelovoj knji zi u kojoj na aramejskom jeziku riječ idan označava godinu:

            a) "... i sedam vremena neka prođe preko njega. "(4, 16)

            b) "... i sa zvijerima poljskim neka mu je dio dokle sedam vremena prođe preko njega. "(4, 23)

            c) "... i sedam će vremena preći preko tebe dokle poznaš da Višnji vlada carstvom ljudskim... " (4, 25)

            d) "Poslije dvanaest mjeseci... "(4, 29)

            Vrijeme traje jednu godinu. Koliko je trajanje vremena? Riječ vremena u aramejskom jeziku je dualna imenica. Prema tome, doslovni prijevod ove riječi je duplo vrijeme. To znači da izraz vremena traje dvije godine, a pola vremena traje pola godine. Tako vrijeme traje jednu godinu, vremena traju dvije godine, i pola vremena traje pola godine.

            Jedna godina po jevrejskom kalendaru traje 360 dana. Isto je toliko trajanje i jedne babilonske godine.

            Jedna godina = 360 dana

            Dvije godine = 720 dana

            Pola godine = 180 dana

            Zbir iznosi:     1260 dana

            U Otkrivenju nalazimo taj isti period proročkog vremena. "A žena uteče u pustinju gdje imaše mjesto pripravljeno od Boga, da se onamo hrani hiljadu i dvjesta i šezdeset dana. " (Otk. 12, 6) “ i dana joj biše usta da govori velike stvari i buljenja, i dana joj bi vlast da čini četrdeset i dva mjeseca. "(Otk. 13, 5). Četrdeset dva mjeseca, hiljadu dvjesta i šezdeset dana i tri i po godine je jedan te isti vremenski period.

            Malom rogu je dalo određeno vrijeme u kojem će moći progoniti svece. Taj period traje 1260 dana (42 mjeseca, tri i po godine).

            Važno je zapazili razliku između četvrtog i sedmog poglavlja. Četvrto poglavlje ima povijesni kontekst, a sedmo ima proročki kontekst. Četvrto poglavlje koristi svakodnevni, konkretni, nesimbolički jezik, a sedmo poglavlje koristi proročki, simbolički, apokaliptički jezik.

            U proročkom jeziku Biblije jedan dan znači jednu godinu. "A kad ih navršiš, onda lezi na desnu stranu svoju, i nosi bezakonja domaJudina četrdeset dana: po jedan dan dajem ti za godinu." (Ez. 4,6)

            Kada treba početi računati period od 1260 dana, to jest 1260 godina? Taj vremenski period počinje teći 538. godine, od trenutka kad je malom rogu bilo omogućeno da ostvaruje silu ili vlast koja mu je priznata sedam godina ranije (533. godine). Te godine crkva, na čelu s papom, preuzima religioznu i političku dominaciju na teritoriji koja je priznata papinoj vlasti.

            Povijest srednjovjekovne crkve ostavlja za sobom krvavi trag: krstaški ratovi, inkvizicija, pokolj protestanata u Bartolomejskoj noći, i desetine hiljade protestanata, Hugenota i Jevreja koji su u Francuskoj pobijeni kao heretici.

            Buduću da je period progonstva svetaca počeo 538. godine, završio se po isteku 1260 godina, a to znači 1798. godine. Ova godina će u povijesti ostati u sjećanju po direktnom i otvorenom sukobu francuske revolucije i crkve. Godine 1798. francuska vojska

            pod vodstvom generala Berthiera i zvršila je invaziju Rima, zarobila papu i odvela ga u zatočcništvo.

Identitet malog roga

            Mali rog je postao politička sila prekrivena plaštem religije. U našem ekumenskom dobu, takva optužba izgleda nepravična prema srednjovjekovnoj crkvi koja danas ima humani lik. Mračni srednji vijek je nepovratno prošao. Nema više inkvizicije. Nema više krstaških ratova. Nema više progonstva Hugcnota, drugih protestanata i Jevreja. Ta crkva danas promovira mir u svijetu i sponzoru je mnoge dobrotvorne i humanitarne akcije.

            Međutim, današnje ne poništava jučerašnje. Nepobitna je činjenica da se proročanstvo o 1260 godina ispunilo. Iako ta crkva danas,više ne progoni, ona i dalje sebi pripisuje božanske atribute.

Promjena vremena i zakona

            Crkva je promijenila vremena (blagdansko ili praznično vrijeme) i zakone. Crkvene dogme su zamijenile biblijsko otkrivenje. Nedjelja, prvi dan sedmice, zamijenila je subotu, sedmi dan biblijskog otkrivenja. Crkva koja je trebala biti Božji svjedok, usprotivila se Bogu!

            To je duboko uzbudilo proroka Danijela: "A mene Danijela vrlo uznemirite misli moje, i lice mi se sve promijeni. " (7, 28)

            Navedeno tumačenje biblijskog teksta nije ništa novo. Čak i katolički autori kao što su arhibiskup Salzburga Ebcrhard II (13. stoljeće) i portugalski jezuita Blasius Viegas (16. stoljeće), zastupali su tumačenje tog teksta na isti način.⁶

            Iako proročka Riječ osuđuje povijesnu i političku silu koja je ustala protiv Boga, promijenila Njegov zakon, pogazila Njegovu istinu i progonila Njegove sluge, Biblija ništa ne govori protiv vjernika te crkve. U stvari, zlo koje predstavlja mali rog može biti prisutno u bilo kojoj religioznoj zajednici na Zapadu ili Istoku koja dopušta netolerantnost, i gdje je tradicija važnija od vjernosti i preča od ljubavi i božanskog otkrivenja.

Sud

            Aktivnost suda javlja se u posljednjem dijelu teksta sedmog poglavlja. Povijesno gledano, dešava se za vrijeme četvrte zvijeri i maloga roga. Prema Bibliji, sud je jedinstven i univerzalan događaj koji se dešava u posljednjem periodu ljudske povijesti i izvan je ljudske kontrole. Smješten je u određeno vrijeme i prostor, i presuda suda određuje sudbinu malog roga kao i Božjeg naroda.

            Sud se pojavljuje u drugom dijelu vizije koja počinje rečenicom: "Potom vidjeh u utvarama noćnim. " (7, 7) Nakon toga vizija se nastavlja tekstom: "Gledah dokle se postavišc prijestoli... " (7,9)

            Prema 25. stihu zaključujemo da će sud početi nakon perioda od 1260 večeri i jutara - što znači nakon 1798. godine. “ i govoriće riječi na Višnjega, i potiraće svece Višnjega, i pomišljaće da promijeni vremena (blagdane) i zakone i daće mu se u ruke za vrijeme, i za vremena i za pola vremena. Potom će sjesti sud, i uzeće mu se vlast, te će se istrijebiti i zatrti sasvim." (7, 25.26)

            Danijel smatra taj događaj najvažnijim događajem proročanstva. Kajastička (jevrcjski litarami stil naglašavanja) struktura sedmog poglavlja postavlja sud u sam centar poglavlja. Budući da je sedmo poglavlje u sredini Danijelove knjige, iz toga slijedi da je i sud u centru te knjige. Isto je tako interesantno zapaziti da dvije biblijske knjige povezuju proroka Danijela s nebeskim sudom: Knjiga proroka Ezehijela u jednom pasusu spominje tri osobe Biblije: Noja, Joba i Danijela, povezane jednom temom, temom suda (Ez. 14, 20). Jedini tekst u Novom zavjetu koji spominje Danijela stavlja ga u kontekst velikoga dana suda (Mat. 24, 15-21. 38.39). I samo ime Danijel znači Sud Božji.

            Pojam suda u našim mislima povezuje se s pojmom osude i izaziva strah. Biblija, međutim, gleda na sud kao na ispunjenje čovjekovih nada i težnji. Na pojam suda treba gledati s tačke onih koji su tlačeni i iz perspektive onih koji su žrtve.⁷ Stoga Biblija povezuje sud sa spasenjem i pobjedom nad tlačiteljem i zlom. Povijest starog Izraela potvrđuje to shvatanje. Sudije u Izraelu su bili ratni heroji koji su oslobađali narod od tlačitelja (Samson, Gedeon). Biblija ih prikazuje kao spasioce.

            • "Potom vapiše sinovi Izraelovi ka Gospodu, i podiže Gospod izbavitelja sinovima Izraelovim da ih izbavi. Otonijela sina Kenazova, mlađeg brata Kalebova. "(Sud. 3, 9)

            • "Potom vapiše sinovi Izraelovi ka Gospodu, i Gospod im podiže izbavitelja Aoda... "(Sud. 3,15)

            • "Tada reče Gedeon Bogu: 'Ako ćeš Ti izbaviti mojom rukom Izraela, kao što si rekao... "(Sud. 6. 36)

Dvije karakteristike Božjeg suda

            Božji sud izbavlja tlačene, osuđuje i uništava tlačitclje. Ova dvostruka funkcija Božjeg suda naročito je izražena u psalmima koji opisuju Boga kao Sudiju, Spasitelja i Osvetnika: "Bože od osvete. Gospode Bože od osvete, pokaži se! Podigni se. Sudijo zemaljski, podaj zaslugu oholima. Dokle će se bezbožnici. Gospode, dokle će se bezbožnici hvaliti? Ruže i oholo govore, veličaju se svi koji čine bezakonje... Ali je Gospod moje pristanište i Bog je tvrdo utočište moje. On će im vratiti za bezakonje njihovo, za njihovu zloću istrijebiće ih Gospod, Bog naš." (Ps. 94, 1-6)

            Sedmo poglavlje Danijela ukazuje na dvostruku ulogu suda: presuda se donosi u korist svetaca a protiv njihovih neprijatelja. Isto tako .sud se opisuje u kontekstu rata koji se vodi protiv svetaca, koje tlače i; ubijaju njihovi neprijatelji. Stoga postoji po zilivan i negativan rezultat suda: negativan - osuda i uništenje malog roga (7, 26). i pozitivan - sveci primaju Božje carstvo (7, 27).

Prijestoli, Drevni i otvorene knjige

            Scenom suda dominiraju: prijestoli. Drevni i otvorene knjige. Prvo što Danijel zapaža su prijestoli. U opisu prijestola Drevnog, Danijel koristi sličan opis Ezehijelovom. l jedan i drugi prorok opisuju isti prijeslo koji su obojica vidjeli.

            a) Prijesto kao plamen ognjeni:

            • '":.. prijesto mu bješe kao plamen ognjeni. " (7, 9.10)

            • "... bijaše kao prijesto... I vidjeh kao jaku svjetlost, i u njoj unutra kao oganj naokolo. "(Ezeh. l, 26.27)

            b) Prijesto na točkovima:

            • "... točkovimu kao plamen razgorio. " (7, 9)

            • "... i kad se one podizahu od zemlje, podizahu se i točkovi prema njima. " (Ez. 1,21)

            Vatreni izgled trona je biblijski simbol gnjeva, uništenja i osude. "Jer je Gospod Bog tvoj oganj koji spaljuje i Bog koji revnuje. "(5. Moj. 4, 24)

            Drevni je neobičan izraz, koji ne nalazimo ni na jednom drugom mjestu u Bibliji. Opis Drevnoga se ističe njegovom bijelom kosom. On je okružen mnoštvom. To je sam Bog. On sjedi na prijestolu. On vlada i sudi. Činjenica da je On Drevni daje mu najbolje kvalifikacije da može suditi. Godine su znak mudrosti.

            Drevni je bio prisutan u samom početku vremena, i On poznaje svako učinjeno djelo prije nego što je učinjeno (Ps. 139). Jedino On zna sve, te je stoga jedino On u najboljoj poziciji da sudi. Drevni ima bijelu odjeću, što predstavlja njegov savršeni karakter. On je Sudija koji se ne može potkupiti, i njegova je presuda potpuno objektivna i pravedna. On nikada nije sudjelovao u grijehu, i njegove moralne sposobnosti procjenjivanja su besprijekorne. Jedino On pravilno razlikuje dobro od zla.

            Čim je Drevni zauzeo svoje mjesto, knjige se otvaraju i nastupa trenutak donošenja presude. Prorok ovome ništa više ne dodaje. Kada Biblija opisuje Boga u kontekstu pisanja ili knjiga, uvijek se radi o sudu kojim predsjedava Bog. U knjigama su zapisana sva djela onih kojima se sudi, i te knjige služe kao tihi svjedoci u postupku suđenja. "I u to vrijeme će se izbaviti tvoj narod, svaki koji se nade zapisan u knjizi." (12,1) Zapis u knjigama je s druge strane osnova za osudu malog roga (7,11.12).

            Vrijeme otvaranja knjiga i vrijeme istražnog dijela suđenja nije isto vrijeme. Ono što Danijel vidi samo je presuda koja objavljuje: kriv ili nije kriv. Izvršni dio osude nastupa kasnije. Sudbina malog roga je zapečaćena. Njegovo uništenje je potpuno (7, 11.12).

Sin Čovječji

            Ovo je treća scena vizije. To je njezin najljepši dio. Na oblacima vidimo Nekoga koji dolazi. Nekoga koji je kao Sin Čovječji. Njegov identitet i njegov dolazak nas naročito interesuje.

            Ispred izraza Sin Čovječji namjerno se koristi riječ "kao".

            Taj izraz smo već ranije sreli: kao lav. kao medvjed, kao ris. To znači da te životinje imaju samo izgled, ali nisu to u stvarnosti. Riječ kao ispred izraza Sin Čovječji maci. da on ima izgled čovjeka, ali je više nego čovjek.⁸

            Isto je tako očevidna suprotnost između zvijeri i Sina Čovječjeg. Ova vizija nam očigledno govori o dva različita poretka koja su međusobno sukobljena: poredak životinja i poredak Sina Čovječjeg. Životinje simboliziraju političku dimenziju zemaljskih carstava, dok ljudski element simbolizira religioznu dimenziju nebeskog carstva - nešto što smo već susretali nekoliko puta u Danijelovoj proročkoj knjizi (2, 45; 3, 25; 4, 34; 5, 5).

            7, 13 - Jevrejska tradicija identifikuje tu osobu kao Mesiju. Isus sebe naziva Sinom Čovječjim. Ta osoba nije niko drugi nego Mesija, Isus Krist, koji je na sebe uzeo ljudsku prirodu, ali koji je više nego čovjek. Dolazak Sina Čovječjega na oblaku je tekst koji su rani kršćani uzeli kao pozdrav koji izražava nadu; Maran ata -Gospod dolazi! Aramejska riječ ata u tom tekstu nam kaže da Sin Čovječji dolazi.

            Danijel vidi Sina Čovječjeg kako silazi na oblacima. Nada dolazi s neba. Ovo je istina koja se stalno naglašava u Bibliji. Ljudi i žene ne mogu spasiti sami sebe. Nama je potreban Bog!

            5 Sinu Čovječjemu se predaje vlast Primijetimo da Sin Čovječji dolazi u vrijeme suđenja. Kakva se vlast predaje Sinu Čovječjemu? - Navodimo Njegove sopstvene riječi: "Otac ne sudi nikome, sav sud dade Sinu." (Iv. 5, 22) On je Sudija i Spasitelj.

            Prorok je vidio Sina Čovječjega na Nebu. On je uzeo na sebe ljudsku prirodu i iskusio šta znači biti čovjek. On je dobio centralnu ulogu u odlučivanju sudbine svakog čovjeka. On će suditi tlačiteljima i osuditi ih. On će donijeti presudu u korist potlačenih.

            Sin Čovječji je veza između Neba i Zemlje. Prostorno gledano, tekst nas vodi čas prema zbivanju na Zemlji, čas prema zbivanju na Nebu. Kad se opisuju događaji na Zemlji, opis je dat u prozi. Kad se opisuju događaji na Nebu, opis je dat u poeziji!

            Postoji veza između Neba i Zemlje! Zemlja odgovara Nebu, i Nebo odgovara Zemlji. Nebo nije prazno! Nebo je puno! Bog prati šta se dešava na Zemlji. I nebeska bića prate šta se na njoj dešava. Oni promatraju kako se čovjek ponaša kao odgovorno biće, i to je odlučujuće.