Po Božjem obličju

«I reče Bog: da načinimo čoveka po svome obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cele zemlje i od svih životinja što se miču po zemlji. I stvori Bog čoveka po obličju svojemu, po obličju Božjemu stvori ga; muško i žensko stvori ih.» 1. Mojsijeva 1:26.

Tekst našeg porekla, izveštaj o stvaranju, zbunjuje nas svojom konciznošću. Čitavo poreklo ljudi sa ove planete opisano je na samo dve stranice! Ipak, tu se nalaze temelji ljudskog postojanja i izvori uspeha za čitavo čovečanstvo. U Mojsijevim spisima čovek, okružen zlom i nesavršenstvom, može da prepozna Božju zamisao za sreću svih stanovnika na Zemlji i da pronađe lek za neuravnoteženost ljudskog postojanja.

Shvativši da je stvoren po Božjem obličju, čovek ukida sve moguće diskusije vezane za najmanje četiri elementa svoje egzistencije:

1) Ukidanje mitologije
Izrailjski narod je živeo okružen mnogobožačkim narodima. Oni su imali krivu sliku o Bogu i fizičkim silama koje su bile evidentne u svetu oko njih. Prinčevi, carevi i faraoni iz Mesopotamije i Egipta imali su izuzetnu privilegiju da budu proglašeni osobama koje su po Božjem obličju. Na primer, u Egiptu je faraon bio živi predstavnik božanstva na zemlji, njihovo obličje u pravom smislu. Samim tim je nosio i dostojanstvo vezano za taj poseban status. Mojsijeve knjige, podsećajući na realnost stvaranja, pružale su čoveku, tj. svim ljudima, neku vrstu neverovatne emancipacije, podižući ih do samog nivoa rezervisanog u ono vreme za careve. To je, između ostalog, omogućilo čoveku da prestane da obožava ljudska bića, to jest da se bavi idolopoklonstvom. Lepota predivne istine o stvaranju po slici samog Stvoritelja štitila ih je od uvođenja raznoraznih degradirajućih teorija i sprečavala razvoj mitologije, što je bilo uobičajeno u stara, antička vremena.

2) Ukidanje nejednakosti
U isto vreme, izveštaj o stvaranju omogućavao je ostvarenje uslova za totalnu socijalnu pravdu. Ideali jednakosti se jedino mogu naći u zajedničkom poreklu svih ljudi, u činjenici da je Bog sa neba Otac svih i da On sve podjednako voli. Na taj način je zadat odlučujući udarac nesavršenim ljudskim društvenim sistemima koji su ozvaničavali ugnjetavanje, mržnju i svaku vrstu netrpeljivosti. Inspirisani tekstovi o Božjoj zamisli pri stvaranju zadali su smrtonosni udarac robovlasničkim ustanovama, svakom rasizmu i nacionalizmu. Oni su kroz vekove podsećali sve generacije da su svi ljudi jednaki, da čak i sam Bog ne gleda ko je ko i da im se bezuslovno mora zagarantovati sloboda i poštovanje.

3) Ukidanje zabluda o Bogu i čoveku
Pošto je čovek postao svestan svog obličja, bio je zaštićen od neispravnog obožavanja stvorenja i usmeren ka veličanju svog Stvoritelja. Samim tim je shvatio da se čoveku ne sme klanjati, da nikoga ne postavi između sebe i Boga i da ne stvori od religije sistem verovanja koji će ga udaljiti od svega što je vezano za božansku zamisao za njegovo dobro. U isto vreme, shvatio je da je različit od životinja i da se mora udaljiti od životinjskog ponašanja.

4) Ukidanje uništenja svih vrsta
Ogromna vrednost koju čovek pronalazi u svom božanskom poreklu postaje kao čvrsta ograda koja ga sprečava da uništava delo stvaranja. Čovek je u nemogućnosti da zaboravi misiju koja mu je poverena. On nosi odgovornost za čuvanje svoje sredine i deluje kao gospodar nad svim stvorenjima na Zemlji. Osim toga, njegovo dostojanstvo, opisano u izveštaju o stvaranju, podrazumevalo je da on nema vlast da oduzme ničiji život, pa ni svoj, jer bi samim tim uništio Božju zamisao i upropastio Njegovu sliku, ubivši onoga koji je po Stvoriteljevom obličju.

Dragi prijatelji, čitajmo redovno biblijski izveštaj o stvaranju. On će sigurno biti za našu dušu izvor utehe i ohrabrenja. U njemu ćemo videti svu veličinu Božje ljubavi za čoveka. Njegove izjave će usmeravati naše stope ka pravim vrednostima. U njemu ćemo shvatiti da smo carska deca, da smo svi jednaki u Božjim očima, da je prava religija vrlo jednostavna, jer nam omogućuje direktan kontakt sa Bogom, i da smo mi bića zamišljena da stvaraju, a ne da uništavaju. Neka ovakvi tekstovi obnove u nama želju da budemo ono što je Bog još od samog početka zamislio za nas — srećni ljudi koji žive za jednakost, poštovanje, dostojanstvo i ljubav.

(29)

Po Božjem obličju