Na severozapadnoj obali Mrtvoga mora, na platou Khirbet Qumran, nalaze se ostaci drevnog samostana. Arheolozi su godinama znali za ove ruševine, ali njihov značaj nije otkriven sve do 1947. godine kad je ustanovljeno da je u Kumranu živela zajednica muškaraca, poznatih kao eseni, prije više od dvije hiljade godina.
Beduinski pastiri su se 1947. nastanilii kod izvora Ain Freshkna, nešto južnije
od ruševina Kumrana. Premda pojedinosti nisu jasne, čini se da je
dečak, pastir po imenu Muhamed adh-Dhib, bacio kamen u jednu špilju u
blizini ruševina. Iznenadio ga je zvuk lomljave lončarije. Poslije se s
još jednom osobom vratio da istraže pećinu. Našli su nekoliko visokih
ćupova i druge otpatke. Nadali su se naći zlato, ali su se
razočarali. Stari rukopisi koje su našli činili su se bezvrednima.
Međutim, pronašli su svitke, danas poznate kao rukopisi Mrtvog mora, i
time učinili jedno od najvećih otkrića savremenog doba.
Posle su detaljno istražene ostale pećine u tom području i
naučnici su našli mnoštvo svitaka. Otkrili su da je riječ o
rukopisima, prepisima velikih delova Biblije, Staroga zaveta, pisanima pre
dve hiljade godina. Sve do otkrića tih rukopisa svi prevodi Biblije
zasnivali su se na masoretskom tekstu iz devetog veka. Međutim, danas
možemo uspoređivati svoje Biblije s onima koje potiču stotinu godina
pre Isusovog vremena. Možemo ih uspoređivati sa Starim zavetom kojim se
Isus služio.
Odakle su eseni dobili Bibliju?
Biblija je jedinstvena knjiga. Sastavljena je od šezdeset šest manjih knjiga.
Napisalo ju je četrdeset nadahnutih pisaca tokom razdoblja od hiljadu
petsto godina. Ona je objava živoga Boga. Ima moć menjati život. Premda su
je neki smatrali bezvrednom i beskorisnom, a mnogi je pokušali uništiti,
Biblija je još uvek bestseler. Većina od trideset devet starozavetnih
knjiga napisana je na jevrejskom. Posle su prevedene na grčki. Ovaj je
prevod nazvan Septuaginta ili "prevod sedamdesetorice". Preveden je u
Aleksandriji za potrebe aleksandrijske knjižnice. Rad na prevođenju
započeo je oko 285. godine prije Hrista.
Međutim, tvrdi se da je original ovog prevoda predan Aleksandru
Velikom koji je prilikom posete Jerusalimu, 332. godine prije Hrista, iz
Danilova proročanstva saznao da će Grčka pobediti Persjsko
Carstvo.
[1]
Taj se prevod koristio u vreme Isusa Hrista. Novi zavet su
napisali originalno na grčkom Isusovi prijatelji i sledbenici.
Zlokobna urota?
Rukopisi kod Mrtvog mora otkriveni su 1947. godine. Nešto posle, 1953. godine,
ekskluzivna prava za proučavanje i objavljivanje svitaka dana su malom
međunarodnom komitetu naučnika. Na nesreću, rad ovog odbora
napredovao je puževom brzinom, a njegovi su urednici čak odbili objaviti
fotografije neobjavljenih rukopisa koji bi bili dostupni naučnicima izvan
ovog "unutrašnjeg kruga".
Gotovo pedeset godina naučnicima je bio uskraćen pristup stotinama
neobjavljenih tekstova. U uvodnom članku New York Timesa od 9.
srpnja 1989. godine, pod naslovom "Taština naučnika", Geza Vermes iz
Oxforda nazvao je to "vrhunskim akademskim skandalom dvadesetog veka".
[2]
Jedna od posljedica ovog odlaganja bila je pojava različitih teorija o
yaveri.
Međutim, Joseph Fitzmver, koji je prvi radio na ovim rukopisima i vrlo
oštro kritizirao odgađanje, kaže: "Postoji želja naučnika da kažu
poslednju reč o ovim tekstovima. To je bio glavni razlog odlaganja
objavljivanja."
[3]
Tim neprihvatljivim odgađanjem objavljivanja rukopisa s Mrtvoga mora
pozabavili su se "Biblical Archaeological Review" i Britansko arheološko
društvo. Konačno su njihovi pritisci urodili plodom. U novembru 1991.
"Biblical Archaeological Review" objavio je izdavanje i raspoloživost 1.787
fotografskih ploča neobjavljenih tekstova na jevrejskom i aramejskom iz
Pećine broj 4.
Akademsko natezanje
U svojoj knjizi Jesus The Man Barbara Thiering objašnjava kako je
zaključila da u vezi s Isusom Hristom nema ničeg božanskoga. Rekla je
da je Isus normalno rođen, da nije učinio nikakva čuda, da je
bio neprijatelj Jovana Krstitelja, da nije ni umro ni uskrsnuo, da se oženio
Marijom Magdalenom, osnovao porodicu, obogatio se i umro kao starac.
Jesu li te ideje utemeljene na rukopisima s Mrtvog mora? Ne, nikako! Ovi
rukopisi ne spominju ni Isusa ni Njegove sledbenike. Thieringova smatra da je
stavljanje rukopisa s Mrtvog mora u prethrišćansku eru pogrešno. Zapazimo
da je još pre početka svojeg istraživanja odlučila da Isus nije
učinio nikakvo čudo. Ona kaže da način na koji su eseni
čitali literaturu (nazvan metoda pešar) treba primeniti na
razumevanje novozavetnog izveštaja. Služeći se ovim pristupom, ona uklanja
sva čuda iz izveštaja o Isusu. Thieringova ne vidi da jednostavno
čitanje ovih događaja o čudima otkriva mnoštvo istorijskih
podataka i mnoge naznake da su biblijski izvještaji jednostavno zapisi onoga
što se u stvarnosti dogodilo.
Srebrni svitak iz doline Hinom
Tokom iskopavanja niza grobova koji se nalaze pokraj prezbiterijanske crkve sv.
Andrije, na južnom obronku doline Hinom u Jerusalimu, u razdoblju 1979.—1980.
nađen je mali srebrni svitak. Na tom svitku, koji je danas izložen u
Izrailskom muzeju u Jerusalimu, ispisan je sveštenički blagoslov što ga je
izgovarao Aron:
"Da te blagoslovi Gospod i da te čuva! Da te obasja Gospod licem svojim i
bude ti milostiv! Da Gospod obrati lice svoje k tebi i dade ti mir!"
[4]
Ove reči na srebrnom svitku ispisane su starim jevrejskim pismom iz druge
polovice sedmog veka pre Hrista. To je dosad najstariji poznati rukopis nekog
biblijskog teksta. Taj nedavno otkriveni rukopis sedamsto godina je stariji od
rukopisa s Mrtvoga mora.
Što svici zapravo govore o Bibliji?
Rukopisi nađeni kod Mrtvoga mora, srebrni svitak i svitak s Masade
otkrivaju da je Stari zavet, zajedno sa svojom istorijom i proročanstvima,
napisan mnogo pre vremena Isusa Hrista. Biblija kojom se služimo nije doživela
mnogo promena, kako to neki misle. Izveštaj o Isusu nije osporen rukopisima
nađenim kod Mrtvoga mora. Zapravo je poruka naše Biblije ista kao i ona iz
Biblije kojom se Isus služio. Na čudesan način ostala je vekovima
sačuvana do naših dana.
Nudimo nekoliko predloga koji će vam pomoći da uživate u čitanju
Biblije. Počnite s molitvom: jednostavno pognite glavu pred Bogom i
porazgovarajte s Njim. On je nadahnuo pisce Biblije
[5]
i On će vas voditi za vreme čitanja. Drugo, pročitajte svaku
malu knjigu odjednom. Ne skačite s jednog mjesta na drugo. Počnite s
jednom od najzanimljivijih knjiga, Jevanđeljem po Marku. Pročitajte
ga celog. Upoznaće vas s Novim zavetom i velikim temeljnim
činjenicama hrišćanske vere.
Treće, poruku koju ste pročitali primenite na vlastiti život. To je
ključ za razumevanje. Kad pročitate sva četiri Jevanđelja,
dobili ste najbolji uvod u Bibliju i moći ćete jasno razumeti njenu
osnovnu poruku. Biblija kaže šta je Isus Hristos učinio za vas.
Odlučite da Mu verujete i slediti Ga. Sad ćete moći ispitati
druge biblijske događaje i životopise. Smatrajte svoju Bibliju knjižarom u
kojoj nastojite upoznati Boga.
Događaj na Masadi
Kasnih 1950-tih i ranih 1960-tih godina Izrailjske odbrambene snage i Odel za
starine iskopali su tvrđavu Masada. Arheolog i vojni komandant Vigael
Yadin rukovodio je iskopavanjem.
Ustanovljeno je da je tokom opsade 73. godine naše ere 960 zelota na Masadi,
predvođenih Eleazarom Ben Jairom, počinilo samoubistvo da ne bi pali
u ropstvo Rimljaninu Flaviju Silvi.
U ruševinama sinagoge na Masadi, najstarije ikad otkrivene, nađeni su
prepisi Svetoga pisma. Zeloti su imali pristup Spisima koji su govorili o
Mesiji. Da su sledili upozorenja i savete Mesije iz Svetoga pisma, Gospoda
Isusa Hrista, zeloti ne bi izginuli na Masadi. Isus Hristos je upozorio Jevreje
da se ne protive i ne napadaju Rimljane. Rekao im je da se sklone.
[6]
Zeloti su prezreli Njegove reči. Moramo biti svesni da Sveto pismo i
reči Gospoda Isusa Hrista zanemarujemo na svoju odgovornost. Ako sledimo
Isusa Hrista, zagarantovani su nam spasenje i sigurnost.
____________________________________________________