OTKRIVENJE - Četvti dio

Božji gnjev (Otkrivenje 15 – 18)

Dobrodošli natrag u Otkrivenje, serijal u kojem vas vodimo kroz najizazovniju knjigu - Bibliju. Ovo je četvrti dio serijala o Otkrivenju i vrhunac u proučavanju Knjige otkrivenja. U prvom smo dijelu pričali o ključnim stvarima poimanja knjige, a onda u drugom dijelu prešli poglavlja od jedan do sedam, u trećem serijalu govorili o poglavljima od osmog do četnajstog odnosno petnaestog, a sada smo stigli dela od šesnaestog do dvadeset drugog poglavlja na šta ćemo se primarno usredotočiti. Ne pokrivamo čitavu knjigu i sigurno ne svaki stih, ali pokušavamo da vam pružimo uvid u osnovne korake o onome šta se dešava. Postoji mnogo toga za šta bi rekli da pripada jednom višem nivou, ali vam pokušavam pružiti osnovni prikaz knjige da bi kasnije mogli da je sami proučavate mnogo dublje uz božiju snagu, energiju i uvid.

Pa da krenemo, a kao što smo i u dosadašnjim predavanjima, kretat ćemo se brzo i pokrivati mnoga dešavanja. U svakom trenutku možete da zastanete, proučite i pogledate još jednom šta sam rekao. Ovdje ćemo da govorimo o sedam poglavlja, nekim od najtežih i najizazovnijih dijelova iz Biblije. Počet ćemo sa Otkrivenjem 16 stihom 12, kretati se kroz šest dijelova i fokusirati se ovdje na pad Vavilona. Otkrivenje 16 : 12 je zaista uvod u Bitku Armagedon. I Bitka Armagedon je utemeljena na tekstu o padu Vavilona iz Starog zavjeta. Pa hajde da pogledamo Otkrivenje 16 : 12:

"I šesti anđeo izli čašu svoju na veliku rijeku Eufrat;"

Na trenutak ću da stanem ovdje. Vidite da ovdje govori o nizu od sedam čaša. Ovih sedam čaša su prolivene na zemlju i dešavaju se nevolje na njoj. Šesta je prolivena na veliku rijeku Eufrat i šta god to značilo vodi ka Armagedonu što je spomenuto samo jednom u cijeloj Bibliji u stihu 16. Vrhunac prolijevanja čaše na rijeku Eufrat je Bitka Armagedon. Ako želimo da razumijemo Bitku Armagedon potrebno je da krenemo sa čitanjem ovog teksta:

"I šesti anđeo izli čašu svoju na veliku rijeku Eufrat; i presahnu voda njezina, da se pripravi put carevima od istoka sunčanoga."

Primjećujete da su istaknuta tri ključna elementa. To je velika rijeka Eufrat, voda koja je presušila kao i kraljevi s istoka sunčeva. Ova su tri elementa ono što nam je potrebno ako želimo da razumijemo ovaj tekst. Tu su tri bitne stvari u Otkrivenju 16:12.

Prvo je pitanje šta predstavlja velika rijeka Eufrat. Ovo je pitanje koje ćete postaviti u jednoj simbolicnoj knjizi. Je li velika rijeka Eufrat - velika rijeka Eufrat? Je li to simbol za teritoriju kroz koji je rijeka prolazila? Je li to Sadam Husein? Vjerovatno nije. Šta je? Drugo pitanje se odnosi na dio koji kaže presahnu voda i na kraju ko su ovi carevi sa istoka?

Važno je da ćemo mi primjeniti brojne metode koje smo razmatrali, posebno u prvom predavanju. Primjenit ćemo ih na ovaj tekst i otkrit ćete da se odgovor na pitanje o rijeci Eufrat zapravo nalazi u sedamnaestom poglavlju Knjige otkrivenja. Tako da ponekad Knjiga otkrivenja sama odgovora na postavljena pitanja upravo u samoj viziji. Nekada se na pitanja odgovara preporukama i upućivanjima na Stari zavjet. U Starom zavjetu rijeka Eufrat je presušila u mnogim poglavljima. Na kraju, ponekad, do odgovora na pitanje dolazite kada se fokusirate na Novi zavjet. Negdje drugo u Novom zavjetu ćete pronaći tražene odgovore. Ono što ćemo da razmatramo u slijedećih nekoliko minuta je poglavlje 17 u kojem ćemo saznati šta predstavlja Eufrat, vratit ćemo se na Stari zavjet i opis kada je rijeka presušila, pa vidjeti šta Novi zavjet kaže o carevima sa istoka.

Pa da krenemo. Otkrivenje 17 i prvi stih nam kažu da:

"I dođe jedan od sedam anđela koji imahu sedam čaša, i govori sa mnom govoreći mi: hodi da ti pokažem sud kurve velike, koja sjedi na vodama mnogima;"

Ovdje vidimo da poglavlje sedamnaesto govori o jednoj od sedam čaša, a ne o svih sedam. Ali slijedi sedam čaša i fokusira se na jednu od njih:

"I dođe jedan od sedam anđela koji imahu sedam čaša, i govori sa mnom govoreći mi: hodi da ti pokažem sud kurve velike, koja sjedi na vodama mnogima;"

Pa poglavlje sedamnaesto interpretira jednu od sedam čaša Otkrivenja šesnaest. Koja od ovih čaša ima neke veze sa vodom? Pa druga se čaša izlijeva u more, treća na rijeke i izvore, šesta na Eufrat. Ovo je interesantno jer govori o mnogim vodama koji izraz možete pronaći u Starom zavjetu, posebno u Jeremiji. U poglavlju 51: 13 nam kaže da je Vavilon, stari grad Vavilon, grad koji se nalazi pored mnogih voda. Pa, koje su to brojne vode Vavilona? Vavilon je kao grad blizanac. Eufrat prolazi kroz središte grada i dijeli ga na dva gotovo ista dijela. Eufrat je rijeka Vavilona i kaže se u Jeremiji – prebivaš na velikim vodama. Osim pustinje to su jedine vode pored kojih je smješten Vavilon, reka Eufrat. Anđeo se obraća njemu:

" hodi da ti pokažem sud kurve velike, koja sjedi na vodama mnogima ".

Šta predstavlja ova bludnica velika koja sjedi nad vodama velikim? Ovo je pojašnjeno ako prođete kroz ovu viziju. U stihu petom se kaže:

"I na čelu njezinu napisano ime: tajna, Vavilon veliki, mati kurvama i mrzostima zemaljskima."

Vidite da ponekad Knjiga otkrivenja sama daje odgovor. Ako je bludnica iz poglavlja sedamnaestog Vavilon onda mnoge vode poglavlja sedamnaestog mora da su rijeka Eufrat. Fokus poglavlja sedamnaestog je šesta čaša koja se prolila u Eufrat. Sada nam autor Otkrivenja pojašnjava značenje rijeke Eufrat u sedamnaestom poglavlju. Otkrivamo to u petnaestom stihu:

"I reče mi: vode, što si vidio, gdje sjedi kurva, ono su ljudi i narodi, i plemena i jezici."

Ovdje vidimo da su "vode što vidiš, na kojima bludnica sjedi" – kakve su to vode? Rijeka Eufrat. Šta Rijeka Eufrat predstavlja? Sekularnu, političku moć svijeta. Eufrat rijeka je drugim riječima svjetski raširena politička moć. Vode na kojima bludnica sjedi, Vavilon „sjedi" na Eufratu. Te vode su ljudi, mase, nacije, jezici. Politička moć svijeta! U Armagedonu rijeka Eufrat predstavlja sekularnu, političku, ekonomsku moć svijeta, nacije svijeta, njihove vojske, bogatstva i slično.

Kako to da će vode Eufrata presušiti? Kako to da će političke sile svijeta nekako presušiti? Da bi pronašli te odgovore moramo da se vratimo na Stari zavjet, jer presušivanje velike rijeke Eufrat koje se spominje u 16 : 12, je tema koju ćete naći u Starom zavjetu u Jeremiji poglavljima 50 i 51, Izaija 44 do 47, kao i u Danilu pet. Nemamo vremena da u detalje proučavamo ove tekstove, ali ćemo samo kratko. Hajde da se vratimo na Jeremiju 50. Vidjet ćemo nešto veoma interesantno. Jeremija 50 opisuje pad starog Vavilona. Stari Vavilon je neka vrsta modela za krajvremenski Vavilon u Knjizi otkrivenja.

Jeremija 50:33-34 "Ovako veli Gospod nad vojskama: sila se čini sinovima Izrailjevim i sinovima Judinijem; koji ih zarobiše, drže ih, neće da ih puste. Izbavitelj je njihov silan, ime mu je Gospod nad vojskama, on će doista braniti stvar njihovu da umiri zemlju i smete stanovnike Vavilonske."

Zašto Vavilon tada pada? Jerprogonibožijinarod. I zato što iz Vavilona proganjaju božiji narod, Bog će se umješati, On će isušiti rijeku i prouzrokovati ono što će dovesti do pada Vavilona.

Stihovi 35 i 36: "Mač na Haldejce, govori Gospod, i na stanovnike Vavilonske i na knezove njegove i na mudarce njegove.Mač na laže njegove, i poludjeće; mač na junake njegove, i prepašće se."

Ovdje imamo knezove, mudrace, ratnike. Ko su ti ljudi? Oni su jednostavno ljudi koji su doprinjeli tome da Vavilon postane jak. Njegovi mislioci, vođe i administratori, religijski lideri, proroci, ratnici i vojske. Vidite, Vavilon je sila jer su njegovi ljudi jaki, jer su mudri i bogati. Ako pratimo stih 37:

"Mač na konje njegove, i na kola njegova i na svu mješavinu što je usred njega, i postaće kao žene; mač na blago njegovo, i razgrabiće se."

Još jednom se susrećemo sa snagom Vavilona. Njegova vojska, saveznici, bogatstva. Jer Vavilon ima mnogo novca, može da unajmi vojnike, da pridobije saveznike i tako dalje. Ovdje je primjetna moć Vavilona. Razlog zašto vam ovo pokazujem je stih 38:

"Suša na vode njegove, i usahnuće, jer je zemlja idolska, i oko lažnijeh bogova luduju."

Vode Vavilona, kao i rijeka Eufrat, su dio koji pripada Vavilonskim resursima. Njegovi mislioci, administratori, vojska, blaga, sve ove stvari su resursi Vavilona. Eufrat je dio ovih resursa kao simbol zaštite Vavilona. Rijeka je omotač koji ide kroz grad i oko njega. Kada Eufrat presuši to predstavlja Vavilon koji gubi sve svoje resurse. Bog uništava Vavilon tako što mu najprije oduzima sistem koji ga drži. Ovo se ponavlja u Izaiji 44. Izaija 44:27,28 kaže:

"Govorim dubini: presahni i isušiću rijeke tvoje; Govorim Kiru: pastir si moj; i izvršiće svu volju moju, i kazaće Jerusalimu: sazidaćeš se; i crkvi: osnovaćeš se."

Vidite da je u ovoj prastaroj priči Kir kralj sa istoka, iz Perzije, današnjeg Irana. I Kir dolazi sa istoka i opkoljava Vavilon, moćan grad okružen visokim zidinama kojeg je teško napasti na bilo koji način. Kirupadanapametjednadivnaideja. Zaštonebipreusmjerilirijeku, preusmjeriti je u veliku udolinu, nakon čegabiispodzidinagradaušliugrad i osvojiliga.

Takojeibilo. RijekaEufratsamoćnimzidinamakojisubiliposvudanaokoloprotezalisuse čakduž rijeke. Ali čuvari su bili pijani te noći. Nisu primjetili da voda otiče. Usred velike zabave ostavili su vrata otvorena. Armija Kira je ušla u grad. Došli su sa istoka, ušetali u grad i na kraju je rezultat svega bio da je božiji narod Izraela mogli da se izbavi. Bog ih je pozvao da ponovo izgrade Jeruzalem, da obnove ono što je bilo izgubljeno. Ovo je pozadine Bitke Armagedon iz Knjige otkrivenja. Pozadina je pad prastarog Vavilona iz Starog zavjeta. Ta je starozavjetna priča i tu vidite kako Otkrivenje koristi tu pozadinsku priču. U pozadini priče imate Kira, kralja s istoka, koji isušuje rijeku Eufrat , osvaja Vavilon, izbavlja Izrael i Božji narod, te obnavlja Jeruzalem. Ovo je pozadinska priče.

Pročitajte Otkrivenje 15 do 22 i prepoznat ćete još jednom ovu priču. Jer imate Kira sa kraja vremena, cara s istoka, koji je isušio Eufrat sa kraja vremana da bi osvojio Vavilon sa kraja vremena, izbavio Izrael sa kraja vremena i izgradio novi Jerusalem. Pozadinska priča o Vavilonu se nalazi u cijeloj posljednjoj trećini Knjige otkrivenja. Ako ne shvatite pozadinsku priču i ne obratite pažnju na Stari zavjet potpuno ćete da promašite ono što se dešava u Otkrivenju i njegovom posljednjem dijelu. Znači, potrebno je imati duboko znanje o Starom zavjetu kako bi potpuno mogli da razumijete šta se dešava u Otkrivenju. Tu je ispred vas, uzbudljivo proučavanje koje zahtjeva vrijeme. Ali što više razumijete Pismo kao cijelinu bit će vam jasnija Knjiga otkrivenja.

Pa, da se vratimo na Otkrivenje 16 stih 12: "I šesti anđeo izli čašu svoju na veliku rijeku Eufrat; i presahnu voda njezina, da se pripravi put carevima od istoka sunčanoga."

Ovdje smo došli do treće tačke koju pokušavamo da proučimo. Ko su ti kraljevi s istoka sunčeva? Ispostavlja se da je ovo koncept Novog zavjeta. Kada pogledate drugdje u Novi zavjet otkrit ćete da je izlazak sunca upotrebljen na dva načina u Novom zavjetu. Ovi kraljevi s istoka su zapravo na grčkom jeziku kraljevi izlazećeg sunca. Prije svega izlazak sunca je upotrebljen kao termin za određenje pravca. Radi se o istoku. Grk bi rekao da je gledao u smjeru izlaska sunca, ili putovao u tom pravcu. To je pravac prema istoku. Tako su, naprimjer, mudraci koji su posjetili bebu Isusa došli iz pravca izlaska sunca, sa istoka. Postoji i drugi način na koji je upotrebljen termin izlaska sunca u Novom zavjetu. Taj drugi način je u vezi s Isusom Hristom. To je termin za pravac, ali je takođe povezan s Isusom. Na primjer u Luki 1:78, Zaharija pjeva pjesmu slaveći rođenje Jovana Krstitelja i obraća se Isusu, bebi Isusu, kao izlazeće sunce koje će nam stići sa neba. Iste riječi kakve se pojavljuju u Otkrivenju 16.

U Mateju 24 dolazak Isusa se pojavljuje od izlazećeg sunce, dolazi sa istoka kao munja i svetli čak do zapada. Termin izlazećeg sunca se znači koristi više puta u Novom zavjetu kao ukazivanje na Isusa, čak i na njegov drugi dolazak.

U Otkrivenju 7 : 2: "I vidjeh drugoga anđela gdje se penje od istoka sunčanoga, koji imaše pečat Boga živoga;"

Kroz Novi zavjet izlazak sunca može da predstavlja jedan pravac ili da bude ukazanje na Isusa Hrista. Šta je to u Otkrivenju 16: 12? Sjetite se one pozadinske priče. Ta priča govori o tome kako je Kir, kralj s istoka, Darije, kralj sa istika, kraljevi s istoka su došli i isušili rijeku Eufrat, osvojili Vavilon i izbavili Izrael, obnovili Jeruzalem. To je ta pozadinska priča. U glavnoj priči koja nikada nije negativna, istok nikada nije negativno prikazan u Novom zavjetu. Glavna je priča zapravo kako Isus izbavlja svoj narod u Armagedonu. Drugim riječima na kraljeve izlazećeg sunca se gleda pozitivno. Oni nisu neka pod grupa svjetskih političara. Kraljevi izlazećeg sunca su, vjerujem, sam Isus i oni koji su mu odani. Na to nailazimo u Otkrivenju 17 stihu 14. Kada spominjemo finalnu Bitku Armagedon kaže se:

"Ovi će se pobiti s jagnjetom, i jagnje će ih pobijediti, jer je gospodar nad gospodarima i car nad carevima; i koji su s njim, jesu pozvani i izbrani i vjerni."

Ko se bori protiv svjetskih sila? Jagnje i oni koji su sa njim. A ko je s njim? Njegovi pozvanici, izabranici, vjernici. Kraljevi s istoka je zapravo vjerni božiji narod Isusa Hrista. Samo malo, kako možete zvati božji narod carevima?

PogledajtedubljeuKnjiguotkrivenja. Iditenazadnaprvopoglavlje 1:6: "I učini nas careve i sveštenike Bogu i ocu svojemu;"

Ovdje vidite da oni koji slijede Isusa su carevi sa njim. Primjetili ste da Isusa zovemo Gospodom nad gospodima, Car nad carevima. On nije samo car, On je vladar. A ko su carevi niži od njega? Njegov vjerni narod. Carevii s istoka u Armagedonu su ukazanje na vjerne božiji narod i finalnu generaciju svetaca. Ono što je ranije u knjizi zvano – ostatak.

Vi se pitate o čemu se ovdje radi. Tvrdite da je Bitka Armagedon bila duhovna borba? Mislio sam da ova bitka govori o tenkovima, Bliskom Istoku, avionima, bombama, teroristima i tim stvarima. Možda čak i nuklearnom ratu. Je li to Bitka Armagedon? Pogledajte Otkrivenje 16, stih 14, vodi ka Armagedonu. Kaže:

"Jer su ovo duhovi đavolski koji čine čudesa, i izlaze k carevima svega vasionoga svijeta da ih skupe na boj za onaj veliki dan Boga svedržitelja."

Ovdje se spominje ta velika posljednja bitka. Pogledajte stih šesnaesti: "I sabra ih na mjesto, koje se Jevrejski zove Armagedon."

Evo ga, tu je ta riječ – Armagedon. Tu nailazimo i na bitku. Da li vam to liči na politiku? Liči li na vojsku? Meni sigurno da. Jezik koji je upotrebljen ovdje govori o posljednjoj vojnoj bitci. Ali, to su stihovi 14 i 16. Oni se baš idealno uklapaju. Ali autor umeće nešto usred toga. Umeće stih petnaesti. I vidite šta nam kaže:

"Evo idem kao lupež; blago onome koji je budan i koji čuva haljine svoje, da go ne hodi i da se ne vidi sramota njegova."

Kakve ovo veze ima sa bilo čim? Kako se to uklapa u vojnu bitku? Jednostavno, ova izjava iz petnaestog stiha odjekuje cijelim Novim zavjetom i govori o duhovnoj pripremi za drugi dolazak Isusa. Isus kaže da dolazi kao lopov i bolje budite na oprezu. Bolje čuvajte svoju odjeću, bolje nemojte biti pijani. Čak i u poruci pri kraju Sedme crkve govori o golotinji i sramoti. Vidite da usred Bitke Armagedon Knjiga Otkrivenja nudi preporuke za duhovnu pripremu za dolazak Isusa.

Knjiga Otkrivenja ne govori toliko o vojnim i političkim događajima nego kako će oni pogoditi ljude. Kako je evanđelje dovodeno do svog zaključka. Pa da vam pokažem kako Novi zavjet koristi vojnički jezik. No, prije nego što to uradimo da pogledamo ukratko šta smo upravo rekli.

U posljednjim danima svjetske istorije doći će do svjetski raširene konfederacije svetih. Ne vjerujem da će to biti ekumenski pokret kako neki vole da kažu da će se sve crkve ujediniti u jednu ogromnu instituciju. To je pokušavano puno puta u istoriji uz nastojanja da se ljude natjera da vjeruju u ono što ne vjeruju i slično. Mislim da će preostali biti vjernici, ljudi istih kvaliteta. Oni mogu dolaziti iz bilo koje skupine, pričati različitim jezicima, biti različiti ljudi, sa različitom religijskom pozadinom. Ali svi oni stupaju na zajedničko tlo vjerni Isusu Hristu, odani Njegovim zapovjedima, vjerni posljednjoj poruci. Kako se oni pojavljuju nazvani su raznim imenima, ostatak, 144.000, veliko mnoštvo, pozvani i izabrani, kao i "kraljevi istoka".

Na kraju će postojati svjetska konfederacija svetih. Ovo je ono što Knjiga otkrivenja predviđa. I ako razmatramo uloge ovih svetaca u posljednjoj bitci želim da vam ukažem na ono za šta mislim da je najjasnija izjava o Armagedonu o tome kako je vojni jezik upotrebljen u Novom zavjetu. Druga poslanica Korićanima, poglavlje 10, stihovi tri i četiri:

"Jer ako i živimo u tijelu, ne borimo se po tijelu. Jer oružje našega vojevanja nije tjelesno, nego silno od Boga na raskopavanje gradova."

Ovdje vidimo mnoštvo vojničkog rječnika, jer se priča o ratu, oružju, svjetsko oružje govori o rušenju utvrda. O čemu se ovdje radi? Kakva vrsta bitke je opisana u Novom zavjetu? Da pogledamo peti stih:

"... da kvarimo pomisli I svaku visinu koja se podiže na poznanje Božije, i robimo svaki razum za pokornost Hristu."

Kakva vrsta bitke se spominje u Novom zavjetu? Kakva bitka je Armagedon? To je zapravo bitka za um. Ono što je važno na kraj svega i krajnjeg objavljivanja evanđelja je Božiji posljednji pokušaj da svi na svijetu prime evanđelje i prihvate Isusa, da se povežu s njim. To je ono o čemu zapravo govori Bitka Armagedon. Jezik je vojnički, imena i koncept su iz Starog zavjeta, ali sadržaj bitke se slaže sa Novim zavjetom.

Izrael u Otkrivenju predstavlja vjernu crkvu. Kir predstavlja Hrista, Vavilon i Eufrat ne predstavljaju toliko političku i vojnu moć koliko predstavlja one koji se suprotstavljaju Hristu, i protivnici onih koji su mu vjerni na kraju vremena. Drugim riječima Armagedon nije toliko vojno – politički, već je borba za um. To je borba za mišljenje, za srca ljudi na ovom svijetu.

Tako na kraju vremena Knjiga otkrivenja ističe da će biti tri velike svjetski raširene konfederacije. Ove tri konfederacije su sveti, sekularne političke moći i religiozne snage. Ponavljam da imamo Vavilon koji se nalazi na rijeci Eufrat. Vavilon predstavlja posljednje kopije prave religije. Da, tada će postojati religije koje nisu vjerne Bogu. To će biti vjere moći, popularne religije, ali će postojati vjerni božiji narod koji je ovdje nazivan ostatak, 144.000, veliko mnoštvo, carevi sa istoka, i slično. Najvjerniji božiji narod će možda biti u manjini, ali će biti poznati po svojoj vjeri i vjerovanju u Boga. Ne po nekoj povezanosti sa nekakvim vjerama koje će možda biti moćne ili popularne.

Postojat će i treća posebna konfederacija na kraju, konfederacija političkih moći, koja je simbolizirana rijekom Eufratom, kraljevima svijeta, mnogim vodama, stanovnicima zemlje, zvjerima, deset rogova, gradovima nacija, sedam planina, sedam kraljeva. Postoje brojni simboli za političku moć u Otkrivenju. Bit će to svjetski raširena konfederacija vojnih, ekonomskih, političkih moći.

Postojat će i svjetska konfederacija vjera. To se može doživjeti kao riješenje za svjetske probleme, ali Otkrivenje nam kaže da je to jednostavno drugi Vavilon. To je jednostavno uništavanje Božije namjere za ovaj svijet. Posljednjih dana svjetske istorije postojat će tri istaknute konfederacije. Pogledajte kako se cijela stvar otprilike završava, 17:14:

"Ovi (Deset rogova uimeZvijeri i Bludnice) će se pobiti s jagnjetom, i jagnje će ih pobijediti, jer je gospodar nad gospodarima i car nad carevima; i koji su s njim, jesu pozvani i izbrani i vjerni."

Ovdje vidite da su politički moćnici svijeta u službi vjere i pokušavaju da unište verni božji narod, ali gube. I kada shvate da su izgubili, pogledajte šta se dešava u stihu šesnaestom:

"I deset rogova, što si vidio na zvijeri, oni će omrznuti na kurvu."

Drugim riječima Otkrivenje predviđa da će se na kraju vremena svjetski ujedinjene nacije ili kako god ih nazvali, okrenuti protiv svojih religioznih vođa:

"i opustošiće je i ogoluzniti, i meso njezino poješće i sažeći će je ognjem."

Otkrivenje predviđa da će na kraju svega sile koje su se protivile Bogu završiti tako što će se boriti jedni protiv drugih i neće uspjeti u svojoj namjeri. Jer je Bog tu, on pokreće stvari i postavlja ih na pravo mjesto, 17 stih:

"Jer je Bog dao u srca njihova da učine volju njegovu, i da učine volju jednu, i da dadu carstvo svoje zvijeri, dok se svrše riječi Božije."

Ovo je zanimljivo. Posljednje događaje u svijetu Bog nadgleda. Ništa nije van Božije kontrole. Ništa ni najmanje nije dopušteno što bi uništilo Njegovu svrhu ili bilo loše za božji narod. Možemo biti spokojni, čak i kada se čini da su stvari izmakle kontroli, da Bog nije izgubio kontrolu nad tim stvarima.

Pa da ukratko sumiramo slijed zadnjih događaja u Knjizi otkrivenja. Ovo je u kratkim crtama opis Bitke Armagedon koju smo već ukratko opisivali. Prije svega, evanđelje treba da ode u ceo svijet kako bi svi u svijetu imali šansu da mu odgovore. Ali onda će, prema Knjizi otkrivenja, doći do lažnog evanđelja šta je prestavljeno kao prevara nesvetog trojstva, kroz tri žabe koje idu ka vladarima svijeta, i slično.

Takođe će se pojaviti svijetski raširene političke zajednice. Ovdje imate tri velike konfederacije. U kakvom će se slijedu one pojavljivati? Da li će se prvo javiti svjetski raširene političke zajednice ili prvo propovedanje evanđelja ili njena lažna kopija prvo. To u potpunosti nije jasno. Ali ono što je sigurno je da se tri navedena manje više pojavljuju zajedno i rezultat je – tri velike svecke konfederacije. Tada će se u svijetu doći do jedne posljednje odluke. Posljednje šanse da se odluči o tome da li slijediti Isusa ili se oduprijeti njegovoj vladavini na ovoj Zemlji. U to vrijeme, u kontekstu posljednje objave evanđelja, vjerske i političke vođe svijeta će se ujediniti u jednu zajednicu. Možda će se po prvi put u istoriji svi politički i vjerski moćnici ujediniti iz jednog jedinog razloga. A koji je to razlog? Da unište ono što je načinio Bog, njegovo istinsko djelo na ovoj Zemlji. Sveci će tada, ostatak, 144.000 biti izdvojeni da bi bili uništeni.

U manjem obliku slično se dešavalo mnogo puta ranije, u Srednjem vijeku kada su se dešavali strašni progoni vjernog Božjeg naroda. U posljednje vrijemu su sljedbenici Boga strašno patili u mnogim krajevima, komunističkim zemljama i sličnim mjestima. Na kraju svega doći će do posljednjeg pokušaja uništenja vjernih Bogu. Ipak, milost će prestati i više neće biti takve mogućnosti. Biće napad na svete ali obećanje je da će se taj napad zaustaviti. Isus će intervenirati. Posljednji sukob, Bitku Armagedon, će dobiti Hrist i Bog. Nacije i njihov bijes, jer su prevareni od strane svjetskih religijskih moćnika, će se okrenuti protiv njih samih i uništiti ih. Prilikom drugog dolaska Hrist će uništiti političke moćnike koje su htjele da unište božiji narod. Kao krajnji rezultat svega Hrist će okupiti svete da budu uz njega u vječnosti.

Ovo je bilo ukratko, a mnogo više ćete saznati ako nastavite da proučavate ove posljednje događaje. Ali ovo ovde je ukratko o Bitci Armagedona.

Milenijum (Otkrivenje 20)

Sada da pređemo na slijedeći dio Otkrivenja u kojem ćemo se približiti kraju knjige to je Milenijum, poglavlje dvadeseto. Ovo je jedan od najkontroverznijih dijelova Knjige otkrivenja.

Samo da vam kratko ukažem na stvari koje sam primjetio i koje će nam olakšati da shvatimo ovaj teški tekst. Ono što se dešavu su brojni različiti likovi koji se pojavljuju u priči – Aždaha u poglavlju 12, Zvijer iz mora u poglavlju 13, lažni prorok u poglavlju 13, kao i Vavilon koji se spominje po prvi put u poglavlju 14. Svaki od tih likova se pojavljuju u poglavljima 12 do 14. Zanimljivo je da napuštaju priču u obrnutom redosljedu. Prvo je Vavilon uništen, a onda lažni prorok, pa Zvijer i onda Aždaha. Vidite kako oni odlaze obrnutim redosljedom. Vavilon se pojavljuje u 14 a ispada u 18, lažni prorok se pojavljuje u 13 a ispada u 19, i tako dalje. Čini se da ovi glavni likovi povezuju cijelu priču zajedno od poglavlja 12 do 20. To znači da poglavlje 20 nije početak nego kraj priče. Milenijum nije nešto što je paralelno sa hrišćanskom erom, kako su neki smatrali, već je pri samom kraju. Javlja se nakon pada Vavilona, nakon pada Zvijeri i lažnog Proroka. U vrijeme kada je Aždaha konačno pobjeđena. Kada se dešava Milenium? Pogledajte četvrti stih:

"I vidjeh prijestole, i sjeđahu na njima, i dade im se sud, i duše isječenijeh za svjedočanstvo Isusovo i za riječ Božiju, koji se ne pokloniše zvijeri ni ikoni njezinoj, i ne primiše žiga na čelima svojima i na ruci svojoj;"

Ovo je početak Milenijuma. Neki ljudi smatraju da je početak Milenijuma vrijeme Isusa i njegovih učenika. Ali pogledajte, ovdje stoji da ovi likovi u priči nisu obožavali Zvijer i njenu ikonu, niti su primili žig na svoje čelo ni na svoje ruke. Drugim riječima, događaji koji su povezani sa krajem ere hrišćanstva u vrijeme ponovnog Isusovog dolaska su već stvar prošlosti. Drugim riječima, početak Milenijuma se dešava nakon drugog dolaska Isusa. Ovdje jezik fizički a nije duhovni, kao sto su neki sugerisali da je uskrsnuće na početku Milenijuma duhovno, i predstavlja ljude koji primaju veru. To nije jezik kakav imamo ovdje, gdje stoji u 4. stihu:

"I vidjeh... duše isječenijeh"

Gdje u Bibliji govore o duševnom pogubljenju? To je potpuno fizičko djelo. Oni oživješe. Ovo je prvo uskrsnuće. Svi se ovi termini u Bibliji ne odnose na duhovno uskrsnuće, niti duhovnu smrt, nego fizičku smrt i uskrsnuće. To se dešava za vrijeme drugog Isusovog dolaska kada su njegovi vjerni sljedbenici vaskrsnuti iz smrti, oni koji su bili vjerni u kontekstu Zvjeri, njene ikone i žiga. Oni se pojavljuju i oni vladaju sa Hristom hiljadu godina.

Milenijum iz Otkrivenja nije jedini tekst koji govori o Milenijumu, već i prva Korićanima 15 i Izaija 24 su oba teksta, koja kad bi ih detaljnije proučavali govore da postoji nešto nakon drugog dolaska. Biblija ne završava drugim dolaskom već ide dalje i tu je još jedan period nakon drugog Isusovog dolaska koji okončava stvari. Taj period u Otkrivenju je Milenijum, 1.000 godina. Za vrijeme tog perioda, Božji pravedni narod je na nebu. To vidimo iz Jovana 14, stihovima od jedan do tri, gdje Isus kaže:

"Da se ne plaši srce vaše, vjerujte Boga, i mene vjerujte.Mnogi su stanovi u kući oca mojega. A da nije tako, kazao bih vam: idem da vam pripravim mjesto.I kad otidem i pripravim vam mjesto, opet ću doći, i uzeću vas k sebi da i vi budete gdje sam ja."

Vidite šta nam to govori? Isus priprema nebesko mjesto svom narodu. Kada dođe, ne dolazi da bi s njima bio na zemlji, nego On dolazi da ih povede sa sobom nazad na Nebo gdje je pripremio mjesto za njih.

Kako je na neki način sugerisano ovo je podsjetnik na stara jevrejska vjenčanja. U starim jevrejskim vjenčanjima imali smo ujedinjenje dva doma. Imali ste dom mladoženje, kuću njegova oca, i dom mlade. Ako poredimo Isusov otac je na nebu i njegova mlada na zemlji. Prema starim jevrejskim vjenčanjima mladoženja u vrijeme zaruka napušta kuću svoga oca i dolazi u kuću mlade. Tu dolazi do zaruka. Ali onda mladoženja napušta kuću mlade, ona ostaje tamo i priprema se za vjenčanje. Mladoženja se vraća nazad u kuću svog oca i priprema mjesto u kojem će zajedno živjeti. Vidite da on priprema mjesto, a ona sebe. Onda za vrijeme vjenčanja mladoženja iz očeve kuće ponovo ide u kuću mlade, uzima je i dovodi sa sobom da bi bila s njim. U toj posljednja fazi mlada ide u dom u kojem će živjeti zajedno. Ovo se nalazi u pozadini Jovana 14. Kada Isus dolazi nije došao da ostane sa svojim narodom, nego da ga odvede tamo gdje je i On, u kuću svog oca. Pravednici su na Nebu za vrijeme tih hiljadu godina, a šta se dešava ovdje na zemlji? Otkrivenje 20 to opisuje ovako:

"I vidjeh anđela gdje silazi s neba, koji imaše ključ od bezdana i verige velike u ruci svojoj.I uhvati aždahu, staru zmiju, koja je đavo i sotona, i sveza je na hiljadu godina"

Znači Sotona je "okovan" u to vrijeme:

"I u bezdan baci je, i zatvori je, i zapečati nad njom, da više ne prelašćuje naroda, dok se ne navrši hiljada godina; i potom valja da bude odriješena na malo vremena."

Znači Sotona je spriječen da dalje vara. Postoje dva načina za to. Može da bude držan dalje od ljudi na zemlji ili oni mogu da budu odvedeni od njega na nebo, što nam je upravo pokazano u Jovanu 14. Je li Sotona sam na ovom svijetu ili je nekako odvojen od ljudi na ovom svijetu? Primjetili ste da govori o Bezdanu. Ovo je nešto što se često spominje u Bibliji. Da se vratimo na 1. Mojsijeva 1: 2. Govori o zemlji koja je bez oblika, pusta i prazna, i bila je tama nad bezdanom.

Bezdan je zapravo opis svijeta kakav je bio prije nego što je Bog išta stvorio. Bio je to nered, nešto poput smetlišta. Ovakav se jezik opet pojavljuje, jezik Postanka jedan i Jeremije 4:23-27:

"Pogledah na zemlju, a gle bez obličja je i pusta; i na nebo, a svjetlosti njegove nema.Pogledah na gore, a gle, tresu se i svi humovi drmaju se.Pogledah, a gle, nema čovjeka, i sve ptice nebeske odletjele.Pogledah, a gle, Karmil je pustinja i svi gradovi njegovi oboreni od Gospoda, od žestokoga gnjeva njegova.Jer ovako govori Gospod: sva će zemlja opustjeti; ali neću sasvijem zatrti."

Drugim riječima Zemlja je u ovim posljednjim trenucima, u tih hiljade godina, prazna, napuštena i razrušena. Ljudi su je napustili, zlobni su uništeni, pravedni su na nebu, Sotona je vezan za ovu zemlju. Više ne može nikoga varati, potpuno je sam i vreme je da razmišlja.

Dakle predmilenijumski pogled, da Isus dolazi pre milenijuma, je pogled za koji smatram da je korektno poimanje Otkrivenja, i što zapravo opisuje tu sliku kraja. Većina toga čime se bavi Knjiga otkrivenja je period raspeća Isusa Hrista pa sve do njegovog ponovnog dolaska. Ali u poglavlju 20 pažnja se usmjerava još dalje od drugog Isusovog dolaska ka periodu od hiljade godina kada je zemlja napuštena i kada Sotona više ne može da vara, a kada su pravedni na nebu.

Na kraju tog perioda novi Jerusalem se spušta sa neba. Dolazi do još jednog, posljednjeg sukoba između Boga i grešnika, te su onda grešnici i Sotona zauvijek uništeni a zemlja i svemir potpuno čisti. Pitamo se zašto, zašto bi Bog išao kroz sve te probleme?

Čini mi se ukratko, da je suđenje u Bibliji opisano u pet faza. Postoji sud na krstu kakoji vidimo u Otkrivenju 12, sud u propovjedanju evanđelja kada se pojavljuje bijeli konj, ljudima se sudi dok prihvataju ili odbacuju evanđelje. Postoji sud upravo prije drugog Isusovog dolaska, "čas njegovog suda je došao" u posljednjoj objavi evanđelja. Ali se onda pojavljuje četvrta faza suda za vrijeme Milenijuma. Tada Bog daje šansu svom narodu da sude, drugim riječima da preispitaju svoje iskustvo, da ispitaju ono što je Bog učinio. Na neki način da uvide sve ono kroz šta su prošli. To je vrijeme kada ljudi počinju da sve više i više shvataju šta je Bog učinio za njih. I na kraju, peta faza suda je Jezero ognjeno. Posljednje uništavanje grijeha. I Bog to nije učinio odmah. Ovdje je prekrasna priča iz Otkrivenja. Bog nije trajno uništio grešne pre nego je došlo do čitavog niza faza suda. Tako da bi svaki dio univerzuma, kao i svaka osoba koja je ikada živjela bila u mogućnosti da vidi i svjedoči da je Bog ispravno postupio, da je On pravedno sudio.

Na krstu, kao i prilikom objave evanđelja, Bog stvara situaciju za svoje pravedno djelovanje protiv grijeha. Ali onda sa drugim dolaskom Isusa i za vrijeme Milenijuma Bog potvrđuje taj slučaj. On to dokazuje univerzumu, zatim onima koji su spašeni, koji su na nebu sa njim hiljade godina. Onda na kraju tog perioda od hiljadu godina On dokazuje svoju pravednost čak i onima koji su mu se suprotstavili prije njihovog uništenja. Zašto prolaziti kroz sve te neprilike i pet velikih faza suda? Zato da bi svako jasno uvidio božiju pravednost. Otkrivenje 15, stihovi tri i četiri:

"... velika su i divna djela tvoja, Gospode Bože svedržitelju, pravedni su i istiniti putovi tvoji, care svetijeh. Ko se neće pobojati tebe, Gospode, i proslaviti ime tvoje? Jer si ti jedan svet; jer će svi neznabošci doći i pokloniti se pred tobom; jer se tvoji sudovi javiše."

Ovo je vrhunac svega. Vrhunac predstavlja objava da je Bog pravedan, da je fer, da je istinit. On je učinio ono što je ispravno, njegova pravednost je pokazana svima.

Ezekiel 38: 16: "... u pošljednje vrijeme dovešću te na zemlju svoju da me poznadu narodi kad se posvetim u tebi pred njima, Gože!"

Drugim riječima božija djela će biti opravdana spasenjem njegovog naroda, izbavljenjem njegovog naroda i uništenjem zlih? Bog želi da svi budu potpuno ubijeđeni u to i da u potpunosti razumiju da je fer, pravičan i pravedan. Mnogi ljudi sumnjaju danas u to, ali Otkrivenje predviđa da će na kraju Bog sve to dovesti u red.

Zašto zapadati u tolike probleme? Tako da bi svi jasno mogli da vide pravednost Boga. Da bi na sva pitanja bilo odgovoreno prije kraja. Da bude jasno kako je svima bilo vjerno i pravedno suđeno, bez obzira jesu li služili Bogu ili ne. Božije će se odluke pokazati ispravnima na kraju, čak će i grešnici to prepoznati. Sve što božiji narod razumije danas prepoznat će i grešnici. Oni će to sve razumjeti, ali će istovremeno to odbacivati. Još uvijek će pokušavati da unište grad i da ga napadaju, kako vidimo u Otkrivenju 20.

Bog ostavlja dovoljno vremena da sve ubijedi da je On pravedan. Svi moraju jasno prepoznati božiju pravednost. Čak i na kraju će postojati dvije strane. Biće Lav i biće onaj drugi, zlobni koji predstavlja mračnu stranu. U naše vrijeme nije baš uvijek jasno ko predstavlja pravu stranu. Ali u posljednjoj konačnoj slici suda, bit će jasno da je Isus Hrist podpuno pravedan, podpuno fer i podpuno pravičan. Svi oni koji su željeli da ga prime i odreknu se svojih zlih namera, da priđu Lavu, će vidjeti kako je lijep Njegov karakter i Njegov plan. Postojat će univerzalno odbacivanje grijeha, iskorištavanje, sukoba i svega onoga što je dovelo da uništenja ovog planeta. Na samom kraju doći će do jednog prekrasnog zaključka, Novog neba i Nove zemlje.

Kakvo će biti nebo? Da li će zaista biti vrijedno, ili kako sam ranije govorio, da li će jedan naučnik željeti da živi na nebu ? Da li će holivudski glumac, neki seljak, poslovni čovjek, stanovnik grada ili sela uistinu željeti da bude na nebu? Šta biste dali za vječnost? Ponekad želim da podjelim s vama neke stvari koje Biblija opisuje a vezane su za vječnost. Kada smo sa Bogom u vječnosti bit će nam dostupne brojne prekrasne stvari. Opisujem ih u osnovi na tri načina, koje sam pronašao u Otkrivenju. Božiji narod u vječnosti će biti carevi. Oni će biti sveštenici ali će isto biti i naučnici. Drugim riječima, Bog je izabrao njemu vjerni narod koji će u vječnosti vladati svijetom. Oni će biti dio božije vlasti. Oni će sjediti sa njim na njegovom prijestolu. U isto vrijeme mi ćemo biti vođe obožavanja, duhovna snaga univerzuma.

Drugim riječima u starom svijetu postojala su dve grupe visoko pozicioniranih ljudi. Viši status u političkom smislu je kralj, a u religijskom sveštenik. Kako se kaže – oni koji su patili zbog Hrista, oni koji su nosili krst, koji su prošli kroz teškoće, će tada biti na najvišem položaju tada. Oni će zaista dobiti ogromnu nagradu za to. Bog će nas upotrijebiti u pravom smislu kao kraljeve, sveštenike.

Što se tile onoga o naučnicima, možda ćete reći: „Nikad nisam volio školu". Škola zna da bude dosadna. Desilo mi se da budem dekan na medicinskoj skoli i to zna da bude dosadno. Škola može da liči na težak posao, ali učenje to nikada nije. Kada učimo našim vlastitim tempom, nešto što nas zanima, kada nas znatiželja privuče za nešto, učenje tada predstavlja najradosnije moguće iskustvo. Postoji toliko mnogo stvari na svijetu o kojima možemo učiti, na koje ćemo potrošiti vječnost da bi naučili i saznali. To će biti pravi užitak.

Približavamo se kraju. Knjiga otkrivenja je puna bitki, uzbudljivosti, horora, raznih iskorištavanja, puna terora, puna čudnih životinja. Kakva je u svemu tome zapravo duhovna pouka? Želio bih da vam na kraju preporučim osam i da ih samo ukratko podjelim sa vama.

Naišao sam na barem osam duhovnih pouka koje bi trebalo ponijeti sa sobom. Ovo je neka vrsta „uzimanja sa sobom" iz sva četiri dijela Otkrivenja koje ste gledali. Prije svega sve je o krstu. Ako čitate Knjigu otkrivenja kao da primarno govori o politici, bitkama, ratovima i svim drugim stvarima, znači da je ne čitate ispravno. Ne vidite dublje značenje simbola. Na kraju je to otkrivenje Isusa Hrista, žrtvovanju jagnjeta, onom koji je prolio svoju krv da bi mi mogli živjeti. To je osnova za pravi život. Jer ljudi traže smisao i pravi život na mnoge načine koji ih ne mogu zadovoljiti. Pokušavamo da ga nađemo u stvarima, u pokušajima da postignemo više, čak i u našim odnosima jednih sa drugima. Ali na kraju vrijednost dolazi od onog koji je na krstu i koji kaže – "Meni si toliko značio da sam za tebe umro". Kada onaj koji mnogo znači za cijeli univerzum umre zbog tebe to predstavlja ogromnu vrijednost. Nije bitno što neko drugi misli. Krst je osnova života, to je temelj za radost, za smisao i to je osnovno učenje Knjige otkrivenja.

Druga korist dubljeg proučavanja Knjige otkrivenja je uloga poslušnosti. Dok evanđelje predstavlja sve za nas prirodna reakcija ka njemu je poslušnost prema Isusu Hristu u svemu šta od nas traži. Da ispunjavamo sve njegove zapovjedi, uzvraćamo mu sa zahvalnošću zbog svega što je On za nas učinio. Knjiiga otkrivenja sa pravom ističe, uz evanđelje i poslušnost.

Treće predstavlja odgovoran život u realnosti suda koji dolazi. Otkrivenje objavljuje trenutak božijeg suda. Kaže da ćemo na kraju biti carevi i sveštenici. To znači da će naše uloge u vječnosti biti važne. Možda bi trebalo da počnemo sa vježbanjem već sada. Razvijanje vaših tehnika u vodstvu, razvijanje duhovnog smisla, kvaliteta kojima ćete obožavati Boga jer ćete u vječnosti biti vođe u upravljanju univerzuma i bitće te vođe obožavanja. Pripremamo naš put već sada u nadi da će jednog dana Bog moći da nas smatra odgovornima. Dobro je znati baš kao što je Josif znao – Bog, On me vidi i sve ono što činim.

Četvrto, Kniga otkrivenja skida masku zla. Lako je misliti u svijetu Holivuda da je grijeh privlačan i smatrati da je veoma ugodan. Ali u realnosti grijeh uništava i crpi život iz nas. Na kraju će nas uništi. Knjiga otkrivenja prikazuje grijeh onakav kakav jeste. On je ružan.

Broj pet predstavlja potrebu da se bude mudar. Velika prevara dolazi. Posljednjih dana bit će teško razaznati dobro od lošeg. Tada će nam isto biti potrebna mudrost koja je utemeljena u božijoj riječi. Samo kroz razumjevanju riječi, njenim poznavanjem, možemo biti sigurni na kraju vremena.

Sedma lekcija koju sam naučio iz Knjige je da će Bog imati svoj narod na kraju. Možda to neće biti popularni ljudi, možda neće izgledati da posjeduju sve, ali će na kraju Bog imati svoj narod uz sebe. Taj ostatak će mu biti vjerni i povezani skupa u jedno gdje će svi ljudi iz cijelog svijeta naći srodni duh u svojoj službi svom istinskom Bogu.

Na kraju, ona posljednja poruka – Bog pobjeđuje. U životu mi se često čini kao da se sve raspada, posebno kada se brinem o budućnosti. Ne znam šta će se desiti, hoćemo li imati dovoljno novca, da li ćemo preživjeti, ne znam mnogo stvari. Ali nam Knjiga otkrivenja kao proročanstvo govori da, gdje god da idemo i šta god da doživimo u ovom životu, posljednja poruka je - Bog pobjeđuje. Bez obzira kako nam se činilo da su stvari izmakle kontroli, Bog će ih dovesti u red na kraju. Ne mogu da zamislim bolje mjesto za svršetak serijala o Otkrivenju od ovoga. Bog vas blagoslovio i molit ću se da vas vidim u njegovom carstvu jednoga dana.

< 3. Poglavlje Sadržaj