“Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.” (Post 1,27) “Gospod, Bog, reče: ‘Nije dobro da je čovjek sam. Načinit ću mu pomoćnika njemu slična.’” (Post 2,18 — Bakotić)

Bog je stvorio ljudsko biće u dva spola: muško i žensko. Stvorio je, dakle, spolnost. To je Božji dar. Čovjek je jedno biće, ali se tjelesno razlikuje prema spolu i psihi.

Na sâm spomen riječi spol i spolnost naše razmišljanje polazi jednosmjerno, što je pogrešno. Sav naš život nosi pečat našeg spola — naš glas, stav, emotivni izraz, naša psihičnost. Čak se i način kako se molimo Bogu razlikuje prema tome jesmo li muško ili žensko.

Morfologija je znanost koja proučava oblike i građu živih bića. Oblici tijela muškarca i žene su različiti, ali i istovjetni.

Muško. Muškarac je prosječno viši od žene, a njegova težina je veća 20 posto od njezine. Kosti su mu deblje, a širina pleća izrazitija. Tjelesno je jači, mišići su mu čvršći. Crte lica su mu muževne, a glas mu postaje dublji nakon puberteta.

Žensko. Oblici ženskog tijela su obliji, koža nježnija, a crte lica blage. Glas joj je viši.

Psihičke i duhovne različitosti

Anatomske i fiziološke razlike utječu na psihološki i duhovni život. Intelekt, duh i emotivni život više ili manje su obilježeni muškim ili ženskim karakterom.

Kharakter na grčkom znači urezani znak, koji označuje stvar ili osobu, osobni znak koji otkriva muškarčev ili ženin stil života, njihove osjećaje, reakcije. Karakter je sama osoba, a ne neka druga, ono što jesmo kad smo sami i nitko nas ne promatra.

Muškarac je agresivniji, poduzetniji, okrenut vanjskom svijetu, aktivan, ima duh inicijative.

Žena je pasivnija, suzdržana, više pozornosti pridaje sebi nego vanjskom svijetu, reagira emotivno.

U prvim redovima Svetog pisma nema nikakve aluzije o tome da je žena bila inferiorna, osoba na nižem položaju. Bog je stvorio muškarca i ženu “na sliku Božju” i povjerio im zajedničke dužnosti.

Stvoreni smo jednaki, ali i s razlikama koje se upotpunjuju. Muškarac i žena se međusobno upotpunjuju i pomažu, iako su im povjerene zadaće i dužnosti različite. Potrebni su jedno drugom i jedino u međusobnoj povezanosti nalaze svrhu svojeg postojanja.

“Nije dobro da je čovjek sam”, kaže Bog. Najbolji lijek protiv samoće i u zlim danima jest vjernost jedno drugom, ustrajna briga prema drugom kako u dobrim, tako i u zlim danima života. Onaj tko ne vodi računa o potrebama svojeg bračnog druga (bez obzira jesu li te potrebe intelektualne, osjećajne ili tjelesne), još dublje pada u samoću.

Ako muž ne mari za određene razlike u tjelesnim funkcijama i zadaćama žene, dolazi do problema i nerazumijevanja.

Bog nam je pridodao različitosti da bismo se mogli upotpunjavati i međusobno pomagati. Jedan muž se uzrujava: “Nemoguće mi je raspravljati sa ženom. Ona je tako osjetljiva i spremna zaplakati!” Šteta! Nije svjestan da mu Bog nije dao za ženu nekog drugara u satniji, već osobu koja izjednačava različitosti i zaobljuje neravnine.

Prijašnje su teme o braku i bračnim odnosima bile tabu--teme. Nitko nije htio govoriti o njima. Danas moramo biti jasni i otvoreni prema stvarnosti života, moramo se suočiti s njima i znati odgovoriti na pitanja koja su vezana ne samo za ovaj, već i za vječni život.

Kad kaže da će “čovjeku načiniti pomoćnika njemu slična” (Post 2,18 — Bakotić), Bog ne misli na ovisnost žene o muškarcu, na pasivni stav podčinjavanja, bezuvjetnu posluš-nost naredbama. Hebrejska riječ za “pomoćnika ili pomoć” podrazumijeva potporu, pomoć koja se upućuje prijatelju ili savezniku. Tome odgovara i redak iz Psalama 46,1: “Bog nam je zaklon i utvrda, pomoćnik spreman u nevolji.”

Ta usporedba s Bogom koji je naš “pomoćnik” treba biti dostatna da sasvim promijeni ulogu žene u braku i obitelji.

Još treba spomenuti da je Bog povjerio muškarcu i ženi različite dužnosti koje su povezane s njihovim različitostima, različitom naravi, ali ne i bilo kakvu superiornost jednog nad drugim.

“Tko će naći vrsnu ženu? Jer vrijedi više nego biserje. Uzda se u nju srce muža njezina, i blaga neće nedostajati. Ona mu čini dobro, a ne zlo, u sve dane vijeka svoga. Ona pribavlja vunu i lan, i dragovoljno radi rukama svojim. Ona je kao lađa trgovačka: iz daleka donosi kruh svoj. Ustaje dok je još noć, daje hranu ukućanima svojim i određuje posao sluškinjama svojim.

Opazi li njivu, kupi je; plodom ruku svojih sadi vino-grad. Opasuje snagom bedra svoja, i krijepi mišice svoje. Vidi kako joj posao napreduje: ne gasi joj se noću svjetiljka. Rukama svojim maša se preslice, i prstima drži vreteno. Ruku svoju otvara siromahu, i pruža ruke potrebitima. Ne boji se snijega za svoje ukućane, jer sva čeljad ima po dvoje haljine. Pokrivače sama sebi šije, lanom i purpurom odijeva se. Muž joj je slavan na Vratima, gdje sjedi sa starješina-ma zemaljskim. Platno tka i prodaje ga, i pojase daje trgovcu. Odjevena je snagom i dostojanstvom, i smije se vremenu koje dolazi. Usta svoja otvara mudro i na jeziku joj je nauk pobožan. Pazi na vladanje ukućana svojih, i kruha besposlice ne jede.

Sinovi njezini podižu se i zovu je blagoslovljenom; muž njezin također je hvali: ‘Mnoge su žene bile vrsne, ali ti ih nadmašuješ sve.’ Ljupkost je prijevarna i ljepota isprazna; žena koja se boji Gospodina, ona zaslužuje pohvalu. Podajte joj plod ruku njezinih, i neka je hvale na Vratima djela njezina!” (Izr 31,10-31)

Opće različitosti

U sigurnosti. Muž nalazi sigurnost u svojem poslu, a žena u obitelji, domu.

U ljubavi. Svakom je potrebna ljubav, ali različitost izme-đu muža i žene počiva u izražavanju ljubavi.

Većina muževa misli da je dovoljno jednom mjesečno reći ženi: “Volim te!” A žena bi htjela čuti te riječi svakog dana. Ona to želi čuti i osjetiti.

Na povratku s groblja pastor se približio umirovljenom brodskom kapetanu čiju su ženu upravo pokopali, da mu još jednom izrazi sućut. Kapetan je tužno hodao i klimao glavom dok mu je pastor govorio kako je njegova supruga bila dobra, plemenita, darežljiva, kako je svima žao što je prerano umrla.

Kapetan mu je odgovorio:

— Da, bila je dobra žena, dobra supruga. Bila je blaga, strpljiva, znala je podnositi samoću dok sam ja putovao po svijetu, a uvijek me je spremno dočekivala. I da znate, gospodine pastore, veoma sam je ljubio. Čak sam joj to jednom i rekao!

Sad je tek pastoru bilo jasno zašto je kapetanova žena prerano umrla.

U izražavanju osjećaja. Suze u životu žene imaju zdravu ulogu. Smanjuju napetost i bistre gorčinu u srcu. Upravo zato su žene uglavnom zdravije od muževa. Muževi sputavaju svoje osjećaje, žene ih izražavaju, a neke to osobito znaju.

U zajedništvu. Žena voli kad zna da njezin muž želi biti samo s njom. Kad je muž pozove i kaže: “Hodi, idemo šetati samo nas dvoje”, te riječi su joj najljepša glazba. Ona želi sudjelovati u njegovom radu i razmišljanju. Muž pak više voli čitati novine ili se baviti nekim hobijem. Jednostavno, on ne shvaća uvijek draž zajedništva.

U povjerljivosti. Povjerljivost je duboki izraz bliskosti. Tu pripadaju zajedničke tajne, sasvim privatne šale bez straha ili predbacivanja. Ona je sretna kad zna da joj je muž njezin prijatelj i povjeritelj.

U stavovima. Muškarac gaji samosvijest, slobodu. Žena je bliža tajni života i životu. On je sklon potvrđivanju samog sebe, a kritički raspoložen prema religiji. Ona gaji prirodniji stav prema Bogu i zajednici s Bogom. On mjeri sve po razumu, krut je i okorio. Ona pak ima vlastiti temelj za otvorenost, osjećaje, dar za prilagodbu.

U sposobnosti shvaćanja i stvaralaštvu. Muškarac gleda na opće, univerzalne pojave. Sklon je stvarima. Pita za smisao i svrhu, prosuđuje po izgledu i uzrocima.

Žena pak gleda na ono što je stvarno, ali i kako što izgleda, na pojedinosti. Osjeća šestim osjetilom i vidi ono pravo, ali je subjektivnija u prosudbi. Pita za djelovanje, kako što djeluje na nju, donosi odluke po dobrom ili lošem dojmu, po simpatiji ili antipatiji.

Muškarac živi za ideju koju smatra pravilnom, zna biti fanatik i neumjeren.

Žena pak vjeruje promicatelju ideje, vjeruje mu kao osobi. Ona se povodi za osjećajima, ne pita za uzroke.

Muškarac gleda iznad onog što se vidi u danom trenutku, a žena stoji pod dojmom trenutka.

On kaže: Ili — ili. Pretjeruje, ima stav. Žena kaže: Dobro, dobro! Pomirljivija je, humanija, ima izražen osjećaj pravednosti jer je čovječna i razmišlja. Ona bolje vidi promjenjivost, relativitet.

Muškarac je stvaralac, među muškarcima ima više znanstvenika, umjetnika. Plodonosniji je u pjesništvu, glazbi, čak su i modni kreatori muškarci.

Žena pak pada pod utjecaj velikih. Rado prihvaća modu koju muškarci reklamiraju.

U volji. Muškarac je spreman umrijeti za neku stvar, a žena za nju živjeti. Brzo, u trenutku, on zauzima stav i stoga ga brzo i mijenja. Ona je u svojem stavu izdržljivija.

Muškarci imaju jače živce i znaju se svladati. Žene padaju pod utjecaj trenutka. U velikom se požaru onesvijesti jedan muškarac naspram deset žena.

U temperamentu. Postoje različitosti i u temperamentu, ali one nisu tako velike. Pod pojmom temperament obuhva-ćamo psihičke osobine muškarca i žene koje su ponajprije povezane s emocionalnim doživljajima. To je svojstven način ponašanja ili emocionalni izraz osobe.

Najpoznatiju k lasifikaciju temperamenta dao je grčki liječnik i mislilac Hipokrit (V. stoljeće prije Krista), a Galen

(II. stoljeće poslije Krista) je upotpunio. Po Hipokritu, postoje četiri tipa temperamenta:

a) Kolerik je osoba koju odlikuju jaki osjećaji, lako se odlučuje na akciju i često uzbuđuje. Lako se naljuti i iskazuje svoju ljutitost te zbog toga često dolazi u sukob s drugima.

Međutim, kolerik ima i dobre osobine: ne obeshrabruje se lako, savjestan je u nošenju odgovornosti, motivira druge, ne dopušta da ga vode prilike, stvaralac je i dobar rukovoditelj.

b) Sangvinik brzo reagira, ali osjećaji mu nisu jaki ni trajni. Takve osobe lako mijenjaju raspoloženje, imaju brze, ali kratkotrajne reakcije.

Pozitivne su im strane: uvijek vedri i raspoloženi (što se lako mijenja), prijateljski skloni drugima, brzo stvaraju prijateljstva, optimisti su, razgovaraju s toplinom, spremni na raspravu.

c) Flegmatik rijetko reagira, a i kad reagira, to čini sporo. Obično je mirna, staložena, slabo osjetljiva i slabo pokretljiva osoba, ravnodušna prema drugima. Nije srdačna, drži se oholo ili joj je sve svejedno.

S druge strane, f legmatik ima mnogo prijatelja, razvijen smisao za humor, dobar je slušatelj, pomirljiv u raspravama, stalan i vjeran.

d) Melankolik je osoba snažnih osjećaja koje sporo mijenja. Teško se odlučuje, slabo je povrediva. Kod nje prevladavaju osjećaji tuge i zabrinutosti, pesimist je.

Ipak, melankolik je spreman založiti se za prijatelja, vjeran je i odan, zauzima se za drugoga, zna se svladati. Kreativna je osoba.

Zaključak: postoje mnogi autori koji osobine temperamenta u cijelosti svode na nasljedne osobine. Iako u tome ima istine, tijekom života muškarca i žene osobine se mogu mijenjati, negativne ublažavati, a pozitivne jačati.