< 15. Poglavlje Sadržaj

 

DEO ŠESTI

EPILOG

Jovan 21. glava

 

GLAVA ŠESNAESTA

UČENICI DAJU SVOJE ŽIVOTE

Jovan, 21. glava

 

Dvadaeset prva glava Jovanovog Jevanđelja često se opisuje kao Epilog Četvrtog Jevanđelja, zato što materijal nastaje posle onoga što zvuči kao završne reči Jevanđelja, u 20, 30.31. Da li je ovaj materijal bio sastavni deo prvobitnog izdanja Jevanđelja, dodat od strane autora u drugom izdanju ili dodat iz autorovih memoara posle njegove smrti (među mnogim teorijama koje postoje!). Priča koja čini najveći deo glave je dragocen dodatak onome što znamo o Isusovoj službi i uticaju koji je ona imala na Njegove učenike.

Pošto ovo poglavlje deluje kao zaključak Jevanđelja po Jovanu, odlučio sam da ga podelim u dva dela. Prvi će se baviti pričama koje čine gro glave (stihovi 1-23). Drugi deo se ukratko dotiče 24. i 25. stiha, s namerom svođenja zaključka celoj knjizi.

 

l Ulaženje u Reč

Jovan, 21. glava

Tekst u 21. glavi pročitaj nekoliko puta, a onda odgovori na sledeća pitanja:

1. Navedi sva Isusova pojavljivanja posle vaskrsenja koja se pominju u Jovanovom Jevanđelju. Koliko prilika se pominje? S koliko ljudi se sreo Isus? U jednom ili dva pasusa napiši šta je, po tvom mišljenju, glavni cilj Isusovih pojavljivanja posle vaskrsenja, u Jovanovom Jevanđelju.

2. Uporedi 21. glavu Jovanovog Jevanđelja s 1. Mojsijevom 1. i 2. glavom. Kako je sve Isus prikazan kao Adam? Kakve implikacije sadrži ovo poređenje, u vezi s Isusovom službom? Da li ona ima neke implikacije za raspravu o Hristovoj ljudskoj prirodi?

3. Koja saznanja iz ove glave bi bila od posebnog interesovanja za drugu generaciju, čiji pripadnici nisu poznavali ni Isusa niti bilo koga ko je poznavao Isusa dok je živeo na Zemlji u fizičkom telu? Ispiši svoje odgovore, bilo u vidu spiska bilo u jednom ili dva pasusa.

4. Isus tri puta ispituje Petra. Na komadu hartije načini tri stupca. U prvom napiši tačne reči Isusova tri pitanja. U drugom stupcu napiši Petrove odgovore, a u trećem napiši Isusova uzvraćanja na Petrove odgovore. Obrati pažnju na sličnosti i razlike između te tri grupe pitanja i odgovora. Kakav značaj u tvojim mislima ima ovaj razgovor Isusov s Petrom? Zašto je Petar odmah postavio pitanje oko Jovana?

5. Tekst u Jovanu 21,20-23 je vrlo rano pominjanje pokušaja nekih hrišćana da odrede približan datum Drugog Hristovog dolaska. Napiši šta su, po tvom mišljenju, “braća“ pokušala da postignu širenjem tih glasina. Kakve bi, po tvom mišljenju, bile posledice da Jovan nije uložio napor i vreme da ućutka glasine?

 

l Istraživanje Reči

Struktura i pozadina teksta

Dvadeset prva glava govori o tome kako su se učenici sreli s Isusom u Galileji posle Njegovog vaskrsenja. Posle duge i bezuspešne noći u ribolovu, Isus im s obale daje uputstva za lov, što donosi veliki uspeh (stihovi 1-6). Kad su ulov odvukli na obalu, primećuju da je Isus za njih već pripremio doručak (stihovi 7-14). Posle doručka Isus i Petar odlaze u šetnju obalom (20. stih), da bi Isus uverio Petra da je vredan da nastavi kao Njegov učenik (stihovi 15-19) i objasnio odnos između Petra i autora Četvrtog Jevanđelja (stihovi 20-23).

Utisak koji se stiče, naročito u Jovanovom Jevanđelju je da su Isusova pojavljivanja posle vaskrsenja bila povremena i vrlo neočekivana. Marija, jedanaestorica, Toma i sada sedam učenika zatečeni su iznenadnošću Isusovog pojavljivanja pred njima. U onom realnom smislu, Isusova služba učenicima je bila završena u Gornjoj sobi (13. do 17. glave). Posle vaskrsenja im Isus govori veoma malo. Cilj Njegovih pojavljivanja posle vaskrsenja bio je verifikacija autentičnosti vaskrsenja.

 

Detaljno istraživanje teksta

Sedmorica Isusovih učenika, među kojima su bili Petar i Zevedejevi sinovi, odlučuju da pođu u ribolov na Tiverijadskom jezeru, koje je drugo ime za Galilejsko jezero (stihovi 1-3). Jedan od tih učenika je “učenik koga Isus ljubljaše“, koji je ujedno i autor Četvrtog Jevanđelja (stihovi 7, 20, 24). Međutim, iz izveštaja nije jasno da li je on jedan od Zevedejevih sinova, pošto su u grupi i dvojica drugih neimenovanih učenika (2. stih).

Učenici su celu noć na vodi (3. stih), ali ne hvataju ništa. Zašto su lovili noću? Dve su glavne vrste ribolova, lov mrežom i lov na mamce. U bistrim vodama na dnevnoj svetlosti obično se bira lov na mamce, kada ribu mami neki sjajan objekat, ili koji izgleda kao ukusna hrana, što ona zagrize i biva uhvaćena. Pošto se mrežom može uloviti mnogo ribe odjednom, tim metodom se nerado lovi u bistrim vodama na dnevnoj svetlosti, jer će riba videti približavanje mreže, pa će se skloniti. Najpogodnije vreme za ribolov mrežom je noć, u vreme kad se riba može iznenaditi.

Međutim, učenici naporno rade celu noć, bez ikakvog uspeha. Kad dođe jutro, ostaje im još jedna poslednja prilika. Ako bace mrežu u senku broda, može se dogoditi da iznenade neke ribe čije su se oči navikle na bleštavo svetlo jutra. Ali iznenada se na obali pojavljuje Isus, iako ga u tom trenutku učenici ne prepoznaju (4. stih). On im predlaže da bace mrežu na drugu stranu broda — koja je nesumnjivo bila sunčana strana (stihovi 5, 6)! Ko god je na obali, čini se da ne zna mnogo o ribolovu!

Ono što će učenici odmah zatim otkriti je da je Isus drugi Adam (Rimljanima 5,12-21; 1. Korinćanima 15,45-49). On je Adam onako kako je Adam trebalo da bude, u savršenom odnosu s Bogom i s punom vlašću nad Zemljom, uključujući i vlast nad “ribama morskim“ (vidi 1. Mojsijeva 1,26-28)! Ribe u moru toga jutra slušaju Isusovu zapovest i plivaju pravo u mrežu koju su učenici spustili.

Mnogi ljudi rado diskutuju o tome da li je Isus imao Adamovu prirodu pre ili posle čovekovog pada u greh. O toj temi je lako raspravljati, pošto su obe tvrdnje u skladu s Pismom, osim jedne tačke. U Rimljanima 8,3, na primer, Božji Sin je opisan kako dolazi u obličju grešnog čoveka, u stanju koje je bilo uzrokovano Adamovim padom u greh. S druge strane, u 21. glavi Jovanovog Jevanđelja Isus je prikazan kako demonstrira moći kakve su bile dostupne Adamu pre pada u greh. Kao i u mnogim drugim teološkim područjima, biblijska slika je samo malo složenija od onoga kako bi neki ljudi želeli da verujemo.

To je ljubljenom učeniku bilo potpuno dovoljno kao dokaz, da bi ponovo bio prvi da nešto uoči (21,7; 20,8). Ovom prilikom Petar ne okleva da postupi prema spoznaji drugog učenika. Nepromišljen kao i uvek, on odmah skače u vodu da bi brže došao do Isusa, dok ostali učenici dolaze brodom, tegleći ogroman ulov ribe (stihovi 7, 8).

Po dolasku na obalu oni otkrivaju da je Isus u međuvremenu sâm nešto ulovio i počeo da priprema doručak nad vatrom (9. stih). Tome dodaje neke od 153 velike ribe koje su učenici uhvatili po Njegovim uputstvima (stihovi 10, 11), a autor Jevanđelja primećuje da se uprkos ogromnom ulovu mreža nije pocepala (11. stih).

Posle toga dolazi prilično tih doručak, kada učenici jedu obrok koji im Isus daje (stihovi 12, 13). Zašto su učenici ćutali? Da možda nisu bili pomalo nesigurni da li je to stvarno Isus? Možda su bili zbunjeni odnosom tih Njegovih pojavljivanja posle vaskrsenja s oproštajnom propovedi koju je održao pre raspeća? U svakom slučaju, mučile  ih iste nepoznanice i nesigurnosti koje će predstavnici druge generacije osećati posle smrti ljubljenog učenika. Isusova fizička prisutnost nije donela učenicima nikakvu prednost. Jedino će Isusov odlazak i dolazak Duha doneti čvrsta uverenja, i ta realnost je bila ista i za prvu i za drugu generaciju hrišćana.

Zanimljivo je da je doručak opisan jezikom Večere Gospodnje i hranjenja pet hiljada ljudi; u 13. stihu su upotrebljene iste reči kao one u 6,11: “Isus … uze hleb, i dade im.“ Jezik ovog stiha podseća na izveštaje o Večeri Gospodnjoj u Mateju 26,26, Marku 14,22 i Luki 22,19 (vidi takođe 1. Korinćanima 11,23). Iako u Jovanovom Jevanđelju nema izveštaja o Gospodnjoj Večeri, ovaj događaj, u kombinaciji s narativom iz 6. glave, donosi jasan ukus obredne Večere.

Posle doručka, prema izveštaju iz 15. stiha, Isus ispituje Petra tri puta, želeći da vidi dubinu i iskrenost njegovog odnosa s Isusom, nesumnjivo namerno uzvraćajući na Petrova tri odricanja od Isusa, kako stoji 18,15-18.25-27. Isus tri puta pita, Petar odgovara, a Isus uzvraća na njegove odgovore (stihovi 15, 16, 17). Isus svakom prilikom pita: “Simone Jonin! ljubiš li me?“ U svakoj prilici Petar odgovara: “Ti znaš da te ljubim.“ I svakom prilikom Isus uzvraća rečima kao “Pasi ovce moje [brini se o mojim jaganjcima].“

Prilikom postavljanja prvog pitanja Isus dodaje jednu frazu: “Simone Jonin! ljubiš li me većma nego ovi?“ (15. stih). Da li ga Petar voli više nego drugi učenici? Isus je, nema sumnje, hteo na ovom mestu da natera Petra da govori, pošto je ranije bio brz da se pohvali kako je njegova odanost Isusu veća od odanosti drugih (Matej 26,33). Ali kad je Petar odbio da reaguje na taj deo pitanja (Jovan 21,15), Isus to prihvata kao priznanje i ne insistira ponovo na tome (stihovi 16, 17). Čini se da je, bar do stihova 20 do 23, Petar delimično shvatio ludost duhovnog upoređivanja. Ono što je bitno je dubina čovekovog odnosa s Isusom, a ne kako se ta dubina poredi s dubinom odnosa drugih.

Biblisti i propovednici su se, tokom vekova, mnogo bavili podatkom o postojanju dve različite grčke reči za “ljubav“, koje nalazimo u ovom tekstu i da u Isusovim uzvraćanjima na Petrove odgovore postoje neznatne razlike. Međutim, najnovija pažljiva istraživanja pokazuju da je Jovan imao običaj da koristi sinonime, bez namere na čitaoca navede da iz tih malih razlika u značenju korena izvluče bilo kakve značajne zaključke (Beasley-Murray, John, 394; Talbert, Reading John, 261). Dve grčke reči za “ljubav“ (agape  i phileo) su na drugim mestima u Četvrtom Jevanđelju nedvosmisleno upotrebljene kao sinonimi. Dozvoljena je upotreba bilo koje od te dve reči, bilo da je reč o Božjoj ljubavi prema čoveku (3,16; 16,27), Očevoj ljubavi prema Sinu (3,35; 5,20), Isusovoj ljubavi prema nama (11,5.3) ili našoj ljubavi prema Isusu (8,42; 16,27). Čini se da Jovan reči ne koristi s istom preciznošću kao mnogi njegovi tumači (Brown, 2:1102. 1103)!

Prema tome, ono što imamo u stihovima 15 do 17 u suštini je trostruko ponavljanje pitanja, odgovora i uzvraćanja na odgovor. To je neočekivano, pa bi možda izgledalo i kao grubost s Isusove strane. Efekat toga je kušanje Petra do dubina njegovog bića, po ceni velikog bola (17. stih); vidi Beasley-Murray, John, 405). U toj situaciji postepeno se tesala, odlamala Petrova samouverenost i njegove tvrdnje, sve dok mu nije preostalo ništa do sigurnosti da Isus poznaje njegovo srce i da će mu pravedno suditi.

“Bez muke nema … dobitka“, uobičajena je izreka među onima koji se trude da razviju maksimalne mogućnosti ljudskog tela. Bar u ovom životu, “bez muke nema … dobitka“, kao da je zakon i za duhovni rast. Oni koji su napredovali u duhovnom životu obično su oni koji su mnogo pretrpeli. To je možda glavni razlog što će u Božjem carstvu biti veoma malo bogatih. Ima nečega u bolu, gubitku, siromaštvu i emocionalnoj teskobi što ljude može da dovede na mesto na kojem su mogući veliki dobici u smislu duhovnog razvoja. A ponekad, kao u slučaju Petra, donosilac tog bola je sâm Isus koji, poput hirurga koji radi s ljubavlju, ranjava da bi mogao da leči. Isus se ne zadovoljava brzim i površnim odgovorima. Njemu je stalo da dođe do stvarnih osećanja i pobuda onih koje voli. Ali to je proces obično ima svoju cenu.

Prema tekstu, čini se da se trostruki dijalog odvija za doručkom, u prisustvu drugih učenika. Ali 20. stih navodi na zaključak da Isus i Petar šetaju obalom jezera. Elen Vajt kaže da su Isus i Petar ustali između 17. i 18. stiha i započeli razgovor nasamo, hodajući (The Desire of Ages, 815). Međutim, ona dodaje i to da priznanje treba da bude izgovoreno pred drugim učenicima, kako bi Petar, posle strašne izdaje u dvorištu prvosveštenika, mogao da povrati njihovo poverenje (18,15-18.25-27; White, The Desire of Ages, 811).

Posle priznanja, Isus uverava Petra da će on, sve do svoje smrti, biti jedan od Njegovih prihvaćenih i vernih sledbenika (stihovi 18, 19). “Hoćemo li ovde (zajedno s mnogim drugima) reći da je Petar ovde bio ponovo vraćen u službu? Ne baš, pošto on iz nje i nije stvarno bio udaljen. Ali imajući na umu kako se ponašao; duboku ranu zadatu Hristovoj časti; mrlju koju je naneo svojoj službi; štetu učinjenu svom visokom položaju među braćom, a i njegov lični mir i imajući na umu veliko delo koje mu je predstojalo, sve to je tražilo određeno obnavljanje njegovog poziva i ponovno uspostavljanje te njegove funkcije“ (Jameison, Fausset, and Brown, 1078).

Petrov krajnji, konačni zadatak života je da “sledi“ Isusa (19. stih). On treba da čini ono što je Isus činio i treba da zauzme Isusovo mesto u svom životu na Zemlji. Njegova uloga, slično ulozi svih učenika, je da bude zamena za Isusa u Njegovom radu za ljude na Zemlji (vidi Zaključak u 12. poglavlju ove knjige). Kao takav, posao Petrov i drugih učenika je paralela radu Svetoga Duha, kako je opisano u Isusovoj oproštajnoj propovedi. Pod vođstvom  Svetoga Duha, njihovim rečima i njihovim spisima, Petar i drugi učenici učiniće da Isus postane stvaran novoj generaciji.

Ipak, Petar još uvek nije apsolutno izlečen od bolesti upoređivanja. U šetnji s Isusom po obali, on se okreće i vidi kako za njima ide “ljubljeni učenik“ (20. stih; možda je želeo da osigura svoj “deo“ Isusa?). Isusov odgovor je, u originalu, posebno naglašen: “Ti  moraš ići za mnom“ (22. stih). Petar ne treba da obraća pažnju na iskustvo ljubljenog učenika.

Može biti da je Isusovu zapovest “Pasi ovce moje“Petar shvatio kao nagoveštaj da bi on trebalo da bude poglavar crkve; da bude čak nad drugim učenicima, kao što je Jovan. Ako je tako, od njega bi se očekivalo da brine za Jovanov duhovni život, kao za duhovni život bilo kog drugog vernika crkve. Isus jasno zabranjuje Petru takvu ekskluzivnost. Crkva treba da ima mnoge vođe, a ne samo jednog. Crkva će naći sigurnost u mnoštvu savetnika.

Postoji duh samostalnosti i vladanja nad drugima, koji u duhovnu propast vodi uvek kada se primenjuje u crkvi. Jaka strana Biblije je u tome što ima četiri Jevanđelja, a ne samo jedno. To nas sprečava da ijednu ideju, ijednu sliku Isusa, učinimo apsolutom koji moraju da poštuju svi ljudi, bez obzira na rasu, kulturu ili ličnost. Isti Bog koje je stvorio beskrajnu šarolikost  ptica, životinja, cveća i riba, poštuje i različitosti unutar svog ljudskog stada. Prema tome, Crkva će Njegov karakter odražavati istinski jedino različitošću unutar vođstva, koje odražava karakter samoga tela.

Kao što je napomenuto u uvodu u ovu knjigu, osnovni cilj teksta u Jovanu 21,20-23 bio je da se uguše glasovi koji su išli po crkvama da će Jovan doživeti da Isus ponovo dođe. Sudeći prema Jovanovoj dubokoj starosti, zaključak je bio da je Isusov ponovni dolazak bio “na pragu“ devedesetih godina prvog veka. Ali poput svih pokušaja da se izračuna generacija u kojoj će Isus ponovo doći, i ova priča je bila izuzetno opasna (Paulien, What the Bible Says About the End-Time, knjiga je koja daje opširnu studiju o zamkama određivanja datuma [Hristovog dolaska]).

Jovanova smrt bila bi katastrofa za crkvu koja je verovala da je Isus predskazao svoj ponovni dolazak za života ljubljenog učenika.

Autor Jevanđelja jasno pokazuje da su Isusove reči u vezi s ljubljenim učenikom bile pogrešno shvaćene. Isus ne kaže da će Jovan živ dočekati Njegov dolazak; naprotiv, On kaže da Jovanova budućnost, pa makar ona bila i vrlo istaknuta, ne treba da bude Petrova briga. Pouka iz ovog slučaja je da nijedna ljudska izjava, pa bila ona i nadahnuta, makar i iz usta samog Gospoda, neće nikada biti totalno imuna na nesporazume. Dokle god traje naš život, mi ćemo neprestano morati da se borimo u nastojanju da izrazimo ono što mislimo i da prenesemo ljudima one dobre misli koje je Bog nama otkrio. Ta misao trebalo bi da nas navede na poniznost, dok razmišljamo o tome kako često smo pretpostavljali ponešto o ljudima i idejama, bazirajući se samo na pogrešnom tumačenju određenih, na brzinu izgovorenih reči. Naše shvatanje Boga i ljudi koji nas okružuju u najboljem slučaju je vrlo slabo i puno šupljina (Jeremija 17,9).

 

Glavne teme teksta

Ulov ribe i crkva

Priča o velikom ulovu ribe sadrži, čini se, u očima autora Jevanđelja, snažan simbolički prizvuk. U svetlu 17. i 20. glave i priča o čudima u Jevanđelju mogli smo videti kako se Jevanđelista angažuje i brine za drugu generaciju hrišćana, koji će ubrzo morati da se suoče sa životom bez vođstva bilo koga ko je bio s Isusom u telu.

Priča u 21. glavi stoji kao priča o crkvi u Jovanovo vreme. Učenici predstavljaju prvu generaciju hrišćana, one koji su bili svakodnevno s Isusom, s Njime se družili i s Njime razgovarali. Preko njih i preko njihovih spisa, Isusu će doći druga generacija hrišćana, koji su u priči predstavljeni ribom. U priči ima nekoliko značajnih momenata, koje će umeti da cene čitaoci iz druge generacije.

Pre svega, jasno je da je Isus sâm upravljao procesom obraćenja pripadnika druge generacije. Sami po sebi, učenici ne bi ostvarili ništa. Žetvu obraćenika su mogli da požnju jedino u uslovima kada Isus upravlja njihovim aktivnostima. Iako više nije bio fizički prisutan, Isusovo staranje i briga za drugu generaciju bili su stvarnost, kao da On stoji na obali njihovog života.

Količina i veličina ulovljenih riba upućuju da će služba učenika biti vrlo uspešna. Neoštećena mreža je simbol jedinstva crkve, iako sastavljene od dve generacije i od ljudi neslućene raznolikosti porekla i vaspitanja; Jedinstvo crkve nije trebalo da bude ugroženo prelaskom na drugu generaciju.

Zanimljivo je zapaziti i to da je Isus i sâm uhvatio nešto ribe, nezavisno od onoga što su radili Njegovi učenici. Da li to, simbolički, hoće da nam kaže da su neki vernici iz druge generacije primili direktan poziv od Isusa, slično kao i učenici? Nije svaki pravi Isusov učenik pozvan direktno od crkve (vidi Marko 9,38-40 — Jameison, Fausset, and Brown 1078).

Jedno od najvažnijih imena crkve u Jovanovom Jevanđelju je izraz “deca Božja“, ime koje se pojavljuje direktno u središtu Prologa (1,12). Možda je to koincidencija, ali jedan biblista je istakao da aramejski (jezik kojim su govorili Isus i Njegovi učenici) izraz za “decu Božju“ sadrži numerička slova, čiji je ukupan zbir 153, broj identičan s brojem riba uhvaćenih u 21. glavi (11. stih — vidi Romeo). Da li će prvi čitaoci Jevanđelja taj broj zapaziti kao značajan, priča, imamo utisak, nosi u sebi velike implikacije za drugu generaciju u crkvi.

 

 

Slediti Isusa

Isus u dva navrata kaže Petru: “Hajde za mnom“ (stihovi 19,22). Kao jedini učenik kome je u 21. glavi upućen takav poziv, Petar stoji kao predstavnik svih učenika. U 18. i 19. stihu Isus napominje da je to sledbeništvo zapravo nešto što traje celoga života, nešto što će, u mnogim slučajevima, voditi u mučenje i smrt. Značajno je što se Petrova smrt opisuje rečima koje čitaoca podsećaju na Isusovu smrt raspećem na krst. Petrova smrt će biti slična Hristovoj smrti. Na isti način kao što je Isusova smrt donela slavu Bogu (7,39; 12,23; 17,4.5), tako će slavu Bogu doneti i Petrova i smrt ostalih apostola (19. stih).

Glavna tema Jevanđelja poručuje da je Isusova smrt sredstvo kojim On donosi život jednoj novoj generaciji. On je dao svoj život kako bi oni koji idu za Njim mogli imati život (vidi naročito: 10,11-18). On sada poziva Petra i, u proširenom smislu, i druge učenike da daju svoje živote za ovce, čak i ako treba da umru. Oni treba da postanu potpastiri Dobrom Pastiru, u Njegovoj brizi za dobro stada (original teksta u 21,15 takođe kaže, “pasi ovce moje“).

Životi, smrti, reči i spisi Isusovih učenika postali su most kojim su pripadnici druge generacije došli u odnos s Isusom. I oni sami su most kojim je svako od nas došao Hristu. Zahvaljujući ovlašćenju i sili Svetoga Duha su učenici, iako slabi svedoci, sa svojim manama, doneli rezultate daleko iznad svih razumnih očekivanja. Isusova reč je, kroz njih, otišla sa silom. Kao Isus, ni oni nisu uzalud dali svoje živote.

 

Zaključak Jevanđelja

Ovo poglavlje Jevanđelja kao celina završava se potvrdom, verifikacijom svedočanstva ličnosti koja je napisala Jevanđelje, “ljubljenog učenika“ (24. stih). Iako je njegov posao sada doveden do zaključka, on ipak smatra da je samo blago zagrebao površinu nepreglednih i ničim uporedivih blaga koja se mogu naći u izveštajima o onome što je Isus rekao i učinio. Svako ko dovoljno dugo razmišlja o Isusovom životu i karakteru, može da umnožava jevanđelja bez kraja (25. stih), zadatak kojem je ova knjiga nesumnjivo doprinela. U završnoj analizi, jevanđelje koje je tebi, čitaoče, najznačajnije je ono koje je Isus, Svetim Duhom, napisao na tvome srcu.

Kao pripadnik Isusove nove generacije, da li si dopustio da Njegove reči i Njegova dela dobiju svoje puno mesto u tvom životu? Da li si došao u priliku da poveruješ da je Njegova reč vredna koliko i Njegova fizička prisutnost na Zemlji? Da li si, verujući, doživeo “život u izobilju“ u “ime Njegovo“? Jesi li spreman da napišeš svoje lično jevanđelje, kao svedočanstvo Isusu, koga si upoznao? Narativa Jovanovog Jevanđelja i narativa ove knjige sada su privedene kraju. Isusov uticaj na tvoj život samo je početak.

 

l Primena Reči

Jovan, 21. glava

1. Da li je bilo prilika u tvom životu kada ti se činilo da je Bog odsutan i kad si odlučio da, za izvesno vreme, duhovno, pođeš u “ribolov“? Opiši jednu od tih situacija i podseti se na sredstva zahvaljujući kojima je Bog uspeo da ponovo privuče tvoju pažnju. Postoji li način kojim bi postao otvoreniji za takve susrete u budućnosti?

2. Ako bi ti neko postavio pitanje kakvo je Isus postavio Petru, kako bi odgovorio? Na temelju tvog ličnog iskustva s padovima i neuspesima, kako misliš da se osećao Petar zbog svojih odricanja Isusa, u 18. glavi? Kako se osećaš kada padneš? Kakve metode je Bog koristio da te “ponovo vrati na tvoje mesto“?

3. Da li si se nekada upoređivao s drugim ljudima? Da li si se ikada pitao zašto se životi drugih ljudi kreću putem kojim se kreću? Da li je to uticalo na tvoju želju da učiniš ono što je Bog nagoveštavao da očekuje od tebe  da činiš? Da li je rezultat takvog razmišljanja bio pozitivan ili negativan? Objasni. Mi se često poredimo s drugim ljudima, bilo da bismo opravdali svoje ponašanje, ili da bismo optužili Boga da je nepravedan. Kako se upoređivanje pokazalo u tvom iskustvu?

4. Da li su tvoji komentari ponekad bili izvađeni iz konteksta, ili potpuno pogrešno interpretirani? Opiši poslednju priliku kad ti se to dogodilo. U kom smislu smatraš da je utešno znati da je i Isusa, sveznajućeg Božjeg Sina, neko mogao pogrešno da interpretira — možda čak i iskreni i dobronamerni hrišćani? Šta implicira tekst u Jovanu 21,20-23 o vrednosti informacija iz druge i treće ruke?

5. Da li si nekada bio u kontaktu s ljudima koji su pokušali da izračunaju približno vreme posletka? Kako si reagovao na njihov način razmišljanja? Kakve su bile posledice u tvom i njihovom životu, kad je vreme nastavilo da teče preko granice očekivanja? Kako bi Jovan reagovao na takva računanja?

 

l Istraživanje Reči

1. Pažljivo uporedi tekstove u Luki 5,1-11 i Jovanu 21,1-14 i zapisuj sve zajedničke reči, kao i značajne razlike. Uporedi kontekst te dve priče. Uz pomoć SDA Bible Commentary,  kao i “The Bible Amplifier“, pokušaj da koncipiraš propoved ili sastav u kojima ćeš uporediti i načiniti kontrast dve priče, izvlačeći odgovarajuće pouke u svakom od slučajeva. Koje druge priče o ribolovu možeš naći u Jevanđeljima? Kakvu svetlost bacaju te priče na 5. glavu Lukinog i 21. glavu Jovanovog Jevanđelja?

2. Potraži sve ono što Novi zavet govori o praštanju. Istraži pažljivo te tekstove, a onda se pitaj sledeće: da li bi Petar bio izgubljen [za spasenje], da je umro između situacije u kojoj se odrekao Isusa i one kad ga je Isus ponovo vratio u status učenika?

 

< 15. Poglavlje Sadržaj