< 4. Poglavlje Sadržaj 6. Poglavlje >

 

Adventisti sedmoga dana vjeruju...

Bog vječni Duh bio je aktivan s Ocem i Sinom prilikom stvaranja, utjelovljenja i otkupljenja. On je nadahnjivao pisce Svetog pisma. On je ispunjavao Kristov život silom. On privlači i uvjerava ljudska bića, a one koji se odazovu, obnavlja i preobražava u Božji lik. Poslan od Oca i Sina da bude stalno s Njegovom djecom, On daje duhovne darove Crkvi, opunomoćuje je da svjedoči za Krista, i u skladu sa Svetim pismom, uvodi je u svaku istinu. (Osnovna vjerovanja, 5)

POGLAVLJE 5

BOG SVETI DUH

Tko je Sveti Duh?
Sveti Duh je pravi Bog
Sveti Duh i Božanstvo
Obećani Duh
Zadaća Svetoga Duha
Što Duh radi za vjernike?

Premda je raspeće zbunilo, nanijelo bol i zastrašilo Isusove sljedbenike, uskrsnuće je u njihov život unijelo jutro. Kad je Isus slomio okove smrti, u njihovim je srcima osvanulo Božje kraljevstvo.

Sada se rasplamsao neugasivi plamen u njihovim dušama. Nesporazumi koji su prije nekoliko tjedana stvarali smetnje među učenicima - nestali su. Oni su ispovijedali svoje pogreške jedan drugome i puno se šire otvorili da prime Isusa, svog Kralja koji je uzašao.

Jedinstvo je ovog nekad raštrkanog stada raslo dok su oni u molitvi provodili dan za danom. Jednog nezaboravnog dana, dok su hvalili Boga, neka je huka kao fijuk olujnog vjetra zatresla njihovu sredinu. Kao da su vatre u njihovim srcima postale vidljive, ognjeni plamenovi spustili su se na svaku glavu. Kao razgorjeli plamen Sveti Duh je sišao na njih.

Ispunjeni Duhom, učenici nisu mogli obuzdati svoju obnovljenu, žarku ljubav i radost u Isusu. Javno i s oduševljenjem počeli su objavljivati Radosnu vijest (evanđelje) o spasenju. Na aktivnost ih je pokrenulo mnoštvo građana iz toga mjesta i hodočasnika iz mnogih naroda koji su se skupljali oko zgrade. Ispunjeni zapanjenošću i zbunjenošću ti ljudi  su čuli - na svome jeziku - silno svjedočanstvo o Božjim veličanstvenim djelima o kojima su govorili jednostavni Galilejci.

"Ne razumijemo", govorili su neki, "što ovo znači?" Drugi su to pokušali omalovažiti riječima: "Puni su slatkog vina." "Nije točno", povikao je Petar nadjačavajući viku gomile. "Ta istom je treći sat dana. On, sad uzvišen Božjom desnicom, pošto je od Oca primio obećanje Duha Svetoga, izlio je ovo što sami i vidite i čujete."  (Dj 2, 15.33).

Tko je Sveti Duh?

Biblija nam otkriva da je Sveti Duh osoba, a ne bezlična sila. Tvrdnje kao što je npr. "Duh Sveti i mi odlučili smo" (Dj 15,28) otkrivaju nam činjenicu da su Ga prvi vjernici smatrali osobom. Krist također govori o Njemu kao o posebnoj ličnosti. "On će mene proslaviti", rekao je On, "jer će uzeti od onog što je moje i to objaviti vama." (Iv 16,14) Kad Sveti spisi govore o trojedinom Bogu, Svetoga Duha opisuju kao ličnost (Mt 28,19; 2. Kor 13,14).

Sveti Duh ima svoju ličnost. On se bori (Post 6,3), uči (Lk 12,12), sudi (Iv 16,8), upravlja crkvenim poslovima (Dj 13,2), pomaže i posreduje (Rim 8,26), nadahnjuje (2 Pt 1,21) i posvećuje (1 Pt 1,2). Ove se aktivnosti ne mogu obavljati samo silom, utjecajem ili svojstvima Boga. To može učiniti samo osoba.

Sveti Duh je pravi Bog

Sveto pismo promatra Svetoga Duha kao Boga. Apostol Petar je rekao Ananiji da time što je lagao Svetome Duhu, nije lagao "ljudima, nego Bogu". (Dj 5,3.4) Isus je definirao neoprostiv grijeh kao "hulu protiv Duha svetoga" rekavši: "Ako tko rekne što protiv Sina Čovječjega, može mu se oprostiti, ali tko rekne što protiv Duha Svetoga, ne može mu se oprostiti ni na ovomu svijetu ni na drugome." (Mt 12,31.32) To može da bude točno samo ako je Sveti Duh Bog.

Sveto pismo pridaje božanske osobine Svetome Duhu. On je život. Apostol Pavao se poziva na Njega kao na "duha života". (Rim 8,2) On je istina. Krist Ga naziva "Duhom Istine" (Iv 16,13). Izrazi "ljubav Duha"  (Rim 15,30) i "Duh Sveti Božji" (Ef 4,30) otkrivaju da su ljubav i svetost dio Njegove naravi.

Sveti Duh je svemoguć. On razdjeljuje duhovne darove "po svojoj vlasti" (1. Kor 12,11). On je svuda prisutan. On će "ostati" s Božjim narodom "zauvijek". (Iv 14,16) Nitko ne može izbjeći Njegov utjecaj (Ps 139,7-10). On je također sveznajuć, zato što "Duh sve ispituje, čak i dubine Božje" i "nitko ne zna Božjih tajna, osim Božjega Duha." (1 Kor 2,10.11).

I Božja djela uključuju Svetoga Duha. I stvaranje i uskrsnuće Ga uključuju. Patrijarh Job kaže: "Ta i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene." (Job 33,4) A psalmist ističe: "Pošalješ li dah svoj, opet nastaju." (Ps 104,30). Apostol Pavao tvrdi: "... Onaj koji uskrisi Krista Isusa od mrtvih oživit će i vaša smrtna tjelesa po svome Duhu koji stanuje u vama." (Rim 8,11).

Samo svuda prisutni Bog, Osoba, a ne neki bezlični utjecaj, niti neko stvoreno biće, može učiniti čudo i dovesti božanskog Krista jednom pojedincu, Mariji. Na Dan pedesetnice Duh je učinio da Bogočovjek Isus bude sveprisutan kod svih voljnih primalaca.

Sveti Duh se smatra ravnim Ocu i Sinu u formuli za krštenje (Mt 28,19), apostolskom blagoslovu (2 Kor 13,14) i u raspravi o duhovnim darovima (1 Kor 12,4-6).

Sveti Duh i Božanstvo

Od vječnih vremena Bog Sveti Duh živio je u Božanstvu kao treći član. Otac, Sin i Duh jednaki su u svom samopostojanju. Premda je svaki od njih jednak, u Trojstvu vlada podjela dužnosti (vidi 2. poglavlje u ovoj knjizi).

Istina o Bogu Duhu Svetome najbolje se razumije promatra li se kroz Isusa. Kada Duh dolazi do vjernika, On dolazi kao "Kristov Duh" - On ne dolazi pozivajući se na svoje pravo, noseći svoju punomoć. Njegovo djelovanje u povijesti usredotočeno je na Kristovu spasonosnu zadaću.

Sveti Duh je aktivno uključen u Kristovo rođenje (Lk 1,35), potvrdio je Njegovu javnu službu prigodom krštenja (Mt 3,16.17) i donio ljudskom rodu korist od Kristove žrtve pomirnice i uskrsnuća (Rim 8,11).

Duh u Božanstvu čini se da ima i obavlja ulogu izvršitelja. Kad je Otac dao svoga Sina svijetu (Iv 3,16), On je začet Svetim Duhom (Mt 1,18-20). Sveti Duh je došao ispuniti plan, učiniti ga stvarnim.

Uska uključenost Svetoga Duha u stvaranju vidi se iz Njegove prisutnosti prilikom stvaranja (Post 1,2). Izvor života i njegovo održavanje ovisi o Njegovu delovanju; Njegovo udaljavanje znači smrt. Biblija kaže da kad bi Bog "duh svoj u se povukao, kad bi čitav svoj duh k sebi vratio, sva bića bi odjednom izdahnula, i u prah bi se pretvorio čovjek." (Job 34,14.15; usporedi: 33,4). Odraz stvaralačkog djela Duha možemo vidjeti u Njegovu djelu ponovnog stvaranja, u svakoj ličnosti koja se otvara prema Bogu. Bog sprovodi svoje djelo u pojedincima preko svog Duha Stvoritelja. Stoga u utjelovljenju, stvaranju i novom stvaranju Duh ispunjava Božju nakanu.

Obećani Duh

Određeni smo da budemo mjesto prebivanja Svetoga Duha (vidi 1 Kor 3,16). Grijeh Adama i Eve odvojio ih je i od Edenskog vrta i od mjesta za prebivanje Duha. Ovo odvajanje se nastavlja - velika grešnost prije potopa navela je Boga da izjavi: "Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka." (Post 6,3)

U Starom zavjetu Duh je opremio neke pojedince za izvršavanje naročitih zadataka (Br 24,2; Suci 6,34; 1 Sam 10,6). Ponekad se On nalazi "u" ljudima (Izl 31,3; Iz 63,11). Nesumnjivo je da su pravi vjernici bili svjesni Njegove prisutnosti, ali je proročanstvo naviještalo izlijevanje Duha "na svako tijelo"  (Jl 3,1) - vrijeme kada će veća objava Duha uvesti novo doba.

Dok svijet ostaje u rukama nasilnika, otimača, izlijevanje punine Duha mora čekati. Prije no što će se Duh moći izliti na svako tijelo, Krist mora sprovesti svoju zemaljsku službu i prinijeti žrtvu pomirnicu. Upućujći na Kristovu službu kao na službu Duha, Ivan Krstitelj kaže: "Ja vas krstim vodom", ali On, "će vas krstiti Duhom Svetim..." (Mt 3,11). Međutim, Evanđelja ne otkrivaju da je Isus krštavao Svetim Duhom. Nekoliko sati prije svoje smrti Isus je obećao svojim učenicima: "Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja koji će ostati s vama zauvijek: Duha istine." (Iv 14,16.17). Je li obećano krštenje Duhom primljeno na križu? Nikakav se golub nije pojavio u petak prilikom raspeća, nego samo mrak i sijevanje munja.

Tek nakon svoga uskrsnuća Isus je dahnuo Duh na svoje učenike (Iv 20,22). On je rekao: "Evo, ja ću poslati na vas ono što je Otac moj obećao. A vi ostanite u gradu dok se ne obučete u silu odozgo." (Lk 24,49). Ovu će silu primiti "pošto Duh Sveti dođe na vas", načinivši tako od vjernika Njegove svjedoke do krajeva zemaljskih (Dj 1,8).

Apostol Ivan je pisao: "Duh, naime, ne bijaše još dat, jer Isus ne bi još proslavljen." (Iv 7,39) Očevo prihvaćanje Kristove žrtve bio je preduvjet za izlijevanje Svetoga Duha.

Novo doba nastupilo je tek onda kada je naš Gospod, koji je pobijedio, sjeo na nebesko prijestolje. Jedino je tada mogao poslati Svetoga Duha u svoj Njegovoj punini. Nakon što je "uzvišen Božjom desnicom", kaže apostol Petar, On je "izlio" Duha Svetoga (Dj 2,33) na svoje učenike, koji su se, zabrinuto očekujući ovaj događaj, sakupili i "svi su ovi bili jednodušno ustrajni u molitvi". (Dj 1,5.14) Na Dan pedesetnice, pedeset dana poslije Golgote, novo je doba naglo nastupilo u svoj sili prisutnosti Duha. "Tad iznenada dođe neka buka s neba, kao kad puše silan vjetar, pa ispuni svu kuću u kojoj su boravili (apostoli)... Svi se oni napuniše Duha Svetoga." (Dj 2,2-4)

Zadaće Isusa i Duha Svetoga bile su potpuno neovisne. Punina Svetoga Duha nije mogla biti dana dok Isus nije ispunio svoju zadaću. A Isus je opet bio začet djelovanjem Svetoga Duha (Mt 1,8-21), kršten Svetim Duhom (Mk 1,9.10), vođen Duhom (Lk 4,1), činio je svoja čuda s pomoću Duha (Mt 12,24-32), prinio je sebe na Golgoti Duhom (Heb 9,14.15) i bio je, dijelom, uskrsnut Duhom (Rim 8,11).

Isus je bio prva ličnost koja je doživjela puninu Svetoga Duha. Zapanjujuća je istina da je naš Gospod voljan izliti svog Duha na sve koji Ga ozbiljno žele.

Zadaća Svetoga Duha

Riječi što ih je Krist izgovorio one večeri uoči svoje smrti o svom bliskom odlasku veoma su uznemirile Njegove učenike. On ih je uvjerio da će primiti Svetoga Duha kao Njegovog osobnog najmesnika. Oni neće biti ostavljeni kao siročad (Iv 14,18).

Podrijetlo službe. Novi zavjet otkriva Svetoga Duha na jedinstven način. On se naziva "Isusov Duh"  (Dj 16,7), "Duh Sina Njegova" (Gal 4,6), "Duh Božji" (Rim 8,9), "Kristov Duh" (Rim 8,9; 1 Pt 1,11) i "Duh Isusa Krista" (Fil 1,19). Tko je osnovao službu Svetoga Duha - Isus Krist ili Bog Otac?

Kada je Krist otkrio početak službe Svetoga Duha izgubljenom svijetu, napomenuo je dva izvora. Prvi, On se pozvao na Oca: "Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja" (Iv 14,16; usporedi: 15,26 "od oca"). Krštenje Svetim Duhom On je nazvao "obećanje Očevo" (Dj 1,4). Drugo, Krist je upućivao i na sebe samoga: "poslat ću ga (Svetoga Duha) k vama" (Iv 16,7). Na taj način Sveti Duh proistječe i od Oca i od Sina.

Njegova služba svijetu. Mi možemo priznati Isusovo božansko dostojanstvo jedino pod utjecajem Svetoga Duha. Pavao je rekao: da nitko "ne može priznati Isusa kao Gospodina nego pod djelovanjem Duha Svetoga." (1 Kor 12,3).

Imamo čvrsto obećanje da je preko Svetoga Duha Krist "svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakoga čovjeka." (Iv 1,9) Njegova je zadaća "dokazati svijetu zabludu s obzirom na grijeh, na pravednost i na sud." (Iv 16,8).

Prvo, Sveti Duh nam donosi duboko osvjedočenje o grijehu, naročito o grijehu neprihvaćanja Krista (Iv 16,9). Drugo, Duh potiče sve da prihvate Kristovu pravdu. Treće, Duh nas opominje na sud, moćno sredstvo za pokretanje grijehom potamnjelih umova da se pokaju i obrate.

Kad smo se pokajali, možemo biti nanovo rođeni krštenjem u vodi i Svetome Duhu (Iv 3,5). Tada naš život postaje nov život, jer smo postali prebivalište Kristovog Duha.

Služba za vjernike.

Većina tekstova u vezi sa Svetim Duhom odnosi se na Njegov odnos spram Božjeg naroda. Njegov posvećujući utjecaj vodi poslušnosti (1. Pt 1,2), ali nitko ne može imati stalno iskustvo o Njegovoj prisutnosti bez ispunjenja nekih uvjeta. Petar je rekao da je Bog dao Duha onima koji Mu se pokoravaju (Dj 5,32) Vjernici su tako opomenuti da se ne opiru Duhu, da Ga ne žaloste ili Ga pak ne gase (Dj 7,51; Ef 4,30; 1 Sol 5,19).

Što Duh radi za vjernike?

1. On pomaže vjernicima.

Kad je predstavio Svetoga Duha, Krist Ga je nazvao "drugim braniteljem - paraletos" (Iv 14,16). Ova grčka riječ prevedena je kao "pomoćnik", "utješitelj", "savjetnik", a može značiti i "posrednik" ili "zastupnik".

Jedini drugi Parakletos koji se spominje u Svetom pismu je sam Krist. On je naš Zastupnik ili Posrednik pred Ocem. "Dječice moja, ovo vam pišem da ne počinite grijeha. Ali ako tko i počini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika." (1 Iv 2,1)

Kao Zastupnik, Posrednik i Pomoćnik, Krist nas prikazuje Bogu, a Boga objavljuje nama. Slično ovome, Duh nas vodi Kristu i pokazuje nam Kristovu milost. Ovo objašnjava zašto se Duh naziva još i "Duh milosti" (Heb 10,29). Jedan od Njegovih najvećih pridonosa je dodjeljivanje Kristove otkupiteljske milosti ljudima (vidi: 1 Kor 15,10; 2 Kor 9,4; Iv 4,5.6).

2. On iznosi Kristovu istinu.

Krist naziva Svetoga Duha "Duh istine" (Iv 14,17; 15,26; 16,13). Njegova služba uključuje napominjanje "sve što vam rekoh" i upućivanje na "svu istinu" (Iv 16,13). Njegova vijest svjedoči o Isusu Kristu (Iv 15,26). "On neće govoriti sam od sebe", rekao je Krist, "već će govoriti što čuje i objavit će vam buduće. On će mene proslaviti, jer će uzeti od onoga što je moje i to obajviti vama."  (Iv 16,13.14)

3. On donosi Kristovu prisutnost.

Sveti Duh ne donosi samo vijest o Kristu, On donosi i samu Kristovu prisutnost. Isus je rekao: "Vama je bolje da ja odem, jer ako ne odem, Branitelj (Sveti Duh, Iv 14,16.17) neće doći k vama. Odem li, poslat ću ga k vama." (Iv 16,7)

Sputavan ljudskom prirodom, Čovjek Isus nije bio svuda prisutan i stoga je bilo korisno da On ode. Preko Duha On može stalno biti na svakome mjestu. Isus je rekao: "Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja koji će ostati s vama zauvijek: Duha istine." On je dao čvrsto obećanje da će Duh prebivati "s vama..., jer će biti u vama. Neću vas ostaviti siročad. Vratit ću se k vama."  (Iv 14,16-18). "Sveti Duh je Kristov predstavnik, ali ne u ljudskom obličju, pa je od tog obličja nezavisan." Prilikom utjelovljenja Sveti Duh je donio Kristovu prisutnost jednoj osobi - Mariji. Na dan Duhova, Duh je svijetu donio Krista - Pobjednika. Kristova obećanja: "Sigurno te neću te ostaviti; nipošto te neću zapustiti" (Heb 13,5) i "Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta"  (Mt 28,20) - ostvaruju se preko Svetoga Duha. Stoga Novi zavjet daje Duhu ime koje se za Njega u Starom zavjetu nikada nije upotrijebilo - "Duh Isusa Krista" (Fil 1,19).

Isto kao što preko Svetoga Duha i Otac i Sin stvaraju u vjerniku svoje prebivalište (Iv 14,23), isto je tako Sveti Duh jedini koji može učiniti da vjernici ostanu u Kristu.

4. On upravlja djelovanjem Crkve.

Budući da Sveti Duh donosi stvarnu Kristovu prisutnost, On je Njegov istinski zamjenik na Zemlji. Kao stalno središte vlasti u odnosu na pitanja vjere i doktrine, način na koji On vodi Crkvu u potpunom je skladu s Biblijom. "Posebno obilježje protestantizma - bez koga ne bi postojao nikakav protestantizam - jest to da je Sveti Duh pravi zamjenik i nasljednik Kristov na Zemlji. Ovisnost o organizaciji, ili vođi, ili ljudskoj mudrosti značila bi postavljanje čovjeka na mjesto Boga.

Sveti Duh je neposredno bio uključen u upravljanje apostolskom Crkvom. U izboru misionara Crkvu je u molitvi i postu On vodio (Dj 13,1-4). Izabrani pojedinci bili su poznati po svojoj otvorenosti prema vodstvu Svetoga Duha. Knjiga Djela apostolska opisuje ih kao pune "Duha Svetoga"  (Dj 13,9; usporedi 52). Njihova je djelatnost bila pod Njegovim nadzorom (Dj 16,6.7). Pavao podsjeća crkvene starješine da ih je Sveti Duh postavio na taj položaj (Dj 20,28).

Sveti Duh je imao važnu ulogu u rješavanju ozbiljnih teškoća koje su ugrozile jedinstvo Crkve. Sveto pismo iznosi odluke prvog crkvenog sabora ovim riječima: "Dakako, Duh Sveti i mi odlučili smo..." (Dj 15,28)

5. On obogaćuje Crkvu posebnim darovima.

Sveti Duh je dao posebne darove Božjem narodu. U starozavjetno vrijeme "Duh Jahvin" je dolazio na pojedince, dajući im izrazitu snagu da vode i oslobode Izrael (Suci 3,10; 6,34; 11,29. itd) i sposobnost da prorokuju (Br 11,17.25.26; 2 Sam 23,2). Duh je sišao na Šaula i Davida kad su pomazani za vladare Božjem narodu (1 Sam 10,6.10; 16,13). Nekim je ljudima ispunjenost Duhom donijela istaknute umjetničke sposobnosti (Izl 28,3; 31,3; 35,30-38).

I prvoj je Crkvi Krist također podario svoje darove preko Duha. Duh je razdijelio ove duhovne darove vjernicima, onako kako je smatrao da je najpogodnije, tako da su koristili cijeloj Crkvi (Dj 2,38; 1 Kor 12,7-11). On je osigurao posebnu silu potrebnu za objavljivanje evandjelja do svih krajeva Zemlje (Dj 1,8; vidi: 16. poglavlje u ovoj knjizi).

6. On ispunjava srca vjernika.

Apostol Pavao upućuje ovakvo pitanje učenicima iz Efeza: "Jeste li primili Duha Svetoga kad ste postali vjernici?" (Dj 19,2) To je sudbonosno pitanje za svakog vjernika.

Kad je dobio niječni odgovor, apostol Pavao je položio ruke na te učenike i oni su primili krštenje Svetim Duhom (Dj 19,6).

Ovaj događaj upućuje na to da su osvjedočenje u grijeh, izazvano Svetim Duhom, i ispunjenost života Duhom, dva različna iskustva.

Isus je istaknuo potrebu rođenja vodom i Duhom (Iv 3,5). Upravo prije svog uzašašća, On je naložio da se novi vjernici krste "u ime Oca i Sina i Duha Svetoga" (Mt 28,19). U skladu s Njegovim nalogom Petar je propovijedao da se "dar Duha Svetoga" prima prigodom krštenja (Dj 2,38). Apostol Pavao potvrđuje važnost krštenja Svetim Duhom (vidi: 14. poglavlje u ovoj knjizi) hitnim pozivom vjernicima da se "napune Duhom" (Ef 5,18).

Ispunjavanje Svetim Duhom, koji nas preobražava u obličje Božje, djelo je posvećenja što je započelo prilikom novorođenja. Bog nas je spasio po svojoj milosti "kupelju ponovnog rađanja, obnove koju čini Duh Sveti koga obilno izli na nas po našemu Spasitelju Isusu Kristu." (Titu 3,5.6)

"Odsutnost Duha čini službu evanđelja potpuno bespomoćnom. Učenost, obdarenost, rječitost, svaki prirodni ili stečeni dar može se imati, ali bez prisutnosti Božjega Duha, nijedno srce neće biti dirnuto, nijedan grešnik privučen Kristu. S druge strane, ako su povezani s Kristom, ako imaju darove Duha, Njegovi će najbjedniji i najneukiji učenici raspolagati silom koja će djelovati na srce. Bog ih je učinio kanalima za izlijevanje najvećeg utjecaja u svemiru.

Duh je bitan za opstanak. Sve promjene koje Isus Krist vrši u nama dolaze djelovanjem Duha. Kao vjernici uvijek moramo biti svjesni da bez Duha ne možemo učiniti ništa (Iv 15,5).

Danas Sveti Duh upravlja našu poyornost na najveći dar ljubavi što ga je Bog ponudio u svome Sinu. On moli da se ne opiremo Njegovim pozivima, već da prihvatimo taj jedini način kojim se možemo pomiriti sa svojim milostivim Ocem punim ljubavi.

 

< 4. Poglavlje Sadržaj 6. Poglavlje >