Drugi Hristov dolazak predstavlja blaženu nadu Crkve, veličanstveni vrhunac jevanđelja. Spasiteljev dolazak biće doslovan, ličan i vidljiv na celom svetu. Kada se  bude vratio, mrtvi pravednici vaskrsnuće i zajedno sa živim pravednicima biće proslavljeni i uzeti na Nebo, a nepravedni će umreti. Gotovo potpuno ispunjenje većine proročanstava, zajedno sa sadašnjim stanjem u svetu, ukazuje da je Hristov dolazak blizu. Vreme tog događaja nije otkriveno, pa je zato potrebno da u svako doba budemo spremni. (Osnovna verovanja, 25)

„Mama“, povjerila se jedna djevojčica odlazeći na počinak, „ja sam tako osamljena bez svog prijatelja Isusa. Kada će doći?“

Teško da je djevojčica mogla znati da je čežnja njenog malog srca čežnja svih vjekova. Posljednje riječi Biblije obećavaju skori povratak: „Da, dolazim uskoro!“ A apostol Ivan, koji je dobio otkrivenja, vjerni Isusov prijatelj, dodaje: „Amen. Dođi, Gospodine Isuse!“ (Otk 22,20).

Vidjeti Isusa! Sjediniti se zauvijek s Onim koji nas voli više no što možemo zamisliti! Da dođe kraj svim zemaljskim patnjama! Uživati u vječnosti zajedno s onima koje smo voljeli, koji se sada odmaraju, a tada će uskrsnuti! Nije nikakvo čudo što su se počevši od Kristovog uzašašća Njegovi prijatelji radovali tom danu.

Jednoga će dana On doći, premda će čak i svetima Njegov dolazak biti veliko iznenađenje – jer svi vjerojatno drijemaju i spavaju u svom dugom čekanju (Mt 25,5). U „ponoć“ u zemaljskom najtamnijem času, Bog će pokazati svoju silu da bi oslobodio svoj narod. Sveto pismo ovako opisuje te događaje: „Tada iz hrama, od prijestolja, dođe jak glas koji poviče: Svršeno je! Uto udare munje, grmljavine, gromovi i velik potres zemlje, kakav nikad ne bi otkada se ljudi pojaviše na zemlji – tako velik bijaše taj potres, tako snažan!“ (Otk 16,17.18). „Planine se tresu, stijenje je razbacano na sve strane, a cijela se Zemlja njiše kao valovi na oceanu. Njena površina puca i veliki Grad prasnu… svi otoci iščeznuše a gora nestade.“ (reci 19.20). „A nebo iščeznu kao knjiga koja se smota. Sa svojih se mjesta pokrenuše sve gore i svi otoci.“ (Otk 6,13.14).

Usprkos kaosu koji je pritisnuo fizički svijet, Božji narod prikuplja hrabrost da ugleda „znak Sina Čovječjega“. (Mt 24,30). Dok silazi na nebeskim oblacima, svako oko vidi Kneza života. On ovoga puta ne dolazi kao čovjek bola, već kao pobjednik koji je došao po svoje. Namjesto trnovog vijenca, na Njegovoj je glavi kruna slave i „na svom ogrtaču – na boku – nosi napisano ime: KRALJ KRALJEVA I GOSPODAR GOSPODARA.“ (Otk 19,12.16)

Prilikom Njegova dolaska veliko će beznađe obuzeti one koji su odbili priznati Isusa kao Spasitelja i Gospoda i koji su odbacili zahtjev Njegovog Zakona. One koji su odbacili Njegovu milost ništa neće učiniti tako svjesnim svoje krivice kao taj glas koji je tako strpljivo molio: „Obratite se, dakle, obratite od zloga puta svojega! Zašto da umrete dome Izraelov!“ (Ez 33,11). „Zemaljski kraljevi, velikaši, vojskovođe, bogataši, mogućnici, svi robovi i slobodni – sakriše se po špiljama i gorskim pećinama, govoreći gorama i pećinama: ‘Padnite na nas’ i ‘sakrijte nas’ od lica onoga ‘koji sjedi na prijestolju’ i od Janjetove srdžbe, jer dođe ‘veliki dan’ njihove ‘srdžbe’! ‘Tko može opstati?'“ (Otk 6,15-17).

Međutim, radost onih koji su Ga dugo očekivali zasjenit će beznađe zlih. Dolazak Otkupitelja dovodi povijest Božjeg naroda do njenog slavnog vrhunca; to je trenutak njegova oslobođenja. U oduševljenom obožavanju oni uzvikuju: „Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio; ovo je Jahve u koga se uzdasmo! Kličimo i veselimo se spasenju njegovu.“ (Iz 25.9).

Dok se približava, Isus poziva svoje usnule svece iz grobova i daje nalog svojim anđelima da skupe „izabranike njegove od četiri vjetra, od jednoga kraja nebesa do drugoga.“ (Mt 24,31). Na cijelom svijetu mrtvi pravednici čuju Njegov glas i ustaju iz svojih grobova – kakav radostan trenutak!

Tada će se živi pravednici preobraziti „u jedan hip, u tren oka“ (1 Kor 15,52). Proslavljeni i dobivši besmrtnost, zajedno s uskrslim svetima, oni će se podignuti da u zraku sretnu svoga Gospoda i zauvijek ostanu s Njim (1 Sol 4,16.17).

Pouzdanost Kristova povratka

Apostoli i prvi kršćani smatrali su Kristov povratak „blaženo ispunjenje nade“ (Tit 2,13; usporedi: Heb 9,28). Oni su očekivali ispunjenje svih proročanstva i obećanja iz Svetoga pisma prilikom drugog Kristovog dolaska (vidi: 2 Pt 3,13; usporedi: Iz 65,17), jer je to pravi cilj kršćanskog puta po Zemlji. Svi koji vole Krista s čežnjom očekuju dan kada će se moći licem k licu družiti s Njim – i sa Ocem, Svetim Duhom i anđelima.

Svjedočanstvo Svetoga pisma.  Pouzdanost Kristovog drugog dolaska ukorijenjena je na Svetom pismu koje je dostojno povjerenja. Neposredno prije svoje smrti, Isus je rekao svojim učenicima da će se vratiti svome Ocu da pripremi mjesto za njih. On je obećao: „Vratit ću se.“ (Iv 14,3).

Kao što je prvi Kristov dolazak na Zemlju bio prorečen, tako je i Njegov drugi dolazak prorečen kroz cijelo Sveto pismo. Čak i prije potopa Bog je rekao Enohu da će Kristov dolazak u slavi učiniti kraj grijehu. On je prorokovao: „Pazite! Dolazi Gospodin sa svojim svetim Desettisućama da sudi svima i da kazni sve bezbožnike za sva njihova bezbožna djela koja bezbožno počiniše, i za sve uvredljive riječi koje oni bezbožni grešnici, izgovoriše protiv njega!“ (Juda 14.15).

Tisuću godina prije Krista, psalmist je govorio o Gospodnjem dolasku da skupi svoj narod, riječima: „Bog naš dolazi i ne šuti. Pred njim ide oganj što proždire, oko njega silna bjesni oluja. On zove nebesa odozgo i zemlju da sudi narodu svojemu: Saberite mi sve pobožnike koji žrtvom Savez sa mnom sklopiše!“ (Ps 50,3-5).

Kristovi učenici su se radovali obećanju o Njegovom povratku. Usred svih teškoća s kojima su se susretali, pouzdanost koju je ovo obećanje ulijevalo, nikada nije prestajala obnavljati njihovu hrabrost i snagu. Njihov će se Učitelj vratiti da ih odvede u kuću svog Oca!

Jamstvo koje pruža Prvi dolazak.  Drugi dolazak je tijesno povezan s Kristovim prvim dolaskom. Da Krist nije došao prvi put i izborio odlučnu pobjedu nad grijehom i Sotonom (Kol 2,15), ne bismo imali nikakvog razloga vjerovati da će On konačno doći učiniti kraj sotonskoj vladavini nad svijetom i vratiti mu njegovo prvotno savršentvo. Ali budući da imamo dokaz da se On pojavio da svojom žrtvom uništi grijeh“, imamo razloga za vjerovanje da će se On „drugi put pokazati bez odnosa prema grijehu, onima koji ga iščekuju da im dadne potpuno spasenje“. (Heb 9,26.28).

Kristova nebeska služba.  Kristovo otkrivenje apostolu Ivanu pojašnjava da je nebesko Svetište središte plana spasenja (Otk 1,12.13; 3,12; 4,1-5; 5,8; 7,15; 8,3; 11,1.19; 14,15.17; 15,5.6.8;16,1.17). Proročanstva koja upućuju na to da je otpočeo svoju posljednju službu za grešnike jamče da će uskoro ponovo doći da svoj narod povede svojoj kući (vidi: 23. poglavlje u ovoj knjizi). Povjerenje da Krist aktivno djeluje na završavanju otkupljenja što je već izvršeno na križu, donosi veliko ohrabrenje kršćanima koji s radošću očekuju Njegov ponovni dolazak.

Način Kristovog povratka

Dok je Krist govorio o znacima koji će upozoravati da je Njegov dolazak blizu, brinuo je da Njegov narod ne bude prevaren lažnim tvrdnjama. Opomenuo je da će se prije Drugog dolaska „pojaviti lažne mesije i lažni proroci te će činiti tolike čudesne znakove da bi zaveli, kad bi bilo moguće, i same izabranike“. On je rekao: „Ako vam tko tada rekne: ‘Slušaj! Mesija je ovdje ili ondje’ – ne vjerujte“ (Mt 24,24.23). Unaprijed opomenut znači unaprijed naoružan. Da bi osposobili vjernike da razlučuju između pravog dolaska i lažnoga, stanoviti nam broj biblijskih tekstova otkriva pojedinosti načina na koji će Krist ponovo doći.

Doslovni i osobni ponovni dolazak.  Kad se Isus uznio na oblaku, dva anđela oslovila su učenike koji su još uvijek netremice gledali za svojim Gospodom koji se udaljavao: „Galilejci, zašto stojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo između vas opet će se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo.“ (Dj 1,11).

Drugim riječima, rekli su da će se isti Gospod koji ih je upravo napustio, osobno biće od krvi i mesa, a ne neki duh (Lk 24,36-43) – vratiti na Zemlju. Njegov će Drugi dolazak biti isto tako doslovan i osoban kao što je bio i Njegov odlazak.

Ponovni dolazak vidljiv.  Kristov dolazak neće biti neko unutarnje, nevidljivo iskustvo, već stvarni susret s vidljivom Osobom. Ne ostavljajući nikakvog prostora za sumnju u vidljivost Njegovog povratka, Isus je opomenuo svoje učenike da ne budu prevareni nekim, tajnim drugim dolaskom time što je svoj dolazak usporedio s blistavošću munje (Mt 24,27).

Sveto pismo jasno izlaže da će i pravedni i zli istodobno biti očevici Njegova dolaska. Apostol Ivan je pisao: „Evo dolazi u pratnji oblaka! I vidjet će ga svako oko.“ (Otk 1,7). Krist je označio odgovor zlih: „Tada će proplakati sva plemena na zemlji i vidjet će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom.“ (Mt 24,30).

Ponovni dolazak čujan.  Dopuna slike sveopćeg opažaja Kristovog povratka je biblijska izjava da će Njegov dolazak biti obznanjen ne samo viđenjem već i zvukom: „Jer će sam Gospodin sa zapovjedničkim zovom, s glasom arkanđela i sa zvukom trube Božje sići s neba.“ (1 Sol 4,16). Veliki „glas trubni“ (Mt 24,31) prati sakupljanje Njegova naroda. Tu ne postoji nikakva tajnost.

Slavan povratak. Kad bude ponovo dolazio Krist će doći kao pobjednik sa silom i „u slavi Oca svoga, u pratnji anđela.“ (Mt 16,27). Apostol Ivan, pisac Otkrivenja, slika veličanstvenost Kristovog ponovnog dolaska na najdramatičniji način. On slika Krista kako jaše na bijelom konju i kako predvodi bezbrojne nebeske vojske. Natprirodni sjaj proslavljenog Krista je očit (Otk 19,11-16).

Iznenadni, neočekivani povratak.  Vjernici-kršćani, koji čeznu za Kristovim povratkom i očekuju ga, primijetit će Ga kada se bude približio (1 Sol 5,4-6). Obraćajući se stanovnicima svijeta, apostol Pavao je pisao: „Dan Gospodnji doći će kao lopov u noći. Dok ljudi budu govorili: Mir i sigurnost, baš tada će se iznenada na njih oboriti propast kao porođajna bol na trudnu ženu, i nipošto joj neće umaći.“ (1 Sol 5,2.3; usporedi: Mt 24,43).

Neki su zaključili da Pavlova poredba Kristovog dolaska s dolaskom lopova, upućuje na to da će On doći na neki tajnovit, nevidljiv način. Međutim, takvo gledište proturječi biblijskoj slici o Kristovom ponovnom dolasku u slavi i veličanstvu i da će Ga svatko vidjeti (Otk 1,7). Pavlovo gledište ne ističe da će Kristov dolazak biti tajan, već da će, za svjetovne, biti isto tako neočekivan kao što je dolazak lopova.

I Krist to isto ističe uspoređujući svoj dolazak s neočekivanim uništenjem pretpotopnog svijeta. „Kao što su ljudi jeli i pili, ženili se i udavali u vrijeme što je prethodilo potopu, i to sve do dana kad Noa uđe u lađu, a da ništa nisu naslućivali dok ne dođe potop i sve ih odnese, tako će biti i za dolazak Sina Čovječjega.“ (Mt 24,38.39). Premda je Noa propovijedao mnogo godina o potopu koji će doći, potop je većinu ljudi iznenadio. Postojale su dvije skupine ljudi koji su živjeli. Jedna je skupina vjerovala Noinim riječima, ušla u kovčeg i bila spašena, a druga je izabrala da ostane izvan kovčega i „dođe potop i sve ih odnese.“ (Mt 24,39).

Kataklizmični događaj.  Kao i poredba o potopu, i Nabukodonozorov san o metalnom kipu opisuje kataklizmični način na koji će Krist ustanoviti svoje Kraljevstvo slave (vidi 4. poglavlje). Nabukodonozor je vidio veliki kip čija je glava bila od „čistog zlata, prsa i ruke od srebra, trbuh i bedra od mjedi, gnjati od željeza, a stopala dijelom od željeza, dijelom od gline.“ Tada „se odvali kamen a da ga ne dodirnu ruka, pa udari u kip, u stopala od željeza i gline, te ih razbi. Tada se smrvi odjednom željezo i glina, mjed, srebro i zlato, i sve postade kao pljeva na gumnu ljeti i vjetar sve odnese bez traga. A kamen koji bijaše u kip udario postade veliko brdo te napuni svu zemlju.“ (Dn 2,32-35).

Bog je ovim snom dao Nabukodonozoru sažeti pregled svjetske povijesti. Između njegova vremena i ustanovljenja Kristovog vječnog kraljevstva (kamen), jedno će za drugim preko svjetske pozornice prolaziti četiri glavna carstva, a zatim mješavina slabih i jakih naroda.

Još u Kristovo doba tumači su odredili ovo carstva kao Babilon (605.-539. pr. Kr.), Medo-Perzija (539.-331. pr. Kr), Grčka (331.-168. pr. Kr.) i Rim (168. pr. Kr – 476.n.e.).

Kao što je prorokovano, nijedno drugo carstvo neće naslijediti Rim.  Tijekom 4. i 5. stoljeća n.e., Rim se raspao na stanovit broj manjih kraljevina, koje su kasnije naseljavali i razvijali razni narodi Europe. Tijekom stoljeća, moćni vladari – Karlo Veliki, Karlo V, Napoleon, Kaiser Wilhelm i Hitler – pokušali su ustanoviti novo svjetsko carstvo. Svaki je od njih doživio neuspjeh upravo onako kako govori proročanstvo: „Ali se neće držati zajedno, kao što se ni željezo ne da pomiješati s glinom.“ (Dn 2,43).

Napokon, san je dostigao dramatični vrhunac: ustanovljenje Božjeg vječnog kraljevstva. Kamen odvaljen bez ruku predstavlja Kristovo kraljevstvo slave (Dn 7,14; Otk 11,15), koje će biti ustanovljeno bez ljudskog napora prigodom Drugog Kristovog dolaska.

Kristovo kraljevstvo neće morati zaživjeti istodobno s nekim ljudskim carstvom. Dok je bio na Zemlji za širenja Rimskog Carstva, carstvo predstavljeno kamenom koji je uništio sva carstva, još nije nastalo. Nakon razdoblja stopala od željeza i od gline, vremenskog razdoblja diobe naroda, ono će pristići. Ono će biti ustanovljeno prilikom Drugog dolaska, kada će Krist odvojiti pravedne od zlih (Mt 25,31-34).

Kada ono nastupi, ovaj će kamen ili carstvo, udariti „kip u stopala od željeza i gline“, „i vjetar sve odnese bez traga“. (Dn 2,34.44.35). Doista, Drugi dolazak Kristov je događaj povezan s potresom.

Drugi Kristov dolazak i ljudski rod

Kristov drugi dolazak prouzročit će veliku podjelu čovječanstva na – one koji su prihvatili Njega i spasenje koje donosi i one koji su se odvratili od Njega.

Okupljanje izabranih.  Važan vid ustanovljenja Kristovog vječnog kraljevstva je okupljanje svih spašenih (Mt 24,31; 25,32-34; Mk 13,27) u nebeskom domu koji je Krist pripremio (Iv 14,3).

Kad vođa neke države posjeti drugu zemlju, samo odabrane ličnosti mogu sudjelovati na prijemu u znak dobrodošlice. Ali kad Krist bude došao, svaki će vjernik koji je ikada živio, bez obzira na uzrast, rod, obrazovanje, ekonomsko stanje ili rasu sudjelovati na veličanstvenoj proslavi Drugog Kristovog dolaska. Dva će događaja omogućiti ovaj sveopći sastanak: uskrsnuće pravednih koji su umrli i preobražaj svetih živih ljudi.

1. Uskrsnuće umrlih u Kristu.  Na zvuk trube koja će objaviti Kristov povratak, mrtvi će pravednici uskrsnuti neraspadljivi i besmrtni (1 Kor 15,52.53). U tom će trenutku „najprije uskrsnuti umrli u Kristu“ (1 Sol 4,16). Drugim riječima, oni će uskrsnuti prije no što će se živi pravednici uzeti na Nebo da budu s Gospodom.

Uskrsnuli će se ponovo sjediniti s onima koji su bili žalosni prilikom rastanka s njima. Sada oni radosno kliču: „Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je, smrti, tvoj žalac? (1 Kor 15,55).

To neće biti bolesna, stara, osakaćena tijela kakva su otišla u grobove, ali koja će prilikom uskrsnuća, izaći iz njih, nova, besmrtna, savršena, koja više neće nositi oznake grijeha koji je izazvao njihovo raspadanje. Uskrsli će pravednici doživjeti izvršenje Kristovog djela obnove, izražavajući savršeni Božji lik u umu, duši i tijelu (1 Kor 15,42-54; vidi: 23. poglavlje u ovoj knjizi).

2. Preobražaj živih vjernika.  Kad mrtvi pravednici budu uskrsnuli, živi će pravednici koji budu na Zemlji prilikom Drugog dolaska, biti preobraženi. „Jer treba da se ovo raspadljivo tijelo obuče neraspadljivošću i da se ovo smrtno tijelo obuče besmrtnošću.“ (1 Kor 15,53).

Prigodom Kristovog dolaska nijedna skupina vjernika neće imati prednost nad nekom drugom skupinom vjernika. Apostol Pavao otkriva da će živi i preobraženi vjernici biti zajedno s njima /uskrslim pravednicima/… „biti skupa s njima odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu. I tako ćemo zauvijek biti s Gospodinom“. (1 Sol 4,17; usporedi: Heb 11,39.40). Tako će svi vjernici biti prisutni prilikom veličanstvenog okupljanja o Drugom Kristovom dolasku, kako uskrsnuli pravednici svih vjekova, tako i oni koji će biti živi prilikom Kristovog dolaska.

Smrt nevjernika.  Za spašene je Drugi dolazak vrijeme radosti i ushita, ali će za izgubljene to biti vrijeme smrtnog straha. Oni su se opirali Kristovoj ljubavi i Njegovim pozivima na spasenje toliko dugo da su pali u zamke varljivih zabluda (vidi: 2 Sol 2,9-12; Rim 1,28-32). Kad budu vidjeli Onoga koga su odbacili kako dolazi kao Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima, znat će da je kucnuo čas njihove osude. Obuzeti strahom i očajem, oni traže da ih mrtva priroda zaštiti (Otk 6,16.17).

U to vrijeme Bog će uništiti Babilon, savez svih otpalih religija „i ona će izgorjeti u vatri“. (Otk 18,8). Vođu ovog saveza – tajne bezakonja, čovjeka bezakonja – „koga će Gospodin Isus ubiti dahom svojih usta, i uništiti sjajem svoga dolaska“. (2 Sol 2,8). Sile koje snose odgovornost za prisilno stavljanje znaka zvijerinog (vidi: 12. poglavlje) bit će bačene „u ognjeno jezero koje gori sumporom“. A ostatak zlih „su ubijeni mačem što izlazi iz usta jahača na konju“. (Otk 19,20.21).

Znaci Kristovog skorog dolaska

Sveto pismo ne samo što otkriva način i cilj Kristovog dolaska već opisuje i znake koji govore o blizini ovog vrhunskog događaja. Prvi znaci koji najavljuju Drugi Kristov dolazak zbili su se više od 1700 godina nakon Kristovog uzašašća, a drugi su slijedili, doprinoseći dokazu da je Njegov dolazak veoma blizu.

Znaci u svijetu prirode.  Krist je prorekao da će biti „znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama“. Luka 21,25, poimence nabraja da će „sunce pomrčati, mjesec neće sjati, s neba će zvijezde padati i zviježđa se nebeska uzdrmati. Tada će vidjeti Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom.“ (Mk 13,24-26). Osim toga, apostol Ivan je vidio da će veliki potres prethoditi znacima na nebu (Otk 6,12). Svi će ovi znaci obilježiti kraj progonstva koje je trajalo 1260 godina (vidi: 12 poglavlje).

1. Svjedočanstvo zemlje.  Kao ispunjenje ovog proročanstva „najveći poznati potres  dogodio se 1. studenog 1755. godine. Poznat kao lisabonski potres, njegov se utjecaj osjetio u Europi, Africi i Americi, pokrivajući tako oblast od oko 4 milijuna kvadratnih milja. Njegovo je razorno djelovanje bilo usredotočeno na Lisabon u Portugalu, u kome su za nekoliko minuta sravnjene sa zemljom stambene i javne građevine, a smrt je zatekla desetine tisuća ljudi.

Dok su fizičke posljedice potresa bile goleme, njegov utjecaj na misao o vremenu bio je isto toliko značajan. Mnogi koji su tada živjeli prepoznali su ga kao prororočki znak kraja  i počeli ozbiljno proučavati Božje sudove i posljednje dane. Lisabonski je potres dao poticaj proučavanju proročanstva.

2. Svjedočanstvo Sunca i Mjeseca.  Dvadeset i pet godina kasnije dogodio se sljedeći znak spomenut u proročanstvu – pomračenje Sunca i Mjeseca. Krist je upozorio na ispunjenje ovog znaka, primjećujući da treba uslijediti nakon velike nevolje, nakon 1260 godina papskog progonstva o kome se govori na drugom mjestu u Svetom pismu (Mt 24,29; vidi: 12. pogljavlje u ovoj knjizi). Međutim, Krist je rekao da će ova nevolja koja se trebala zbiti prije ovih znakova, biti skraćena (Mt 24,21.22). Utjecajem reformacije i pokreta koji su izrasli iz nje, papsko je progonstvo doista bilo skraćeno, tako da je sredinom 18. stoljeća ono gotovo prestalo.

Kao ispunjenje ovog proročanstva 19. maja 1780. godine nad sjeveroistočnim dijelom sjeverno-američkog kontinenta spustila se neka neobična tama.

Sjećajući se ovog događaja, Timothy Dwight, predsjednik Sveučilišta Yale, rekao je: „Dan 19. svibnja 1780. bio je poseban dan. U mnogim su kućama upaljene svijeće; ptice su ušutjele i nestale, a perad se povukla u peradarnike… Prevladalo je sveopće mišljenje da je nastupio dan suda.“

Samuel Williams s Harvarda izvješćuje da se tama „približavala s oblacima s jugozapada ‘između 10 i 11 sati prije podne i trajala je sve do sredine sljedeće noći’ razlikujući se u stupnju i trajanju u različnim oblastima. U nekim mjestima ‘ljudi na otvorenom nisu mogli vidjeti čitati uobičajena tiskana slova.“  Po mišljenju Samuela Tennya „tama je sljedeće noći bila vjerojatno toliko gusta kakva nikada nije primijećena otkako je Svemogući odlučio stvoriti svjetlost… Da je svako svjetlosno tijelo u svemiru obavijeno neprozirnim mrakom ili isključeno iz postojanja, tama ne bi mogla biti potpunija.“

U 9 sati te noći pojavio se pun Mjesec, ali tama se uporno držala sve do poslije ponoći. Kad je Mjesec postao vidljiv, bio je po izgledu kao krv.

Apostol Ivan, pisac Otkrivenja, prorokovao je o izvanrednim događajima toga dana. Nakon potresa, pisao je on, Sunce će postati „crno kao tkanina od kostrijeti, a cijeli mjesec… kao krv“. (Otk 6,12).

3. Svjedočanstvo zvijezda.  I Krist i apostol Ivan su također govorili o padanju zvijezda koje će uputiti na to da je Kristov dolazak blizu (Otk 6,13; usporedi: Mt 24,29). Velika meteorska kiša 13. studenog 1833. – najveći zabilježeni događaj padanja zvijezda – bila je ispunjenje ovog proročanstva. Proračunalo se da je samo jedan promatrač mogao vidjeti u prosjeku 60.000 meteora na sat.  Ona se mogla vidjeti od Kanade do Meksika i od sredine Atlantika do Pacifika, i mnogi kršćani su u njoj prepoznali ispunjenje biblijskog proročanstva.

Jedan očevidac je rekao: „Teško da je bilo neko mjesto na nebu koje nije u svakom trenutku bilo ispunjeno ovim padalicama, niti ste na njemu mogli vidjeti neku osobitu razliku u izgledu, a još su uvijek povremeno one u skupinama padale kao kiša – podsjećajući na ‘smokvu koja svoje nezrele plodove strese kad je zatrese silan vjetar’.“

Krist je dao ove znake da pokrene kršćane da razmišljaju o blizini Njegova dolaska, tako da se u svom očekivanju mogu radovati i potpuno spremiti za njega. „Kada to počne bivati“, rekao je On, uspravite se i podignite glave, jer je blizu vaše oslobođenje.“ On je dodao: „Pogledajte smokvu i sva ostala stabla! Kad ih vidite da već pupe, znate sami od sebe da je blizu ljeto. Tako i vi, kad vidite da to biva, znajte da je blizu kraljevstvo Božje.“ (Lk 21,28-31).

Ovo jedinstveno svjedočanstvo Zemlje, Sunca, Mjeseca i zvijezda, koje je došlo točnim redoslijedom i u vrijeme koje je Krist prorekao, upravilo je pozornost mnogih prema proročanstvima o drugom Kristovom dolasku.

Znaci u vjerskom svijetu.  Sveto pismo proriče stanovit broj važnih znakova u vjerskom svijetu koji će označiti vrijeme neposredno prije Kristova povratka.

1. Veliko vjersko probuđenje.  Knjiga Otkrivenja otkriva nam početak velikog, sveopćeg vjerskog pokreta prije Kristovog drugog dolaska. U Ivanovom viđenju, jedan anđeo koji objavljuje Kristov povratak, predstavlja ovaj pokret: „Uto spazih nekoga drugog anđela gdje leti u najvišem dijelu neba noseći jednu neprolaznu radosnu vijest koju mu je trebalo navijestiti stanovnicima zemlje: svakom narodu i plemenu, jeziku i puku. Vikao je jakim glasom: Bojte se Boga, i zahvalite mu, jer je došao čas njegova Suda! Poklonite se Stvoritelju neba i zemlje, mora i izvora voda!“ (Otk 14,6.7).

Sama vijest upućuje na vrijeme u kome će biti objavljena. Vječno Evanđelje propovijedalo se tijekom svih vjekova. Ali ova vijest, istićući aspekt suda ovog Evanđelja, može se objaviti samo u vrijeme kraja, jer ona opominje da „je došao čas njegova Suda.“

Knjiga proroka Daniela obavješćuje nas da će u vrijeme kraja njena proročanstva biti otpečaćena (Daniel 12,4). U to vrijeme ljudi će razumjeti njene tajne. Otpečaćenje je uslijedilo na kraju 1260-godišnje papske prevlasti, s odvođenjem pape 1798. godine u sužanjstvo. Povezivanje papinog izgnanstva sa znacima u prirodi povelo je mnoge kršćane u proučavanje proročanstava o događajima koji vode k Drugom dolasku, što je rezultiralo novim dubinama u razumijevanju ovih proročanstava.

Ova usredotočenost na Drugi dolazak pokrenula je i sveopće buđenje nade u Drugi dolazak. Kao što je reformacija nezavisno izbila u različitim zemljama u cijelom kršćanskom svijetu, tako je to bilo i s adventnim pokretom. Svjetska narav ovog pokreta jedan je od najjasnijih znakova o približavanju Kristovog povratka. Kao što je Ivan Krstitelj pripravio put Prvom Kristovom dolasku, tako adventni pokret pripravlja put za Njegov drugi dolazak – objavljujući vijest iz Otkrivenja 14,6-12, Božji posljednji poziv na pripremu za slavni Spasiteljev ponovni dolazak (Vidi: 12. i 23. poglavlje u ovoj knjizi).

2) Propovijedanje Evanđelja.  Bog „je odredio dan kada će pravedno suditi svemu svijetu.“ (Dj 17,31). Opominjući nas na taj dan, Krist nije rekao da će on nastati kada se cio svijet obrati, već da će se „ova Radosna vijest o Kraljevstvu propovijedat po svemu svijetu svim narodima za svjedočanstvo, i tada će doći svršetak.“ (Mt 24,14). Tako apostol Petar ohrabruje vjernike da žele „dolazak dana Božjega.“ (2 Pt 3,12).

Statistika o prevođenju i prodaji Biblije u ovom stoljeću otkriva rast evanđeoskog svjedočenja. Godine 1900. Biblija se mogla dobiti na 537 jezika. Godine 1980. bila je prevedena, potpuno ili djelomično, na 1811 jezika, što je gotovo 96 posto svjetskog stanovništva. (Danas je prevedena na 2009 jezika, primjed.ur.). Slično, godišnja prodaja Biblije povećala se s 5,4 milijuna Biblija godine 1900. na 36,8 milijuna Biblija i gotovo pola milijarde dijelova Biblije u 1980. godini.

Uz to, kršćanstvo sada ima na raspolaganju nenadmašivu raznovrsnost izvora za porabu u svojoj misiji: servisne agencije, odgojne i medicinske institucije, domaće i strane djelatnike, radio i televizijske emisije i impresivna novčana sredstva. Danas, moćne kratkovalne radiostanice mogu odašiljati Evanđelje praktično svakoj zemlji na zemaljskoj kugli. Upotrijebljena pod vodstvom Svetoga Duha, ova neusporediva sredstva ostvaruju cilj evangelizacije svijeta u naše vrijeme.

Adventisti sedmoga dana, s vjernicima koji predstavljaju oko 700 jezika i 1000 dijalekata, objavljuju Evanđelje u 190 zemalja. Gotovo 90 posto ovih vjernika živi izvan Sjeverne Amerike. U uvjerenju da medicinsko i odgojno djelo ima bitnu ulogu u ispunjavanju naloga Evanđelja, mi vodimo blizu 600 bolnica, porodilišta, klinika i dispanzera, 19 medicinskih brodova, 27 tvornica zdrave hrane, 86 koledža i sveučilišta, 834 srednje škole, 4166 osnovnih škola, 125 dopisnih biblijskih škola i 33 instituta za jezike. Naša 51 izdavačka kuća izdaje literaturu na 190 jezika, a naše kratkovalne radiostanice emitiraju za blizu 75 posto stanovništva svijeta. Sveti Duh je obilno blagoslovio naše misionarsko djelo.

3) Opadanje vjere.  Široko rasprostranjena objava Evanđelja neminovno ne znači i velik rast istinskog kršćanstva. Namjesto toga, Sveto pismo predočuje opadanje prave duhovnosti pri kraju vremena. Apostol Pavao je rekao da će „u posljednje doba nastati teška vremena, jer će ljudi biti samoživi, lakomi, umišljeni, oholi, psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici, bez ljubavi, nepomirljivi, klevetnici, razuzdani, neotesani, neprijatelji dobra, izdajnici, naprasiti, bahati, ljubitelji požude mjesto ljubitelji Boga. Oni će sačuvati vanjski oblik pobožnosti iako su se odrekli njezine sile.“ (2 Tim 3,1-5)

Tako danas, ljubav prema samome sebi, prema materijalnim dobrima i svijetu potisnula je Kristov Duh u mnogim srcima. Ljudi više ne dopuštaju Božjim načelima i Njegovom zakonu da upravljaju njihovim životom; bezakonje je prevladalo. „Razmahat će se bezakonje i ljubav će kod mnogih ohladnjeti.“ (Mt 24,12).

4) Ponovno podizanje papstva.  Prema biblijskom proročanstvu, na kraju 1260 godina papstvo će zadobiti „smrtonosnu ranu“ (vidi 12. poglavlje u ovoj knjizi). Sveto pismo nam otkriva da će se ova smrtna rana iscijeliti. Papstvo će doživjeti veliku obnovu utjecaja i poštovanja – „sva se zemlja zanese za Zvijeri.“  (Otk 13,3). Već danas mnogi u papi vide moralnog vođu svijeta.

U velikoj se mjeri, utjecaj papstva počeo pojačavati kada su kršćani autoritet Biblije zamijenili predajom, ljudskim mjerilima i naukom. Čineći tako, oni su postali ranjivi od „bezbožnika“, koji djeluje „sa svakovrsnim silnim djelima, varavim čudesnim znakovima.“ (2 Sol 2,9). Sotona i njegova oruđa stvorit će savez zla, koji simbolizira nesveto trojstvo Zmaja, Zvijeri i lažnog proroka, koji će prevariti svijet (Otk 16,13.14; usporedi: 13,13.14). Samo oni čiji je vodič Biblija i koji „čuvaju Božje zapovijedi i vjeruju u Isusa“ (Otk 14,12) mogu se uspješno oduprijeti neodoljivoj prijevari koju donosi ovaj savez.

5. Opadanje vjerske slobode.  Obnova papstva imat će dramatičan utjecaj na kršćanstvo. Vjerska sloboda ostvarena velikom cijenom, zajamčena odvajanjem Crkve od države, bit će razjedana i napokon ukinuta. Uz potporu moćnih građanskih vlada, ova će otpala sila pokušati silom nametnuti svoj oblik bogoslužja svim ljudima. Svatko će morati birati između vjernosti Bogu i Njegovim zapovijedima i vjernosti Zvijeri i njenom kipu (Otk 14,6-12).

Ovaj pritisak koji treba iznuditi pokornost obuhvatit će i ekonomsku prisilu: „I da nitko ne može ni kupiti ni prodati ako nema udaren žig: ime Zvijeri ili broj njezina imena.“ (Otk 13,17). Na kraju će se oni koji ne pristanu na to, sučeliti sa smrću i kaznom (Otk 13,15). Tijekom ovog posljednjeg vremena nevolje, Bog će posredovati za svoj narod i osloboditi svakoga čije je ime zapisano u Knjizi života (Dan 12,1; usporedi: Otk 3,5; 20,15).

Porast zla.  Duhovno opadanje vjere unutar kršćanstva i oživljavanje čovjeka bezakonja doveli su do sve većeg zanemarivanja Božjeg Zakona u Crkvi i životu vjernika. Mnogi su došli do uvjerenja da je Krist ukinuo Zakon i da ga kršćani više nisu obvezni držati. Ovo nepoštovanje Božjeg Zakona dovelo je do porasta zločina i nemoralnog ponašanja.

1) Bujanje kriminala u svijetu.  Nepoštovanje Božjeg Zakona koje se tolerira u većem dijelu kršćanstva, doprinijelo je preziranju zakona i reda u modernom društvu. U cijelom svijetu, zločin je izmakao kontroli poput rakete koja se vinula u nebo. Izvješća koja su zabilježili dopisnici iz nekoliko svjetskih glavnih gradova glase: „Upravo kao što je i u Sjedinjenim Državama, kriminal je u porastu gotovo u svakoj zemlji na svijetu. „Od Londona do Moskve i Johannesburga, zločin brzo postaje glavnom opasnosti koja mijenja način života mnogih ljudi.“

2) Seksualna revolucija.  Nepoštovanje Božjeg Zakona srušilo je i uzdržanje u skromnosti i čistoti, stvarajući poplavu nemorala. Danas je seks idol koji se prodaje preko filmova, televizije, video-filmova, pjesama, časopisa i oglasa.

Seksualna revolucija rezultirala je nečuvenim povećanjem stope rastava, nenormalnosti kao što je „slobodan brak“ ili zamjenjivanje partnera, seksualne zloupotrebe djece, broja abortusa, široko rasprostranjene homosekusalnosti i lezbijstva, epidemije spolnih oboljenja i nedavne pojave AIDS-a (sindroma stečenog nedostatka imuniteta).

Rat i nesreće.  Isus je rekao da će prije Njegovog drugog dolaska ustati „narod protiv naroda, kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će velikih potresa zemlje, a u raznim mjestima bit će kuge i gladi. Bit će strahovitih pojava i na nebu velikih znakova.“ (Lk 21,10.11; usporedi: Mk 13,7.8; Mt 24,7). Kako se kraj približava, pojačava se sukob između sotonskih i božanskih sila. Nesreće će se također povećavati u jačini i učestalosti, a u naše će vrijeme dobiti besprimjerno ispunjenje.

1) Ratovi.  Premda su ratovi kinjili ljudski rod tijekom cijele povijesti, nikada ranije nisu bili tako sveopći i tako razorni. Prvi i Drugi svjetski rat izazvali su mnogo više nesreća i patnji nego svi raniji ratovi zajedno.

Mnogi vide da je na pomolu drugi sukob svjetskih razmjera. Drugi svjetski rat nije iskorijenio rat. Otkako se završio, bilo je oko „140 sukoba vođenih konvencionalnim oružjem, u kojima je našlo smrt oko 10 milijuna ljudi.“  Opasnost od sveopćeg termonuklearnog rata visi nad našim svijetom kao Damoklov mač.

2) Velike nesreće u prirodi.  Posljednjih godina velike nesreće kao da su se znatno umnožile. Nedavne zemaljske i vremenske kataklizme koje su dolazile jedna za drugom, pokrenule su neke da se u čudu pitaju je li priroda postala neobuzdanom – i doživljuje li svijet duboke promjene klime i strukture koje će se povećati u budućnosti.

3) Glad.  U prošlosti je bilo mnogo puta gladi, ali ona nikada nije bila takvih razmjera kakve je dostigla u ovom stoljeću. Nikada ranije na svijetu milijuni ljudi nisu toliko patili zbog smrti od gladi ili pothranjenosti.  Izgledi za budućnost nisu sjajni. Širenje gladi bez presedana jasno nagovješćuje da je Kristov ponovni dolazak blizu.

Budi spreman u svako doba

Sveto pismo stalno nas uvjerava da će se Isus vratiti. Ali, hoće li doći za godinu dana od danas? Pet godina? Deset godina? Dvadeset godina? Nitko ne zna pouzdano. Sam Isus je izjavio: „Što se tiče onog dana i časa, o tome nitko ništa ne zna; ni anđeli nebeski, ni Sin već jedino Otac.“ (Mt 24,36).

Na kraju svoje zemaljske službe, Krist je ispričao priču o deset djevojaka da bi slikovito prikazao iskustvo Crkve posljednjih dana. Dvije skupine djevojaka predstavljaju dvije vrste vjernika koji izjavljuju da čekaju svoga Gospoda. Oni se nazivaju djevojkama zato što ispovijedaju čistu vjeru. Njihovi žišci predočuju Božju Riječ, ulje simbolizira Svetoga Duha.

Površno gledano, ove dvije skupine izgledaju isto; obje idu u susret Ženiku, obje imaju ulja u svojim žišcima, a i njihovo ponašanje kao da se ne razlikuje. One su sve čule vijest o Kristovom skorom dolasku i unaprijed ga radosno očekuju. Ali onda nastupa očito zakašnjenje – njihova se vjera treba iskušati.

Iznenada, u ponoć – u najmračnijem trenutku Zemljine povijesti – one čuju uzvik: „Zaručnik dolazi! Iziđite mu u susret!“ (Mt 25,6). Sada razlika između dviju skupina postaje očitom: neke nisu spremne za doček Ženika. Ove „lude“ djevojke nisu licemjerne; one poštuju istinu, Božju Riječ. Ali, njima nedostaje ulje – one nisu zapečaćene Svetim Duhom (usporedi: Otk 7,1-3). One su bile zadovoljne površnim radom i nisu pale na Isusa Krista – Stijenu. One su imale obličje pobožnosti, ali su bile bez Božje sile.

Kad je Ženik došao, jedino one koje su bile spremne pošle su s Njim na svadbu i vrata su se zatvorila. Na kraju lude djevojke koje su otišle da kupe još ulja, vratile su se i zvale: „Gospodine, gospodine, otvori nam!“ Ali, Ženik je odgovorio: „Ne poznajem vas.“ (Mt 25,11.12).

Kako je žalosno što će Krist kad se bude vratio na ovu Zemlju, morati uputiti ove riječi nekima koje voli. On je opomenuo: „Mnogi će reći meni u onaj dan: „Gospodine, Gospodine, zar nismo pomoću tvoga imena izgonili zle duhove, pomoću tvoga imena čudesa činili? Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene, zlotvori!'“ (Mt 7,22.23).

Prije potopa Bog je poslao Noa kako bi opomenuo pretpotopni svijet da dolazi uništenje. Na sličan način Bog šalje trostruku vijest opomene da bi pripremio svijet za Kristov ponovni dolazak (vidi: Otk 14,6-16).

Svi koji prihvate Božju vijest milosti radovat će se obećanju drugog dolaska. Oni imaju čvrsto obećanje: „Blago onima koji su pozvani na Janjetovu svadbenu gozbu!“ (Otk 19,9). Doista će se, „drugi put pokazati, bez odnosa prema grijehu, onima koji ga iščekuju da im dadne potpuno spasenje.“ (Heb 9,28).

Povratak Iskupitelja dovest će povijest Božjeg naroda do slavnog vrhunca. To je trenutak njihova oslobođenja, kada će s radošću i obožavanjem uzviknuti: „Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo… kličimo i veselimo se spasenju njegovu.“ (Iz 25,9).

(30)

25. Drugi Hristov dolazak

25. Drugi Hristov dolazak | 0 Comments